Unutarnje dijete - izvor ljubavi

Voljeti sebe?

Jedna od najčešćih rečenica koje pronalazimo u priručnicima za samopomoć je: "Volite sebe" ili "Ne možete voljeti druge ako ne volite sebe". U osnovi, to je zaista tako. Logično je da ne možemo pružiti ljubav ako za sebe mislimo da smo loši i da ne zavrjeđujemo ljubav drugih. Dakle, trebamo voljeti sebe? Možemo si to tisuću puta ponoviti, ali to nas neće uvjeriti. Jer - kako? Kako voljeti ako se osjećamo nevoljeni? Kako voljeti sebe ako imamo osjećaj da smo u dubini duše sami? Kako voljeti sebe ako ne pronalazimo nikog koga bismo procijenili dovoljno vrijednim naše ljubavi? Kako voljeti sebe ako stalno griješimo, život nam je zbrka i nikad ne znamo što osjećamo? Listi takvih pitanja nikad kraja.

Pitanje kako u osnovi znači kao tko? Ono za čim unutarnje dijete čezne je da ga netko voli kao mama ili kao tata. Ako ne slušamo svoje unutarnje dijete, ako nismo u skladu s njim, onda ćemo takvu ljubav tražiti izvana. Projicirat ćemo svoju dječju potrebu za ljubavlju na potencijalnog ili stvarnog partnera/partnericu, a ono što ćemo nesvjesno tražiti od njega/nje je da izliječi našu unutarnju samoću.