Svi pričaju o ratu: Psihologinja otkriva kako se nositi sa strahom i tjeskobom

Izvor slike: 123RF

Uslijed aktualnih događanja u Ukrajini, brojni ljudi su počeli osjećati strah i paniku zbog rata. To ne čudi jer smo izloženi vijestima koje se posljednjih dana bave isključivo ovom tematikom. Dok neki ljudi mogu ostati hladne glave i voditi svoje svakodnevne živote, drugi ljudi posljednjih dana teško funkcioniraju zbog sveprisutnog osjećaja straha i pojačanog stresa. Razgovarali smo sa psihologinjom Helenom Rašić Radauš, koja nam je otkrila razloge zbog kojih neki ljudi osjećaju pojačan strah i savjetovala što učiniti u tom slučaju.

''Ne tako davno smo proživjeli ono što ljudi u Ukrajini proživljavaju. Naša sjećanja su vrlo živa i jasna. Čak i kod osoba koje nisu vidjele i iskusile rat osobno, prijenos traume, sjećanja, stresa i boli koji se odvio unutar obitelji stvorio je temelj za ono što osjećamo svi danas. Također, svima nama su iscrpljeni kapaciteti za nošenje sa svakodnevnim stresom. Imali smo niz ugrožavajućih dugotrajnih situacija koje su nas sve iscrpile. Praktički nismo ni doživjeli kraj pandemije, a već smo se našli preplavljeni novinskim člancima, vijestima i natpisima o novoj svjetskoj ugrozi'', govori psihologinja i dodaje da je u ovoj situaciji pojačan stres prirodni mehanizam.

''Mislim da ova reakcija svijeta u kojoj se ipak svi složno okreću i daju podršku Ukrajini do neke mjere olakšava onaj osjećaj usamljenosti i prepuštenosti samima sebi bez osjećaja ikakve sigurnosti, koji su prolazile osobe koje su bile u ratom zahvaćenim područjima, ali zasigurno sjećanja naviru i teško je nositi se s ovim vijestima. Mi smo kao narod traumatizirani i to moramo uzeti u obzir'', objašnjava psihologinja.

Želite pomoći stanovnicima Ukrajine? Evo kako to možete učiniti

'Mozak nam govori da se moramo zaštititi'

Naša sugovornica ističe da se možemo uhvatiti u zamku i reći da strah nije racionalan, jer po svim pokazateljima rat se odvija relativno daleko i nismo u direktnoj opasnosti od bombi, granatiranja i drugog. ''Ali, budimo realni, ne znamo što će se dogoditi sutra. Osim samih ratnih aktivnosti, strah proizlazi i iz previranja na tržištu te općenito osjećaja nesigurnosti oko niza stvari koje su nam potrebne da bi osjećali sigurnost, primjerice nabavke potrepština, dovoljne razine zaštite u slučaju napada, financijskih sredstava za podmirivanje životnih troškova i drugo'', kaže psihologinja i objašnjava da mozak koji je proživio rat, pandemiju i potres prepoznaje da je ovo opasna situacija i sugerira nam da se moramo zaštititi.

''Na kraju krajeva, osjećamo suosjećanje prema Ukrajincima koji prolaze svoje najteže razdoblje, slike odvajanja roditelja od djece su vrlo snažne i u svima nama bude dva straha, da smo odvojeni od onih koji nam pomažu da se osjećamo sigurno i zaštićeno te da smo odvojeni od naše djece''.

Helena Rašić Radauš

'Djeca mogu pokupiti osjećaj nervoze od roditelja'

Upitali smo našu sugovornicu kako se boriti protiv ovog straha i postoji li način kako se može ublažiti, na što odgovara da je jedan od najboljih načina za ublažavanje razine stresa smanjiti izlaganje svakodnevnim informacijama. ''Nemamo veću kontrolu nad događajima zato što mahnito čitamo vijesti, skačemo s portala na portal i pričamo samo o trenutnim događajima. Iako imamo potrebu znati što se događa i mislimo da bismo mogli propustiti nešto važno, važno je da budete svjesni ako se nešto jako važno dogodi, znat ćete. Što smo izloženiji informacijama to su naše tijelo i mozak više i dulje u stanju stalne napetosti i teže nam se odvojiti od toga na kraju dana'', objašnjava naša sugovornica i upozorava da djeca mogu od roditelja pokupiti osjećaj nervoze, zabrinutosti i straha iako ne znaju što se točno događa.

''Važno je i njima na primjeren način objasniti što je u pitanju, ali i pokazati kako se nositi s ovom situacijom. Adolescenti mogu pokazivati pojačanu želju za razgovorom o ratu, ali ne smijemo zaboraviti da su i oni još uvijek djeca te da je odgovornost roditelja da ih kontinuirano ne izlažu uznemirujućem sadržaju. Ugasite TV, ograničite čitanje portala na maksimalno 5 minuta tri puta dnevno i posvetite se svojoj svakodnevici'', govori psihologinja i dodaje da možete s djecom i članovima obitelji dogovoriti eventualni plan evakuacije i što napraviti ako se nešto dogodi dok niste zajedno.

Kako razgovarati s djetetom o situaciji u Ukrajini?

'Nastavite normalno funkcionirati'

Naša sugovornica predlaže da se bavite uobičajenim aktivnostima kao što su sport, druženje, hobiji, šetnja ili čitanje knjige, odnosno da radite sve što i inače radite kako biste napunili baterije. Ističe da nekome može zvučati neosjetljivo ako ćete ići na izlet dok ljudi u Ukrajini proživljavaju užase, ali da je važno da radite ono što će vam pomoći da nastavite normalno funkcionirati.

Upute za ponašanje kod nuklearnog udara: provjerava se stanje atomskih skloništa u Zagrebu

''Budite nježni i suosjećajni prema sebi. Možda neko vrijeme nećete funkcionirati na svojih 100% i to je u redu, dajte si vremena da udahnete i nađete snagu. Možete se uključiti u humanitarne akcije, sjećamo se koliko je nama bila važna humanitarna pomoć, a i osjećaj da nekome pomažemo nam omogućuje da se osjećamo nešto bolje'', savjetuje psihologinja i dodaje da svojim primjernom možete djeci i osobama u okolini pokazati što mogu napraviti.

'Nemojte odgađati traženje pomoći'

Na pitanje kako znati da je zbog straha potrebno potražiti stručnu pomoć, naša sugovornica ističe da ''ako je strah stalno prisutan, ako onemogućava svakodnevno funkcioniranje, ako ne spavate, smanjeno jedete, ako se vraćaju napadaji panike koji već dugo nisu prisutni i ako osjećate da niste dobro, potražite stručnu pomoć. Možda vam je potreban samo jedan razgovor da vidite kako si možete olakšati, a možda vam treba više. U svakom slučaju, pomozite si čim problemi krenu, nemojte odgađati''.

Napad panike: kako se smiriti i kako pomoći osobi koja ga ima?

Ističe da postoje i osobe koje nisu zabrinute te na koje ovi događaji nemaju tako velik utjecaj, iako suosjećaju s Ukrajincima te objašnjava da je to sasvim u redu. ''Nismo svi isti i ne dolazimo iz istih okolnosti. Dopustite si da se osjećate tako kako se osjećate te si pomažite polako i strpljivo'', zaključuje naša sugovornica.