Ne čekajte magičnu kavu

U jednoj stranjskoj reklami sredovječni bračni par sjedi pri doručku, svatko iza svojih novina. Onda, i dalje ne gledajući se, srknu kavu (koja se dakle reklamira pa je odlična), pa oboje oduševljeni, sklanjaju novine i - ugledaju jedno drugog.

- Kad si operirala nos?! - upita on zabezeknuto.

- Prije šest godina! A kada si ti oćelavio?!

 - Prije 10.

Ili, jedna priča: Jedan je bračni par proslavljao pedeset godina zajedničkog života. Pri doručku žena pomisli: Pedeset godina vodim računa o svom suprugu i uvijek njemu dajem koru, a sebi uzimam sredinu. E, danas ću sebi priuštiti koru. Namaže si maslac na koru, a suprugu pruži sredinu. On, sav razgaljen reče: Baš si me obradovala, ljubavi. Pedeset godina nisam jeo sredinu kruha, uvijek vjerujući kako ju i ti više voliš!

A ima i vic: Kako ćete u restoranu prepoznati bračni par? To su ljudi koji jedu i šute, a kad razgovaraju to je bez sjaja u očima. Ili se svađaju i čupaju preko stola (kod kuće to ne mogu - zbog djece). 

Ma, da se rasplačeš! Najgore je dakako to što je - sve istina. Godine zajedničkog života svedu bračnu komunikaciju na samoglasnike, slogove i nepotpune rečenice: A? Aha! Da? Ne. Ma, daj... Supružnici počnu jedan drugome čitati misli i interperetirati osjećaje s tako visokim stupnjem sigurnosti da niti ne nalaze za potrebno to provjeriti. Naravno, pritom su uvjereni kako i druga strana mora znati što oni hoće ili neće, pa i sami prestanu pričati o svojim osjećajima, željama i potrebama. Ako me voli, znat će što mi je ili Da joj je stalo do mene ne bih joj sve trebao crtati ili Pa toliko smo dugo zajedno da bi morao znati kako ću reagirati... (A znadete li vi kako ćete kada reagirati?) Pogodi li druga osoba o čemu se radi (a takvi nas uspjesi samo učvršćuju u uvjerenju kako bi to trebalo biti pravilo!) - sve je u redu. U suprotnom, optužujemo ju za bešćutnost, neljubav, grubost - sve čista manipulacija.

Ne tvrdim kako telepatija uopće ne postoji, kako se samo zavaravamo da smo htjeli reći upravo ono što je taj trenutak netko (nama blizak)
izgovorio, kako zapravo ne poznajemo osobu s kojom živimo - ne, sve mi to nije namjera. Želim reći kako - imamo sposobnost govorenja. Govorimo onda: pitajmo, nemojmo pretpostavljati; recimo drugoj osobi što od nje očekujemo, nemojmo da se ona muči pretpostavkama. Toliko je potencijalno konfliktnih situacija u životu na koje možda imamo i manji utjecaj, da doista nije potrebno zagorčavati si nerazumijevanjem i odnose s onima koji su nam najbliži. Ne čekajte magičnu kavu (to je samo takva u reklami) ni pedesetu obljetnicu braka da biste to shvatili. Tako komunicirati i biti u braku pedeset godina moguće je - samo u priči.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: