Simptomi psihološke traume

Trauma kao neslagajući događaj između ugrožavajućih situacija i individualnih strategija prevladavanja tih situacija, pomiješane sa osjećajem bespomoćnosti, izaziva posljedice na psihološko funkcionisanje.

Trauma preopterećuje čovjeka fizički i psihički tako da nije u stanju sa postojećim raspoloživim strategijama prevladati i obraditi nastale šokove i posljedice.Većinu simptoma psihološke traume možemo svrstati u tri kategorije:

• simptomi pobuđenosti;
• simptomi nametanja- intruzivni simptomi;
• simptomi izbjegavanja- konstruktivni simptomi.

Stanje pobuđenosti je stanje stalnog iščekivanja opasnosti. Tu ubrajamo razdražljivost, reakcije trzanja čiji je intenzitet nesrazmjeran povodu, smetnje sna (produženo uspavljivanje, isprekidan i površan san), psihosomatske smetnje, ekspolozivno i impulzivno ponašanje... Ovi simptomi pružaju sliku osobe "stalno spremne za borbu ili bijeg".

Trajna pobuđenost simpatičkog živčanog sustava dovodi do neprilagođenosti osobe na situacije koje više ne sadrže opasnost. Pacijent pokazuje simptome generalizirane anksioznosti i specifičnih strahova.

Simptomi nametanja (intruzivni simptomi) predstavljaju stalno i ponavljano oslikavanje traumatske situacije. Traumatski događaj se stalno nameće u obliku noćnih mora u snu i "flash back" fenomena u budnom stanju, kao da se vrijeme zaustavilo u vrijeme traume.

Prividno bezazleni povodi, koji su bili sastavni dio traumatskog događaja (zvuk, miris, predmet sa nekim karakterističnim detaljem, riječ...) imaju moć da potaknu "lanac sjećanja" na traumatski događaj.

Sjećanja su neobično živa i praćena intenzivnim emocijama. Ovi povodi se označavaju kao traumatski okidači.

Neurološka istraživanja pokazuju da traumatski događaji bivaju drugačije obrađeni u mozgu od svakodnevnih. Često su obrađeni neverbalno, preko slika i sjećanjem tijela na traumu, mirisom, zvukom i sl. Dolazi i do zaleđivanja energije tako da tijelo i duša ostaju u stanju šoka.

Simptomi izbjegavanja (konstriktivni simptomi) označavaju stanje otupljelosti osjećaja i predaje. To je djelimični gubitak osjeta, stanje pasivnosti i indiferentnosti, izmjenjeno poimanje vremena i realnosti, odsustvo kritičkog prosuđivanja, doživljavanje događaja kao da se to ne dešava nama (depersonalizacija), do fenomena "napuštanja tijela" u formi rascjepa svijesti.

Konstruktivni fenomeni mogu nastupiti u formi suženja polja svijesti u cilju odstranjivanja bolnih sjećanja iz sfere svjesnosti, ili se sjećanje odvaja od pripadajućih emocija ili konteksta.

Neke osobe mogu pokušati da ovakav rascijep izazovu uzimanjem alkohola i opojnih sredstava.

Rad sa traumatiziranim ljudima zahtjeva posebne vještine i znanja koje se trebaju obavljati u posebnom odnosu povjerenja klijenta i terapeuta. U današnje vrijeme rađeno je dosta istraživanja na polju traume i nastale su nove terapijske tehnike rada sa traumatiziranim osobama.