Višestruka ličnost

Najdramatičniji, ali i relativno rijedak disocijativni poremećaj, u kojem se ličnost dijeli u dvije ili više nezavisnih ličnosti. Smatra se da poremećaj nastaje kao reakcija na česte traume, najčešće u djetinjstvu. Pritom različite manifestacije iste ličnosti obično nisu svjesne postojanja dvostruke ili višestruke ličnosti

Što biste rekli kad bi vaša nježna, smirena i nadasve poštena prijateljica odjednom na nekoliko sati postala arogantna, agresivna te provalila u susjedov stan i ukrala vrijedan nakit? Blago rečeno, vjerojatno vam se to ne bi odveć dopalo. A kad biste još otkrili kako se faze blagosti i agresije izmjenjuju, te kako se ona svoje arogantne, agresivne i provalničke faze uopće ne sjeća - pretpostavljam da biste pomislili kako s njom ipak nešto nije u redu. I bili biste u pravu, ovo što smo upravo opisali  odgovara poremećaju koji je u literaturi opisan kao višestruka ličnost. No da vas odmah utješimo. Vjerojatnost da vam se dogodi gotovo i ne postoji. Naime, do danas je u povijesti registrirano svega oko 400 takvih slučajeva.

Godine 1957. psihijatri Corbett Thigpen i Harvey Cleckley postali su slavni opisavši slučaj višestruke ličnosti u članku Tri Evina lica. Bio je to slučaj žene s tri ličnosti. Svaka ličnost djelovala je određeno vrijeme a često su se izmjenjivale. Nazvali su ih Eve White (Bijela Eva), Eve Black (Crna Eva) i Jane. Ako ste gledali film snimljen po tom slučaju onda znate kako je to izgledalo.

Oni drugi mogu to doznati u nastavku ove priče.

Bijela Eva bila je mirna, blaga, dostojanstvena, povučena, depresivna i pomalo dosadna osoba. Bila je vrlo marljiva, odana svome djetetu i voljela je čitati. Oblačila se jednostavno i konzervativno. Nije bila svjesna postojanja Crne Eve iako se ona pojavljivala nekoliko godina.

Crna Eva bila je seksi, obijesna, sklona flertu, bezbrižna i lakomislena. Bila je spremna na svaku pustolovinu, sklona svađi i nije ju mnogo brinulo što drugi misle o njoj. Zanimljivo je da je bila alergična na najlon, dok Bijela Eva to nije bila. Nakon "izlazaka" Crne Eve, Bijela Eva morala je izlaziti na kraj s mamurlucima, ogromnim neplaćenim računima i lošom reputacijom u lokalnim barovima - stvarima koje nikako sebi nije mogla objasniti.

Za vrijeme terapije pojavila se i treća ličnost - Jane. Bila je mnogo zrelija od prvih dviju i čini se da se pojavila kao rezultat terapije.

Iako su bile vrlo različite, Bijela Eva, Crna Eva i Jane bile su jedna osoba. Izvanjskom promatraču izgledalo je kao da se ista žena ponaša i govori različito u različitim situacijama. No, Eva se nije samo ponašala drukčije u različitim situacijama, ona se i osjećala kao različita osoba. Crna Eva je o Bijeloj Evi čak govorila u trećem licu!

Višestruke ličnosti najčešće su žene koje su razvile dvije ili više dobro definiranih ličnosti. Prijelaz iz jedne ličnosti u drugu je obično vrlo brz i događa se u nekoliko sekundi. U trenutku se glas i izraz lica osobe promijeni i pojavi se druga ličnost.

Neke osobe imale su u sebi i po 10 ličnosti koje su se obično grupirale u tri kategorije. Prvu kategoriju činile su skromne, stidljive i povučene ličnosti (tzv. temeljna ličnost koju je prepoznavala većina ostalih ljudi). Drugu kategoriju činile su agresivne, nasilne i promiskuitetne ličnosti, dok su u trećoj grupi bile racionalne i razumne. Za čitatelje koji poznaju Freudovu teoriju ličnosti, očita je sličnost između ovih kategorija i Freudovih pojmova supergega, ida i ega.

Kada se osoba sa ovakvim poremećajem pojavi kod psihoterapeuta, ona obično nije svjesna postojanja ostalih svojih ličnosti. Problem koji najčešće navodi su periodi vremena kojih se uopće ne može sjetiti. Prijatelji osobe obično naglašavaju da se ona ponekad ponaša čudno (stidljiva osoba pije u baru ili viče na prodavača). Sama osoba se obično toga ne sjeća. Ipak u nekim slučajevima različite ličnosti znaju jedna za drugu u određenoj mjeri, te smatraju jedna drugu prijateljima ili pak suparnicima.

Istraživanja slučajeva višestrukih ličnosti pokazuju da u su u velikom broju u ranom djetinjstvu doživjele seksualno ili fizičko zlostavljanje. Tako je seksualno zlostavljanje pronađeno u 56% slučajeva. Majke su im bile depresivne i nisu ih prihvaćale, dok su očevi uglavnom bili  distancirani, nasilni i skloni alkoholu.¹¹⁰ Kako su naše ideje o sebi djelomično i rezultatom reakcija drugih ljudi prema nama, takvi ljudi vjeruju da su neki dijelovi njih toliko strašni, da ih se uopće ne usude integrirati u cjelovitu sliku o samome sebi.

Jody Lienhart napisala je 1983. doktorsku disertaciju o višestrukim ličnostima. Ništa neobično, da i sama nije bila jednom od njih. Pod hipnozom, ona se mogla dosjetiti kritičnog traumatskog događaja i stvaranja nove ličnosti. Dogodilo se to prije njezina četvrtog rođendana kada ju je seksualno zlostavljao "ujak Bulen".

U dobi od nepune četiri godine mala Jo Ella nije bila u stanju izaći na kraj sa ogromnim strahom koji je osjećala niti je mogla pobjeći od njega. U tom trenutku njezin um je naprosto izbrisao to strahovito iskustvo. Bilo je to kao da se potpuno odvojila od svog tijela i nestala.

Satima kasnije mogla se vidjeti figura maloga djeteta naslonjena o zid zgrade.  Bilo  je  kasno  popodne, i  hladan  jesenski  vjetar  prodirao  je  kroz

njezinu tanku haljinicu. Ali to nije bila ista Jo Ella koja se nekoliko sati ranije borila protiv snažnog zagrljaja svog omiljenog "ujaka Bulena". Sva sjećanja na raniji incident potpuno su nestala.

Jo Ella II je u svakom smislu bila potpuno nova ličnost. Njena percepcija svijeta bila je nepopravljivo promijenjena. Dobar i velikodušan ujak kojeg je voljela, odjednom je postao okrutan i nasilan. Kako malo dijete nije u stanju razumjeti takve suprotnosti, ono se jednostavno emocionalno uklonilo iz postojeće situacije. Nova ličnost koja se pojavila, Jo Ella II, nije se više ničega sjećala. Na taj način opet je sve došlo na svoje mjesto.

Sto imena Stowassera

Fritz, Friedrich, Friederich, Friedereich, Friedenreich, Friedensreich, Regentag, Dunkelblunt - imena su slikara i arhitekta, meni jako omiljenog, koji se rodio u Beču 1928. godine kao Friedrich Stowasser. Danas je poznat kao Hundretwasser. Na pitanje Harryja Randa, autora knjige Hundretwasser zašto ljudi mijenjaju imena, Hundretwasser je odgovorio:

- Razloga je mnogo. Ponekad čovjek želi promijeniti svoje ime. Nezvanično, drugi ga zovu onako kako on želi. Ako npr. kaže: Ime mi je Josip, ljudi će ga zvati Josip. Zovu ga tako jer on to tako želi. Uzima i nadimke. Hokusai je imao stotinu imena. Kadgod bi promijenio prebivalište, promijenio bi i ime - posve razumno. Jedan čovjek ima jedno ime; kad ima mnogo imena, ima u sebi i mnogo osoba. To je jako dobro. Ja imam mnogo imena i mnogo sam osoba. Ja sam slikar, arhitekt, ekolog. Jedno ime nije točno usklađeno sa svakim od tih zanimanja. Uvijek sam imao problema da budem samo jedan ja. Toliko je stvari koje bi se mogle načiniti da ja uvijek kažem: Volio bih biti deset Hundretwassera da napravim deset puta više stvari. Kako to ne mogu, onda barem mogu imati mnogo imena.

- Bi li svatko trebao imati drugo ime za svaku od svojih aktivnosti? - pitao je dalje Rand.

- Da, ako je dovoljno snažan. Zašto ne? Općenito, ljudi to nisu i imaju teškoća da jedno ime napune značenjem. To je drugi problem: kad jedno ime napuniš značenjem, treba ti drugo - jer ja ne želim previše stvari stavljati uz jedno ime. To je poput ponovna rođenja. S novim imenom počinjem od početka.

Neobično, zar ne? Ali i logično. Nisam likovni kritičar, ali tako doživljavam i Hundretwasserovu umjetnost, osobito arhitekturu: neobičnom (što je zapravo i blaga riječ, točnije bi bilo reći: gledaš i ne vjeruješ svojim očima, dođe ti da ideš provjeriti nije li to možda marcipan, mljac) ali i logičnom - kao bajkovita alternativa sterilnoj suvremenoj arhitekturi.

Ako ne znate o čemu pričam, kad sljedeći put budete išli u shopping u Graz, svratite u Blumau, pedesetak kilometara udaljeno mjesto (prema Beču) u kojem su nedavno otvorene toplice - Rogner Bad. Sastav ljekovitih termalnih izvora isti je kao u vode Mrtvog mora, no još je veća atrakcija Hundretwasserova arhitektura - cijeli kompleks useljivih umjetnina. Ako ste u Beču, posjetite Kunsthaus i Hundretwasserhaus, obje blizu Radetzky placa. Nećete se doduše moći useliti, ali uživat ćete i samo gledajući.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: