“Jednom će sigurno biti bolje.” - Lažna nada u nezadovoljavajućem odnosu

Kako sam pisala u prošlom članku „Kada je teško ostati, a još teže otići - Ovisnost o drugoj osobi“, kada smo u nezadovoljavajućem odnosu te ne možemo iz njega izaći, vjerojatno se radi o ovisnosti o drugoj osobi. Korijeni te ovisnosti se nalaze daleko u ranom djetinjstvu kada nismo dobili toliko bitnu pažnju, ljubav, pozornost, razumijevanje i privrženost od svojih roditelja.

Taj nedostatak se kasnije očituje ponajviše u našim ljubavnim vezama. Sve ono što nismo dobili od svojih roditelja nesvjesno tražimo u drugoj osobi i želimo od nje da bude idealan partner. To nam se događa jer smo na nesvjesnoj razini odbacili negativne osobine svojih roditelja i to one koje su nas najviše povrijedile. Odbacili smo ih jer ne želimo ponovno doživjeti osjećaj boli, patnje i nesigurnosti. Međutim, vrlo vjerojatno je da i sami imamo te nesvjesne osobine koje ne želimo prihvatiti te ih projiciramo u drugoga.

Za to je idealan naš partner/ica. Kada negativne osobine prebacimo na drugoga, u ovom slučaju svog partnera, te osobine na neki način ostaju žive, ali smo ih nesvjesni. Zapravo time postajemo cjeloviti i potpuni. Kada upoznamo partnera koji najčešće ima pozitivne i negativne osobine naših roditelja mi možemo postati potpuni i tako se u početku veze i osjećamo. U partneru smo prepoznali sve svoje potisnute dijelove i zaljubili se.

Međutim, kada prođe faza zaljubljenosti i dođe faza sukoba, koja se pojavi u svakoj vezi, o partnerima ovisi kako će se odnos dalje razvijati:

• Partneri ostaju u odnosu iako su oboje nezadovoljni i nastavljaju sa svađama
• Partneri se raziđu i nakon nekog vremena ulaze u nove veze
• Partneri se razilaze i zatim se ponovno pomire (i tako stalno iznova)

Nezadovoljavajuća veza je svaki odnos koji nam je bolan na bilo koji način, u kojem nismo sretni, zadovoljni te koji ne podržava naš razvoj nego nas koči u svakom segmentu.

Ako unatoč boli i patnji ne možemo otići i završiti taj odnos, vjerojatno je veza dublja nego što na prvi pogled izgleda. Sve svoje davno neispunjene potrebe i želje, pokušavamo ostvariti u sadašnjoj vezi. I zaista ponekad veza dviju odraslih osoba izgleda poput dvoje djece koja se vuku za rukav i vrište:

„Pogledaj moju bol i pomogni mi da to nekako prođe.“

A što kada partner nema kapaciteta da nam pomogne?

Ako smo na bilo koji način ranjeni u djetinjstvu, odabirati ćemo partnere s kojima možemo ponoviti priču, iako svjesno želimo drugačijeg partnera. Tu dolaze rečenice:

„Moj muž će biti potpuno drugačiji.“

„Moja žena nikada neće biti poput moje majke.“

I zatim se dogodi upravo ovo što nismo željeli. Jednog dana se probudimo i shvatimo da smo sa osobom koja je ista poput našeg oca ili majke. Ovakve partnere odabiremo jer kao što sam već spomenula u svojoj glavi imamo davno stvoreni imago (nesvjesnu sliku u našoj glavi koja sadrži pozitivne i negativne osobine naših roditelja). Kada upoznamo osobu koja bi mogla odgovarati ovoj slici, na nesvjesnoj razini upali se alarm i kreće proces zaljubljivanja. Ukoliko smo imali „dovoljno dobre“ roditelje koji nisu bili savršeni (jer to ne postoji), ali koji su primjereno odgovarali na naše potrebe, prihvaćali nas takve kakvi jesmo i davali nam ljubav bez obzira na naše ponašanje, prema našem imagu tražiti ćemo partnere koji se na isti način ponašaju prema nama.

No, što ako smo odrastali sa nefunkcionalnim roditeljima koji su i sami bili poput djece te nisu mogli obavljati svoju roditeljsku ulogu?

Tada biramo partnere koji se ponašaju prema nama na isti, poznati način. U savjetodavnom radu najčešće susrećem žene, ponekad i muškarce koji nalaze različite izgovore za ostajanje u takvoj vezi bez obzira što je to za njih potpuno nezadovoljavajući odnos.

Najčešći izgovori su:

• „Bit će on bolji.“
• „Što ako odem, a moglo je biti bolje?“
• „Moram se potruditi i ona će me zavoljeti.“

Prihvaćanje mrvica

U takvom odnosu, nažalost prihvaćamo mrvice. Mrvice ljubavi, mrvice pažnje, mrvice nježnosti, mrvice prihvaćanja…i ovaj niz bi se mogao nastaviti u nedogled. Pitanje koje je ovdje potrebno postaviti:

„Kakav je osjećaj dobivati mrvice i ostatke?“

Odgovor na ovo pitanje dovodi do svjesnosti da uzimamo mrvice zbog straha da nemamo pravo na nešto bolje i drugačije. Uvjerenje da nismo dovoljno vrijedni imati potpunu ljubav i pažnju te da moramo prihvaćati nečije mrvice.

Imala sam klijenticu kojoj je muškarac kojeg je voljela i koji joj u vezi nikada ništa nije poklonio, jednom prilikom rekao da joj je skoro kupio parfem i kao iz šale da li bi joj bilo dosta 0,0001 ml parfema. Iako je već prije toga osvijestila i proradila što joj čini takav odnos, ovime si je još jednom potvrdila da on nikada neće biti drugačiji i da nema kapaciteta da bude odrasli muškarac u vezi.

Osim navedenog parfema, u pet godina veze, nikada joj se nije sjetio rođendana, nije ispunjavao obećanja koja bi davao, ostavljao ju je i vraćao kako je on htio, javljao se kada je njemu to odgovaralo, pričao samo o sebi i uglavnom mislio samo na sebe.

Ovo su samo neke od situacija koje prolazimo kada se nalazimo u odnosu koji je i više nego nezadovoljavajući.

Puno puta, nesvjesnim pristajanjem na ove mrvice, u nama ostaje praznina i kao neki nedostatak. Da bi to nadoknadili, osobe koje se nalaze u nezadovoljavajućoj vezi znaju previše jesti, pušiti, raditi, konzumirati alkohol, pretjerano kupovati ili skupljati stvari. Time jedna ovisnost počinje hraniti drugu.

Vječno čekanje

Osim prihvaćanja mrvica, ovo je još jedan obrazac koji se događa u ovakvim odnosima.

Vječno čekanje podrazumijeva:

• Da se partner promijeni
• Da jednom bude bolje
• Da shvati koliko ga/ju volimo
• Da bude ono što mi želimo da bude ili ono što mi vidimo u njemu/njoj
• Da prođe neku fazu i bude samo naš

Nažalost, ovo sve se najčešće ne dogodi. Jedino što se dogodi je to da vrijeme koje smo mogli drugačije provesti, prođe u čekanju i nadanju. Nadanju da će jednom biti bolje i drugačije. Druga osoba se može promijeniti i biti bolji partner u odnosu samo ako osvijesti da treba raditi na sebi i početi to i činiti. Sjednite i zapišite što ste sve propustili dok ste bili ili dok jeste u ovakvom odnosu. Ovo zna biti bolno iskustvo, ali i vrlo vrijedno jer vam otvara oči i dobivate mogućnost početi činiti drugačije izbore i imati drugačiji život.

I na kraju…

Kratak dio osobnog pisma jedne moje klijentice koja je radila na prekidanju veze sa muškarcem koji joj je obećavao da će biti drugačiji i to godinama: (pisanje pisma je tehnika kojom možete puno toga izbaciti iz sebe, sve ono što nikada u stvarnosti nismo imali prilike ili snage reći, bez stvarnog slanja tog pisma).

…Znam da se ni ovog puta nećeš javiti, ali ipak imam potrebu reći ti neke stvari. Trebat će mi još neko vrijeme da se suočim sa ovom boli, patnjom, strahom i nadom da ćeš mi se vratiti i napokon reći da me voliš. Sada se vraćam sebi iako je trenutno jako teško prolaziti kroz sve ovo. Ti si takav kakav jesi i teško uopće razumiješ da te ja prihvaćam takvog. Nedostaješ mi ponekad. Ona vremena naše početne ljubavi i povezanosti. Voljela sam te i gledala jednim posebnim pogledom. Ali ti to nikada nisi vidio, niti si mene ikada vidio. Potpuno sam bila nevidljiva za tebe. Ali sada nakon dugo vremena, ne želim više biti nevidljiva i čekati da se ti promijeniš. Jer promijeniti se nećeš. I tek sada to znam…

Marta Kravarščan je neurolingvistička praktičarka, life savjetnica, business coach i TA savjetnica. Svakodnevno radi individualno savjetovanje/coaching, predavanja i radionice u sklopu centra Put Promjene. Njena uloga je pomoći vam da jasnije shvatite što želite i kako to ostvariti. U savjetodavnom i psihoterapijskom radu posebno područje interesa su joj problemi u prehrani, rad sa različitim ovisnostima, rad na samopouzdanju i razvijanju maksimalnih potencijala u pojedincu, tehnike smanjivanja stresa, anksioznosti i napadaja panike korištenjem vlastitih snaga kao i rad sa „unutarnjim djetetom“ i snovima kako bi se postigla cjelovitost osobe.