Što je bio leptir kad je bio mali?

Pamćenje bismo mogli usporediti s kontejnerom (u mozgu) u koji pohranjujemo neke sadržaje, da bismo ih, kada nam zatrebaju, mogli izvaditi. Povremeno se nešto od tih sadržaja izgubi, pa kažemo da smo ih - zaboravili. Vjerojatno vam se, kao i većini ljudi, ovo čini prihvatljivim tumačenjem. Ili vas je dosadašnje čitanje knjige uvjerilo kako ono što se čini točnim to najčešće - nije?

Razradit ćemo malo ovu usporedbu s kontejnerom. Odložite li u nj bilo kakav organski otpad, da ne kažemo smeće, za koji ćete dan još jedva raspoznavati o čemu se radilo: pomiješat će se s onim što ste bacili prije i s onim što ste bacili poslije, nešto će posve propasti... Ovaj opis više odgovara procesu koji se zbiva sa sadržajem našeg pamćenja. Ovdje se nećemo baviti uzrocima toga, nego posljedicama. Kao i posljedicama tih posljedica.

Prvi primjer: Što ste prije dvadeset godina mislili o drugu Titu dok ste sa zastavicom u ruci stajali na trotoaru iščekujući da prođe njegova limuzina? Naravno, bili ste tamo samo zato jer su vas natjerali, odnosno, bili ste tamo jer vam je bilo bolje stajati na ulici nego sjediti na nastavi ili biti na radnom mjestu. Velika je vjerojatnost da danas mislite kako ste i tada tako mislili, iako ste tada - mislili drugačije. Ne vjerujete?

Drugi primjer, stranjski, znanstveni čak. Bem & McConnel proveli su 1970. godine među svojim studentima neku anketu. Između ostalih pitanja bilo je i jedno, tobož' usputno, vezano uz  studentsku kontrolu plana i programa sveučilišnog obrazovanja, a što su studenti, dakako, smatrali poželjnim i opravdanim. Tjedan dana kasnije pristali su pisati esej o tomu kako ne postoje razlozi koji bi opravdavali kontrolu nastavnog programa od strane studenata. To je pisanje utjecalo na učvršćivanje stava da studenti doista nisu pozvani kontrolirati plan i program. Potom su ih tražili da se prisjete kako su odgovorili na ono pitanje u anketi. Oni su se "sjetili" da su i tada odgovorili u skladu sa svojim sadašnjim stavom tj. kako za to - nema potrebe. Poricali su svaku mogućnost da je pisanje ovog eseja utjecalo na promjenu prvobitnog stava. "Brzina promjene, njezina veličina i sigurnost s kojom su studenti revidirali vlastitu prošlost  bili su zapanjujući" - pisali su nekoliko godina kasnije Wixon i Laird koji su proveli analogno istraživanje i dobili jednake rezultate. (Amateri - ovi studenti, dodajemo mi i podsjećamo na prvi primjer.)

Niz je drugih istraživanja koja također potvrđuju ovakvo lažno sjećanje, bez obzira na dob ljudi i vrijeme koje protekne između dvaju mjerenja. Navelo je to jednog od istraživača da izjavi kako je uobičajeno da gusjenice postanu leptiri i da leptiri poslije tvrde kako su prije bili - mali leptiri. Dozrijevanje od nas čini lažljivce.

Holmbergica i Holmes (nije Scherlok, nego obični John) ispitivali su 373 novovjenčana para: većina ih je izjavila kako su jako sretni. Kad su ih pronašli dvije godine kasnije, neki su i dalje bili sretni, a neki nisu. Oni koji više nisu bili sretni sjećali su se kako je njihova veza od samog početka - škripila. Naravno da što su odnosi sada gori, to su gora i "sjećanja", a ona opet još više ugrožavaju odnos - i tako u beskraj

U ovomu je i uzrok većine sukoba generacija: Kad sam ja bio mlad... (nastavak slijedi prema potrebama, no uglavnom se pokušava dokazati kako je sada stariji bio onda razumniji).  Slobodno recite svojim roditeljima kako to što su razumni danas ne znači da su jednako razumni bili i prije dvadeset godina. Slobodno se ovoga sjetite i kad budete imali svoju (nerazumnu) djecu.

Općenito vrijedi pravilo: što su stvarna sjećanja nejasnija, to je veća vjerojatnost da će biti iskrivljena u skladu sa sadašnjim mišljenjem, vjerovanjem, osjećajima.

Što je s prijašnjim ponašanjem i iskustvima? Da li se i ona iskrivljuju na jednak način kao što to biva sa sjećanjima? Da i da. (Jedno je da za ponašanja, a drugo za iskustva.)

• Ta mi je terapija pomogla. Jest da sam ju skupo platio, no doista mi se isplatilo. Nevjerojatno je koliko se sad bolje osjećam nego prije. Ili:

• Ma, pogledaj ti sad ovu frizuru, savršena je. Doduše, i koštala me je, no uopće se ne može usporediti s onim što obično imam na glavi kad odem k onoj jeftinoj frizerki u susjedstvu.

Upitali nekog pušača, u periodu intenzivne antipušačke kampanje, koliko dnevno cigareta popuši. Jedva pola kutije, kaže on. A zašto onda svaki dan redovito kupujete po kutiju?... Pa, uvijek me netko traži. - kaže on uvjeren kako od svake kutije podijeli pola.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: