Unutarnje dijete - izvor ljubavi

Povezani ili ovisni?

Svaka ovisnost hrani unutarnju samoću. Prividno je zacjeljuje, donosi nešto zauzvrat, daje nešto u zamjenu za nekog. Kratkotrajan ovisnički zaborav samo povećava distancu između odraslog i djeteta u nama. Napušteno, posramljeno, ranjivo, sebično ili magično dijete zato vapi za nekim izvana tko bi ga kroz specifičan oblik su-ovisnosti izliječio ili ispunio. A kada unutarnja bol ili praznina manipuliraju s nama onda i sami postajemo manipulativni. Iz potrebe da upravljamo unutarnjim djetetom počinjemo upravljati drugima ili se povlačimo iz straha da drugi ne upravljaju nama. Kada ne volimo sebe, trebamo nekog da nas voli kroz odnos ovisnosti. Boriti se za ljubav, zaslužiti ljubav, očajavati za ljubavlju - sve su to vanjske preslike unutarnje priče. Kada je projicirana prema vani, ta priča može dovesti do ludila koje je produkt neprestanog izbjegavanja suočavanja s osjećajima duboke boli i samoće unutarnjeg djeteta.

Samoću unutarnjeg djeteta gradi roditelj koji je prestrog kao i roditelj koji je prepopustljiv. U našem društvu otac je češće taj koji je strog, a majka ta koja previše tolerira. Jednom, kada smo takve stroge i/ili takve prepopustljive roditeljske obrasce usvojili, imamo ih kodirane u svom načinu razmišljanja. Strogi unutarnji roditelj djetetu u nama govori da je zločesto, da je u krivu, da je glupo, nikada dovoljno dobro. Prepopustljiv unutarnji roditelj djetetu ne postavlja zdrave ljudske granice i može mu davati dopuštenje za sve i svašta: za fizičke i emocionalne prijetnje, za nasilje, laganje, krađu, a u krajnjim slučajevima silovanje i ubijanje.

Odgovornost je svakoga od nas, kako prema sebi tako i prema drugima ? slušati svoje unutarnje dijete i učiti od njega. Ono ne zna, ali osjeća. Ono ne djeluje, ali doživljava. Ono nije tvrda kora ega već meka toplina srca. Budemo li se prema unutarnjem djetetu odnosili s ljubavlju, nastat će unutarnja povezanost koju nećemo morati kompenzirati kroz vezanosti i ovisnosti. Odrasla osoba koja unutarnjem djetetu pristupa s ljubavlju je duboko predana učenju kako ga iznova odgojiti i ne prebacuje tu odgovornost na druge.