Zašto je dobro biti pošten

Moralni identitet nekog pojedinca i njegovo razumijevanje moralnosti međusobno su povezani. Što se netko više poistovjećuje s pozitivnim moralnim standardima, to će oni više utjecati na njegovo ponašanje. Ponašanje će, pak, povratno djelovati i učvršćivati dobru sliku o sebi i djelovati na samopoštovanje. Čovjek je ono što stalno radi, rekao je još Aristotel. A to će onda prenositi i na mlađe naraštaje.

Gledano dugoročno, sposobnost da se stane u tuđe cipele, kako se to lijepo kaže, prigoda je da se osoba bolje upozna, da se s njom razvije (bolji) odnos, ali i da o sebi nešto naučimo - potaknuti razmišljanjem o drugima i uspoređujući svoje stavove s onima koje uočavamo kod drugih.

 Prije spomenut Lawrence Kohlberg je svoje ispitanike, s kojima je radio sredinom šezdesetih godina, kasnije pratio sa suradnicima punih 25 godina; skoro sve do kraja svog života. Evo nekih njihovih nalaza:

• Osobe na višem stupnju moralnoga razvoja (ili više moralno razvijene osobe) - pogledajte gornju tablicu ako ste je slučajno preskočili - imaju viši status na poslu (na prestižnijim su i odgovornijim radnim mjestima).
• Dostizanje barem 4. stupnja nužno je za zadržavanje visoko rangiranih poslova - vjerojatno zbog složenosti socijalnih odluka koje se na takvim mjestima zahtijevaju.
• Roditelji na višem stupnju moralnog razvoja ne uskraćuju svojoj djeci ljubav kao odgojnu metodu; više koriste objašnjavanje i (verbalno) dokazivanje.
• Također, takvi roditelji manje insistiraju na poslušnosti i strogom poštivanju pravila, a više potiču autonomiju, odanost i poštovanje drugih.
• Osobe na višem stupnju moralnoga razvoja politički su aktivnije. (Iz toga se ipak ne bi moglo zaključiti da su onda politički aktivne osobe automatski i moralno razvijenije; moš si mislit'!)
• Radne i obiteljske vrijednosti osoba na višem stupnju moralnoga razvoja grupiraju se oko društvenih ideala i pravde, dok se te vrijednosti kod osoba na nižem stupnju usmjeravaju prvenstveno na dobrobit sebe i svoje obitelji.
• Više moralno razvijene osobe svoje obiteljske konflikte rješavaju tako da pokušaju razumjeti drugu osobu i usput preispituju svoje stavove, dok ovi drugi to rješavaju verbalnim i fizičkim nasiljem.  

Za sada još nema značajnih rezultata koji bi potvrđivali i pozitivne posljedice brižnosti, kao aspekta morala. S jedne strane, to je novi koncept, a s druge strane, pozitivne se posljedice tu toliko podrazumijevaju same po sebi da se čini kako ne treba otkrivati toplu vodu.

Nešto će se ipak morati učiniti. U Americi procjenjuju da između 25 i 50% srednjoškolaca ima neki od oblika visoko rizičnog ponašanja. To se pripisuje upravo raspadanju moralnih vrijednosti. Obitelji se raspadaju, djeca se zanemaruju i zlostavljaju, a škola ne uspijeva nadomjestiti tu nužnu skrbničku komponentu u dječjem životu.  Mi još, srećom, nismo Amerika, ali nikako nije prerano da nešto na tom planu počnemo raditi.

Razvijanje poštenja

Programi odgoja i obrazovanja karaktera postali su nužnost, kao i dodatna istraživanja o njegovoj povezanosti s drugim osobinama i aspektima življenja. Vrline koje se nastoje razviti idu od onih koje se općenito povezuju s pravdom (poštenje, čast, tolerancija, sloboda govora) do onih koje se pretežno vezuju uz skrbničku komponentu morala (ljubav, velikodušnost, pomoć drugima, empatija). Također, niz je i vrlina koje pokrivaju oba njegova aspekta, primjerice: odgovornost, poštovanje drugih, lojalnost, hrabrost, suradnja, sloboda izbora itd.)

Pokazuje se da ljudi koji napreduju u svojim moralnim prosudbama općenito vole učiti nove stvari, traže izazove, uživaju u raznim intelektualnim stimulacijama, razmišljaju o svojim postupcima, postavljaju si u životu ciljeve, spremni su na rizike i preuzimaju odgovornost za sebe i svoju okolinu.

Kako kod sebe razvijati poštenje i moralnost

O tome kako razvijati poštenje napisale smo nešto u poglavlju o integritetu, jer je osoba s integritetom, naravno, poštena. Pa ovdje nećemo ponavljati.

 Možemo li pretjerati

S poštenjem i moralnošću? Valjda možemo. Ali baš nešto i nismo o tome čule. Što bi to uopće i bilo? Nađeš na ulici deset kuna, pa zoveš radio Sljeme nek ti se javi vlasnik? (Vjerojatno bi vam se javili ljudi u bijelom.) 

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: