Jeste li heteroseksualni ili homoseksualni?

Homoseksualci su osobe što ih emocionalno i/ili fizički privlače osobe istoga spola. Zvuči vrlo jednostavno, ali:

• Što ako vas jako privlače osobe vašeg spola, ali se s njima ipak ne upuštate u nikakve veze; čini li vas to homoseksualcem?

• Što ako tražite emocionalnu vezu s jednim spolom, ali tjelesno vas privlači drugi; čini li vas to homoseksualcem?

• Što ako vas privlače oba spola? - čini li vas to homoseksualcem?

• Što ako svjesno imate samo heteroseksualne misli i akcije, ali nesvjesno želite seks (ili topli odnos) s istim spolom - čini li vas to homoseksualcem?

Stvari, dakle, mogu biti jako komplicirane. Sve do kraja devetnaestoga stoljeća vjerovalo se da su ljudi ili heteroseksualni ili homoseksualni. Danas se govori o seksualnoj usmjerenosti - stupnju u kojem su osobi seksualno privlačne osobe suprotnog i/ili istog spola. Prema ovom shvaćanju ljudi se mogu nalaziti na kontinuumu od izrazite homoseksualnosti do izrazite heteroseksualnosti. Dakle, nekoj osobi mogu biti privlačne uglavnom osobe suprotnog spola, što ne znači da se u nekoj specifičnoj situaciji ne može javiti i privlačnost prema nekoj osobi istog spola. Dakako, vrijedi i obratno.

Alfred Kinsey je u svom pionirskom istraživanju o seksualnom ponašanju tražio od ljudi da procijene svoju seksualnu orijentaciju na skali od 0 do 6. One koji su izjavili da ih privlače isključivo osobe suprotnog spola i koji su isključivo s njima imali spolne odnose (kategorija 0) - smatrao je heteroseksualcima. One koji su izjavili da ih privlače isključivo osobe istog spola i koji su isključivo s njima imali spolne odnose (kategorija 6) - smatrao je homoseksualcima. Pojedince u kategorijama 2 - 6 definirao je kao biseksualce.

No kasnija su istraživanja pokazala da je ovo previše pojednostavljeno shvaćanje. Naime, seksualna orijentacija uključuje više komponenti kao što su seksualna želja, seksualno ponašanje, romantična privlačnost i određenje samoga sebe kao heteroseksualne, homoseksualne ili biseksualne osobe. Nekim ljudima mogu biti seksualno privlačne osobe istoga spola, a da nikad nisu s njima imali nikakve seksualne kontakte. Drugi, koji su imali česte homoseksualne kontakte, uopće sebe ne smatraju ni homoseksualcima niti biseksualcima. Osim toga, orijentacija prema seksualnim partnerima istog ili suprotnog spola nije odluka koja se donosi jednom u životu i traje cijeli život. Mnogi muškarci kao adolescenti eksperimentiraju s homoseksualnošću, ali kao odrasli nemaju takvih odnosa.

Koliko ljudi ima homoseksualnu  orijentaciju?

U jednom od novijih istraživanja provedenih u SAD pokazalo se da 10.1% odraslih muškaraca i 8.6% žena izjavljuje bar jedno od sljedećeg:

• trenutno ih uglavnom ili jedino privlači osoba istog spola

• seks s osobom istog spola čini im se prilično ili vrlo privlačnim

• imali su seksualne kontakte s osobom istog spola nakon svoje osamnaeste godine

Od svih ispitanih 2.8% muškaraca i 1.4% žena izjavilo je da ima homoseksualnu ili biseksualnu orijentaciju. No sami autori navode da su stvarni postoci vjerojatno veći, jer su podaci bili prikupljani u uvjetima koji ispitanicima nisu jamčili anonimnost. Neke procjene govore da je oko 10% populacije homoseksualno.

U više se drugih izvora navode procjene, vjerojatno malo prenapuhane, kako između 25 i 40% muškaraca i oko 20% žena održava spolne odnose s osobom istoga spola, te da je dodatnih 10 - 15% ljudi u napasti tj. ponekad razmišljaju, maštaju i sanjaju o odnosu s osobom istoga spola. Ni to nije sve. Nepoznat postotak ljudi uzbuđuju scene sa zgodnim golim istospolnim osobama. Moguće je, izgleda, kako smo svi homoseksualci - manje ili više.

Zašto neki ljudi imaju homoseksualnu orijentaciju?

Kao i kod drugih ljudskih osobina postavlja se pitanje je li homoseksualnost urođena (dakle pod utjecajem bioloških faktora poput hormona i gena) ili je posljedicom ranih životnih iskustava? Teorija je mnogo. Većina stručnjaka ne vjeruje da homoseksualnost uzrokuje samo jedan faktor; smatra se da je posljedicom kombinacije genetskih, hormonalnih, kognitivnih i okolinskih faktora. Samo usput napomenimo kako se mnoge druge stvari (u odnosima heteroseksualaca) broje pod sasvim normalne - primjerice opsjednutost velikim grudima - ženskim. Tu nitko ne traži dublja i/ili patološka objašnjenja.

Neka istraživanja sugeriraju da su homoseksualci rođeni s ponešto drugačijim mozgom, no značaj toga još nije utvrđen. Poznato je da mnogi homoseksualci - i muškarci i žene - vjeruju kako su oduvijek bili takvi. samo, neki od njih uoče kako su drugačiji od drugih u dobi od 6 ili 8 godina, a neki to shvate u tinejdžerskoj dobi. Neki pak postanu homoseksualci u svojoj odrasloj dobi, ponekad i nakon što dobiju djecu. Usprkos takvim kontroverzama, terapeuti smatraju kako je seksualnu orijentaciju vrlo teško promijeniti, osobito kod muškaraca. No, postoje i kulture koje potiču homoseksualne aktivnosti mladića, no kad im dođe vrijeme zasnivanja obitelji lako postaju heteroseksualci.

Žene češće nego muškarci mogu kasnije u životu svoju heteroseksualnu orijentaciju promijeniti u homoseksualnu - čak u svojim tridesetim i četrdesetim godinama. Obrnuti redosljed baš nije vjerojatan. Doduše, zabilježeno je par slučajeva pretvorbe homoseksualca u heteroseksualca  - nešto pod utjecajem religije, a nešto kao rezultat psihoterapije. Međutim, opća je ocjena kako je daleko lakše pomoći homoseksualcu da nauči preživljavati društveni pritisak, nego ga konvertirati. Usput, čini se da se u većini slučajeva među lezbijkama najprije rađa ljubav, a tek iza nje slijedi spolna želja. Kod muškaraca stvari su, izgleda, obratne: najprije razvijaju seksualnu orijentaciju, a onda dolazi ljubav.

Sve u svemu, teško je ako ne i nemoguće reći zašto je netko postao homoseksualac. Lakše je reći što ne uzrokuje homoseksualizam. Naime:

• Nema dokaza da je muška homoseksualnost uzrokovana dominantnom majkom ili slabim ocem.

• Također nema dokaza da djevojčice koje odabiru stereotipne muške uloge kasnije postaju homoseksualne.

• Djeca koju su odgojili roditelji homoseksualci ili lezbijke ništa češće ne postaju homoseksualcima od djece koju su odgojili heteroseksualni roditelji. Tako su u jednom istraživanju uspoređivali dvadeset i sedmero djece čije su majke lezbijke s isto toliko djece čije majke (još) nisu lezbijke. Samo dvoje djece iz lezbijskih obitelji se i samo homoseksualno orijentiralo. (Tucker*).

Psiholog M. Bailey proveo je do sada najveće istraživanje na muškarcima homoseksualcima i - njihovim odraslim sinovima. Njih 55 (očeva) koji su, dakle, bili homoseksualci ili biseksualci (ali si to nisu smjeli priznati pa su se mladi oženili) imali su ukupno 82 sina; najmlađi od njih imali su 17 godina. Bez obzira na način mjerenja njihove seksualne orijentacije (ponašanje, maštanje, spolni identitet) tek ih je devet posto bilo homoseksualaca - ništa više od onoga što bi se očekivalo u genetičkim studijama. U prilog je to mišljenju kako se homoseksualnost ne prenosi utjecajem okoline. Vjerojatno počinje puno ranije, kaže Bailey. On je inače analizirao i 41 prijašnje istraživanje o homoseksualcima i njihovom ponašanju u djetinjstvu. Svaka od tih studija nedvojbeno je ukazivala na jedno: ženskasto ponašanje dječaka već u vrlo mladoj dobi. Većina onih što su se baš izrazito ženskasto ponašali, definitivno su se homoseksualno orijentirali. (O ženskoj homoseksualnosti nema takvih podataka, ali nema ni razloga vjerovati da bi bili drugačiji.)

Što se Baileya tiče, on i dalje istražuje genetske uzroke i ostale prenatalne utjecaje koji bi eventualno pogodovali razvoju homoseksualnosti, a koji je značaj njegovih dosadašnjih rezultata svjedoče i vijesti o posve legalnom usvajanju djece od strane homoseksualnih parova. A dva su Engleza našla u Americi dvije žene od kojih je jedna bila donatorica jajašca, a druga surogat - majka. Uz toliko u proizvodnju uključenih nije čudo što su se rodili blizanci. Problem će im biti vratiti se u Englesku gdje takve kombinacije (još) nisu ozakonjene.

Jedno je zanimljivo istraživanje pokazalo da što neki muškarac ima starijega brata, to je veća vjerojatnost kako će biti homoseksualac (on, ne brat). Također među muškarcima s četvoro ili više braće sedamdeset ih je posto bilo homoseksualaca. Ako to i jest točno, makar nam je malo sumnjivo, ipak ništa ne govori o tome zašto bi sama činjenica da netko ima starijega brata i/ili još trojicu ili više drugih imala ikakve veze sa seksualnim sklonostima.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: