Samopoštovanje i svakodnevni život

Većina psihologa kaže da ljudi koji u životu dobro funkcioniraju, uglavnom prihvaćaju sami sebe, tj. imaju visoko samopoštovanje.

a) Ljudi visokog samopoštovanja traže izazove i nova iskustva te postavljaju sami sebi zahtjevne ciljeve. Postizanje tih ciljeva djeluje tako da njihovo samopoštovanje postaje još veće. Za razliku od njih, ljudi s niskim samopoštovanjem više  vole sigurnost i poznate situacije, izbjegavaju zahtjevne ciljeve i na taj način održavaju nisko samopoštovanje.

b) Što imamo veće samopoštovanje, to uspješnije možemo izaći na kraj s različitim zahtjevima - kako u privatnoj, tako i u profesionalnoj sferi. Osobe s visokim samopoštovanjem su ambicioznije (ovo se ne mora odnositi na poslovnu i materijalnu stranu života), tj. žele i nadaju se u životu postići više - bilo na emocionalnom, intelektualnom, stvaralačkom ili duhovnom polju. Osobe niskog samopoštovanja postavljaju manje ciljeve i manja je vjerojatnost da će ih ostvariti.

c) Što osoba ima više samopoštovanje, to je u komunikaciji s drugim ljudima otvorenija, iskrenija i uspješnija. Drugi ljudi pozitivno reagiraju na ovakvu komunikaciju, što podiže samopoštovanje osobe. Osoba niskog samopoštovanja u komunikaciji nije direktna, ne želi otvoreno reći što misli i osjeća jer je nesigurna u svoje misli i osjećaje i boji se reakcije drugih. Ovakva komunikacija izaziva negativne reakcije  što još više ruši samopoštovanje.

d) Ljudi visokog samopoštovanja skloni su se prema drugim ljudima odnositi s poštovanjem, dobrim namjerama i pravednošću. Osjećaj poštovanja za same sebe temeljom je poštovanja drugih. Oni ne misle da ih drugi ljudi ugrožavaju niti već unaprijed očekuju kako će ih odbaciti, poniziti, prevariti ili izdati. Razvijen osjećaj osobne vrijednosti i autonomije značajno je povezan s učtivošću, velikodušnošću, suradnjom i međusobnim pomaganjem.

Evo kratka pregleda istraživanja koja pokazuju povezanost između visokog samopoštovanja i funkcioniranja u različitim područjima života.

Osobe visokog samopoštovanja:

• Boljeg su fizičkog i psihičkog zdravlja, otpornije su na stres
• Zadovoljnije su svojim poslom, školom i osobnim životom
• Uvjerenije su da će njihovi napori dovesti do uspjeha
• Češće planiraju, sudjeluju u raspravama, surađuju s drugima i
  postavljaju  pitanja u školi
• Kompetentniji su u školi, na poslu i u različitim socijalnim situacijama
• Bolje su raspoloženi i manje depresivni
• Vode računa o dobrobiti drugih,  razumiju njihove potrebe, spremni
  su pomoći
• Spremniji su suprotstaviti se drugima i lakše podnose kritiku
• Manje su skloni konformirati se pritisku većine i spremniji su izraziti
  svoje mišljenje
• Procjenjuju sebe sretnijima i zadovoljnijima od većine

Kada je osoba jednom stvorila lošu sliku o sebi, ta slika se teško mijenja. Loše samopoštovanje prati nas tako kroz cijeli život. Neki psiholozi pokušali su to objasniti postavkama teorije o kognitivnoj disonanci.

Prema ovoj teoriji jedna od najvažnijih ljudskih potreba je potreba za kognitivnom konzistentnošću - osjećajem da su naša vjerovanja i stavovi u skladu međusobno i u skladu s realnošću. Ukoliko se dva naša vjerovanja međusobno ne slažu doći ćemo u stanje mentalne neugode, nazvano kognitivna disonanca. To neugodno stanje pokušat ćemo razriješiti mijenjajući uvjerenja tako da se međusobno slože. Primjerice, kako ćete se osjećati ako pušite i u novinama pročitate članak kako pušenje izaziva rak? Da biste postigli usklađenost možete učiniti dvije stvari. Možete podatke o povezanosti raka i pušenja proglasiti nepouzdanima. (Znanstveno nije dokazana uzročno-posljedična veza između raka i pušenja; pa znate toliko kroničnih pušača koji su zdravi zdravcati.) Ili možete zaključiti da ćete se radije izložiti riziku od bolesti, nego da stalno budete nervozni i napeti bez svoje omiljene cigarete. I u jednom i u drugom slučaju vi ste "pružili otpor" informaciji koja nije u skladu s vašim postojećim ponašanjem.

Ovi principi vrijede i kod stvaranja i održavanja slike o sebi. Mi opažamo stvarnost tako da bude u skladu s našom slikom o sebi. Svaka informacija o nama koja nije u skladu s onim što mislimo o sebi, izaziva kognitivnu disonancu i stanje neugode. Stoga smo spremni iskriviti tu informaciju, zanemariti ju ili zaboraviti i tako se riješiti napetosti.

"Uzroci" uspjeha i neuspjeha

U jednom eksperimentu25 ispitanicima je prvo određena razina samopoštovanja, a nakon toga su testirani jednim vrlo teškim perceptivnim testom. Nakon testa od ispitanika se tražilo da objasne svoj uspjeh ili neuspjeh na testu. Kao što se moglo i očekivati, ispitanici visokog samopoštovanja pripisali su svoj uspjeh vlastitim sposobnostima, a neuspjeh slučaju ili trenutnoj zbunjenosti. Kod ispitanika niskog samopoštovanja bilo je obratno. Oni su svoj uspjeh pripisali slučaju a neuspjeh - vlastitoj nesposobnosti. Drugim riječima, umjesto da su pohvalili sebe zbog uspjeha, ovi su ispitanici odabrali objašnjenje koje je potvrdilo njihovu lošu sliku o sebi.

Što god se dogodilo - uspjeh ili neuspjeh - i osobe visokog samopoštovanja i osobe niskog samopoštovanja zadržale su postojeću sliku o sebi.

Osobe niskog samopoštovanja teško podnose neuspjeh. Svaki put kad ne ostvare svoj cilj, za njih je to još samo jedan dokaz da su bezvrijedni i neuspješni. Ostale razloge neuspjeha obično ni ne razmatraju. Uzmimo za primjer čovjeka koji je upravo dobio otkaz. Njegove reakcije na taj, prilično neugodan događaj, mogu biti različite.

a) Pa ionako mi se taj posao nije previše sviđao

b) Što mogu. Poduzeće je zapalo u teškoće, nekoga su morali otpustiti.
   Moram početi tražiti drugi posao

c) Svi su bili bolji od mene. Nikad neću uspjeti.

Svaka od ovih interpretacija može biti točna i svaka izaziva različite emocionalne reakcije. Osoba visokog samopoštovanja vjerojatno će odabrati drugo obrazloženje. Ono ne ugrožava njezino samopoštovanje, ne izaziva neugodne osjećaje i usmjerava osobu ka konstruktivnom cilju - traženju novoga posla. I prvo objašnjenje, iako djelomično racionalizacija, može biti konstruktivno. No, osoba niskog samopoštovanja će odabrati najgore, treće objašnjenje. To je objašnjenje koje izaziva loše osjećaje, održava loše samopoštovanje i potvrđuje osobi kako će uvijek biti neuspješna. Osim toga, takvo objašnjenje ne potiče osobu na jedino moguće konstruktivno rješenje u danoj situaciji - traženje novog posla.

Osoba visokog samopoštovanja ima sposobnost tumačenja događaja na realan i (unutar razumnih granica) pozitivan način, tako da ponašanje što slijedi bude konstruktivno i u njezinu korist.