Što su mistička iskustva?

Prvi izvještaji o mističkim iskustvima datiraju još iz najstarijih vremena. Za stare Rimljane, primjerice, bolest koju danas zovemo epilepsijom smatrana je svetom  bolešću, poslanom direktno od boga. S napretkom tehnologije razvijaju se i scenariji i scenografije mističkih iskustava. Susreti s anđelima i vizije boga zamijenjeni su otmicama vanzemaljaca.

Mističko je iskustvo rezultat neobičnog stanja svijesti. Pokušat ćemo to objasniti, koliko je god to moguće, terminima znanosti, iako je po samoj svojoj prirodi to potpuno subjektivno iskustvo, često zaodjenuto religijom. No i takvi religijski zapisi predstavljaju podatke koje ne bi smjeli odbaciti kao da nemaju nikakve veze sa stvarnošću - kojom se psihologija kao znanost bavi.

Nekoliko smo već puta naglašavali kako između mnoštva podražaja koji nas okružuju i djeluju na naša osjetila, naša svijest ograničava, bira, organizira i interpretira ono što nam je u nekom trenutku potrebno i važno - ono što nam služi da bismo preživjeli kao biološki organizam i opstali kao osoba. To se obično zbiva automatski. Međutim, prema hipotezi A. Deikmana, u posebnim uvjetima može doći do deautomatizacije ovih procesa, a što osoba doživljava kao mističko iskustvo. Do toga može doći:

• namjerno: kroz kontemplativnu meditaciju, razne religijske obrede ili pod utjecajem LSD-a, te

• spontano, za vrijeme raznovrsnih aktivnosti: porod, gledanje krajolika, slušanje glazbe, vođenje ljubavi.

Nema šireg opisa misli koje su ljudi imali na pameti kad im se za vrijeme pobrojanih aktivnosti dogodilo mističko iskustvo, no svi su bili zaokupljeni intenzivnim senzornim događanjima. A u takvim situacijama, kad te podražaji mlate po svim osjetilima (iako nam se ovo s glazbom i pejsažima baš ne uklapa: visoka brda, zelena trava, muče krava - jako uzbudljivo), događaju se tri stvari:

• a. na senzorne se kanale usmjeruje posebna pažnja;
• b. analitičko mišljenje izmiče nadzoru;
• c. osoba je otvorena prijemu novog iskustva, nije sumnjičava.

Sadržaj mističkog iskustva ne iskazuje se samo kroz taj neobičan oblik svijesti, već i kroz dio podražaja koji se kroz taj oblik procesira. Mističko iskustvo može biti blaženo, satansko, otkrivajuće (v. okvir Naći svoj put u Damask) ili psihotičko - ovisno o prevladavajućem podražaju u nekoj situaciji. Ovo ipak ne objašnjava izvor ovakvoga transcendentnog podražaja. Jednako su vjerojatni i Bog i Nesvjesno; o osobnim vjerovanjima ovisi što će nadvladati. Raspoloživi znanstveni dokazi podupiru pretpostavku da je mističko iskustvo jedna od unutarnjih percepcija, iskustvo koje može biti ekstazičko, duboko ili terapijsko - iz posve unutarnjih razloga. No, problem razumijevanja ovakvih unutarnjih procesa za psihologiju je jednako složen kao i teološki problem razumijevanja Boga. Ipak, bez obzira na smjer potrage za realnošću, osjećaji ljepote, strahopoštovanja i poniznosti - što prate sâmo mističko iskustvo izgleda da umanjuju važnost pitanja o njegovoj pravoj prirodi.

Glavna obilježja mističkih iskustava

Pet je glavnih obilježja mističkih iskustava. Najprije ćemo ih samo nabrojati, a potom i opisati. Tako ćete, kad vam se dogodi nešto mističko, moći prepoznati je li to ono pravo. Pazite, dakle: morate imati intenzivan osjećaj da je to što se događa nešto posve stvarno, no neopisivo riječima koje vam stoje na raspolaganju; imate neobična opažanja i osjete koji vam se čine kao da su s one strane zrcala, a čini vam se kako ste sjedinjeni sa svemirom, ili s Bogom - ako vam se više sviđa.

Stvarnost

Pretpostavlja se kako se vjerodostojnost nekog iskustva može testirati u odnosu na postojeću realnost. Ako je iskustvo bilo realno, znači da je postojalo, da je stvarno. Moraš sam iskusiti, pa ćeš onda razumjeti - najčešći je odgovor ljudi koji su nešto doživjeli kad ih napadaju nevjerni Tome. Ili, Bilo je stvarno kao što je stvaran naš razgovor. To ipak nije dovoljan dokaz. Zabilježeni su mnogi slučajevi kad promjene u osjećaju stvarnosti nisu pratile adekvatne promjene same stvarnosti. I san može biti vrlo stvaran, a da zapravo nije stvaran. A i razna psihička oboljenja prati, ili im čak prethodi, osjećaj kako je svijet manje ili više stvaran nego što je to uobičajeno.    

Neobična percepcija

Odjednom, bez ikakvih prethodnih naznaka, našao se kao uronjen u plameno obojen oblak. To je jedan od primjera takvih neobičnih, nesvakidašnjih percepcija koje još uključuju i razne neopisive vizije, sveprisutno svjetlo, beskrajnu energiju i sl. Mistici kažu da to sve dolazi s nekog drugog svijeta ili bar iz neke druge dimenzije.   

Sjedinjenje

Vjerojatno najistaknutije obilježje mističkog iskustva, bez obzira na njegov kulturološki aspekt jest - osjećaj sjedinjenosti s univerzumom (Bogom):

To nadilaženje svih uobičajenih barijera između pojedinca i Apsolutnog veliko je mističko postignuće. U mističkim stanjima postajemo jedno s Apsolutnim i postajemo svjesni naše jedinstvenosti. To je vječna, pobjednička mistička tradicija kakvu teško mogu izazvati razlike u klimi ili vjerovanju. U hinduizmu, u neoplatonizmu, u sufizmu, u kršćanskom misticizmu nalazimo uvijek iste elemente...

Ta percepcija sjedinjenja mogla bi zapravo biti percepcijom vlastite psihičke strukture ili pak - percepcijom stvarnoga svijeta. Naime, mi inače nemamo direktnu percepciju vanjskog svijeta. Mi o svijetu oko sebe doznajemo tek posredno, preko svojih osjetila koja primaju izvanjske podražaje, pretvaraju ih u živčane impulse i šalju u mozak. Mozak je taj koji interpretira stvarnost, a to ne mora biti identično onomu kakva ta stvarnost doista jest. U tom kontekstu deautomatizacija može omogućiti osvještavanje novih dimenzija okolinskog svijeta. Odnosno, sjedinjenost je možda činjenično obilježje stvarnoga svijeta, a čega mi postajemo svjesni samo uz pomoć posebnih tehnika ili u posebnim okolnostima.

Neopisivost

Mistička su iskustva neopisiva drugoj osobi: nedostaju prave riječi da bi ih se opisalo, a s druge strane, u svakodnevnom životu ne postoje slična iskustva s kojima bi se ova mogla usporediti. Ipak, pažljivo istraživanje mističkih fenomena pokazuje da postoji više vrsta ovih neopisivih iskustava koje se razlikuju  i sadržajem i oblikom:

- neka iskustva počivaju na davnim sjećanjima, još iz doba dok osoba nije znala govoriti, ili na neverbalnim senzornim iskustvima;

- neka su presložena da bi ih se moglo izraziti riječima: imaju svoje značenje i veze s različitim dimenzijama života; osoba odjednom postaje svjesnom mnogih razina ukupnog postojanja.

S onu stranu zrcala

Treću bi se vrstu ovih neopisivih iskustava moglo usporediti s nečim što dolazi ispod ili iza uobičajenih senzornih putova, ideja i sjećanja. To nije osjećaj praznine već vrlo intenzivno iskustvo žive percepcije što se čak smatra najvišim ciljem mističkoga puta.    

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: