Bruno Šimleša: "Ako smo nezadovoljni odnosom, probleme ne trebamo rješavati u nečijem krevetu!"

O ljubavi i zabludama vezanima uz ljubav, pričala sam s Brunom Šimlešom najpoznatijim hrvatskim stručnjakom za ljubav! U svojoj novoj knjizi "Istine i laži o ljubavi" ide korak dalje, britko, duhovito i odrješito razbija najčešće zablude o ljubavi. U knjizi nam objašnjava kako se riješiti toksičnih uvjerenja koja truju um i srce. Što nam je sve otkrio, pročitajte u nastavku!

Na neki smo način žrtve hollywoodskih poimanja ljubavi i onih fatalnih scena gdje se dvoje ljudi pogleda i to je to. Postoji li ljubav na prvi pogled ili se postepeno zaljubljujemo?

Postoji zaljubljenost na prvi pogled, ali ne i ljubav. Možemo se zaljubiti u sve što želimo vjerovati o nekome i to doista može biti brzopotezno, ali za ljubav je ipak potrebno vrijeme. Za razliku od zaljubljenosti, ljubav uvijek ima realne temelje pa moramo dobro upoznati neku osobu. Kada smo zaljubljeni, mislimo da je ta osoba idealna a kada je volimo onda znamo da nije idealna, ali mislimo da bi mogla biti idealna za nas. Kada volimo nekoga, svjesni smo i njegovih mana, ali nas vrline toliko oduševljavaju da srce jednostavno nema izbora nego voljeti!

Mislite li da za svakog postoji onaj pravi/prava? Ili je to još jedan mit kojim su nas zatrovali?

Vjerujem da postoji, ali čini mi se da pretjerano jurimo u potrazi za tim nekim pravim dok još mi nismo pravi!

Ne možemo uživati u vrhunskoj ljubavi s nekim ako nismo osvojili svoje vrhunce!

Često se ljudi oko mene žale kako ne mogu pronaći odgovarajućeg partnera. Što savjetujete ljudima koji nikako ne mogu pronaći partnera?

Za početak, neka se posvete uživanju u ostalim ljubavnim odnosima. Ljubavi prema djeci, prijateljima, umjetnosti, idejama, prirodi… Tako će okrijepiti svoje srce.

A onda trebaju i otkriti što ih sprečava da privuku nekog svog. Imaju li nerealna očekivanja od odnosa, možda misle da ne zavređuju ljubav, možda žele primiti osjetno više od onog što mogu dati, možda misle da prava ljubav ni ne postoji… Vjerojatno imaju toksična uvjerenja o ljubavi i odnosima i trebaju ih iscijeliti. Ako nije moguće uz knjige, pametno je potražiti kvalitetnog terapeuta.

S obzirom na trend razvoda oko nas, stječe se dojam kako je Beigbeder bio u pravu i ljubav možda uistinu traje 3 godine. Izumiru li polako duge veze i brakovi?

Zaljubljenost ima ograničeni rok trajanja, ali ljubav ne mora imati, tako da je tvrdnja apsurdna. Mislim da će dugotrajne veze i brakovi biti trajno prisutni. Neki se odluče na njih jer doista imaju kvalitetan odnos, neki misle da je taj odnos svet sam po sebi, neki ulaze u brak jer osjećaju pritisak da moraju imati nekoga čak i ako još nemaju sebe, neki misle da vrijede tek ako imaju nekoga, a neki brak (čak i ako je toksičan odnos) jalovo koriste kao lijek protiv nesigurnosti… Kako će svi ti motivi postojati i u budućnosti, ne vidim načina da brakovi nestanu.

U svojoj knjizi "Istine i laži o ljubavi" govorite o nekim uobičajenim zabludama kojima smo gotovo svakodnevno bombardirani. Koja je, po vama, najveća i najpogubnija zabluda o ljubavi?

Jako mi je teško izdvojiti jednu. Možda da život nema smisla bez tog nekog Posebnog. Život nema smisla bez ljubavi, a romantična ljubav samo je jedno lice ljubavi. Možemo živjeti sretno bez partnera, ali ne možemo bez ljubavi.

Ide li ljubomora ruku pod ruku s ljubavlju ili je jedna od neprijateljica prave ljubavi?

Ona je infantilna i podla neprijateljica ljubavi. Neki misle da tako pokazuju da im je stalo do partnera, ali zapravo samo traže izgovore za svoju nesigurnost. Ili u sebe ili u odnos, ali ljubomora je uvijek odraz nesigurnosti.

Oduvijek nas uče kako je kompromis jako važan u svim odnosima. Treba li veza biti puna kompromisa ili je bolje ustrajati na nekim stvarima?

Kompromis da, ali kompromitiranje nikako. Razlika je u našim minimalnim zahtjevima na koje svatko ima pravo. Ako pristajemo na manje od našeg minimuma, onda se kompromitiramo i to je izuzetno nezdravo. Ako mislimo da veza mora biti savršena pa ne pristajemo ni na benigne kompromise, onda je vrijeme da se prestanemo ponašati kao djeca.

Svatko ima pravo tražiti sve što može dati. Baš sve. Ako se mirimo s manje od onoga što znamo da zaslužujemo, to samo znači da nismo svjesni svoje vrijednosti i tada se kompromitiramo.

Upravo sam o tome govorio u ovom videu pa bacite pogled.

Kako preboljeti neuzvraćenu ljubav? I je li neuzvraćena ljubav, zapravo, ljubav?

Svakako možemo osjećati jaku privrženost prema nekome tko nam ne uzvraća ljubav. I možemo misliti da je to ljubav, ali to je krnji oblik ljubavi. Prava ljubav se eksponencijalno povećava kad se uzvraćena. Mi nekoga ili nešto volimo, netko ili nešto voli nas, i onda uživamo u plodovima te ljubavi. Čak i kada volimo ples, i uživamo u tom plesu, osjećamo da taj ples voli nas. Dakle, čak i kad se ne radi o drugim osobama. A jedan od najsjajnijih plodova ljubavi jest osjećaj da znamo tko smo. I doista, jedino kada volimo, znamo za što smo stvoreni i za što smo stvoreni. Stvoreni smo da bismo voljeli!

Zašto ljudi varaju? Nije li lakše i jednostavnije napustiti vezu ako nismo sretni?

Za početak, ljude ne treba osuđivati. Vrlo rijetko svjesno povređujemo druge i sebe. Većina to radi iz neznanja, nesigurnosti…

A motivi za varanje su različiti. Rijetko ima veze samo sa seksom. Češće je povezano s time da se osjećamo cijenjeno uz nekoga, prepoznato, željeno… Ako smo dugo u lošem odnosu, pa ako nas netko treći pola sata samo pažljivo sluša, možemo imati dojam da smo najdragocjenija osoba na svijetu. I onda nam može pasti na pamet da je to prava osoba za nas. Različiti su motivi za preljub… A možda je i varanje samo želja da se dokažemo. Neki misle da su frajeri ako nekoga mogu zavesti, mucice drage…

U svakom slučaju, varanje nikad nije rješenje. Baš ću o preljubu govoriti na predavanju 17.4. od 19h u Kinu Europa pa slobodno navratite.

Često se čuje kako je nevjera još više povezala dvoje ljudi. Zašto neki ljudi opraštaju partnerovu nevjeru i je li to nešto što treba oprostiti?

Iskreno, u praksi je to rijedak scenarij. Mnogo se češće događa da se veza raspadne ili par odluči ignorirati problem, ali tako se trajno gubi povjerenje i poštovanje.

Mislim da treba pokušati oprostiti, a to će biti moguće ako preljubnik prizna odgovornost i ako se odluči promijeniti. Ako oboje okrive treću osobu ili još gore, ako preljubnik okrivi svog partnera s onom odvratnom izjavom „da si mi davala kaj mi treba, ne bih išao kod nje“… onda nema šanse da prežive preljub jer preljubnik ne prihvaća da je on odgovoran za svoje ponašanje. Drugim riječima, ako smo nezadovoljni našim odnosom, probleme trebamo rješavati u tom odnosu, a ne u nečijem krevetu!

Slažete li se s tvrdnjom da na početku trebamo biti oprezni i ne pružiti odmah svoje srce na dlanu?

Često to nije stvar odluke. Ako se zaljubimo, onda baš i nismo najracionalniji pa ni ne možemo svjesno odlučivati o tome. Ali da… bilo bi pametno prvo upoznati osobu i vidjeti zaslužuje li naše povjerenje. No budimo realni, to u praksi često nije tako.

Je li uredu prešutjeti neke detalje iz svoje prošlosti ako nam je nelagodno o tome govoriti ili treba biti u potpunosti otvoren?

Ne moramo sve reći u prvih pet minuta, no mislim da je mudro biti otvoren i iskren. Jer ako netko nije za nas, pametnije je to saznati nakon 12 dana, nego nakon 12 godina uzaludnog pokušavanja kreiranja veze koja nikad nije ni mogla biti uspješna. U tom kontekstu treba priznati i detalje naše prošlosti na koje nismo najponosniji.

Izloženi smo raznim pomagačima koji nam olakšavaju komunikaciju s drugima. Često putem društvenih mreža i poruka dijelimo stvari koje bismo možda trebali podijeliti s partnerom. Priča se o emocionalnoj prevari i o tome kako je puno gora od fizičke prevare. Ili je sve nevino ako ne pređemo s riječi na dijela?

Ovisi od osobe do osobe. Za neke je gora emocionalna prevara, a neki misle da prevara mora imati i fizičku komponentu. A i tu povlačimo različitu granicu. Neki ne vide ništa problematično ako se njihov partner poljubi s nekim, a nekima je u redu i ako spavaju s nekim, ali da je to neka usputna osoba, a ne da je kontinuiran odnos. Svatko ima svoju definiciju preljuba, a za par je izuzetno važno da se one poklapaju.

Kaže se kako je griješiti ljudski, a opraštati božanski. Postoji li nešto što nikada ne bismo smjeli oprostiti partneru?

Treba oprostiti sve, ali to nikako ne znači da njihova djela nemaju neke posljedice. Npr., ako netko napravi glupost i ne prihvati odgovornost za tu glupost, to znači da će je vrlo vjerojatno ponoviti, a mi to ne zaslužujemo. Dakle, treba oprostiti, ali istovremeno i odabrati kakav odnos želimo imati s njima. Ako se odluče ponašati nezrelo i neodgovorno, pametno je ne servirati im naše srce na pladnju. Neka budu takvi s nekim drugim! Oprostiti nikako ne znači nastaviti tolerirati toksično ponašanje.

Recite mi, na kraju, što je za vas ljubav? Je li to nešto što nam je dano ili o tome učimo cijeli život?

Ljubav je arija svjesnosti!

Nije tek puka emocija i svakako nije mit. Ljubav je najizvrsnija životna činjenica!