U tuđem tijelu

Kako bi se muškarac ponašao u tijelu žene? Na to intrigantno pitanje pokušavaju odgovoriti autori filma, ha ...U tuđem tijelu. Sve počinje tako da tri bivše ljubavnice neke mačo stoke od muškarca organiziraju tulum u jakuziju, kamo ga namame, utope, a onda - za svaki slučaj - još i upucaju. Sve je to vjerojatno i zaslužio; u samom filmu se, doduše, ne vidi kako, samo se čuje da je prema žanama općenito odvratan, a što onda nema ni potrebe ilustrirati, jer uglavnom znamo što to znači.

Dakle, ove ga tri upucaju i bace u rijeku. I sad, umjesto da ga bez imalo razmišljanja smjesti u pakao (mora da je tamo već velika gužva), Bog mu daje još jednu priliku: pušta ga još malo živi i ako za to vrijeme uspije postići da ga neka žena stvarno zavoli - ide ipak u raj. Ne uspije li, gorjet će u paklu. Šef od pakla, međutim, nema ništa protiv tamošnje gužve. Baš naprotiv, jedva čeka novu dušu i u interesu mu je otežati prije spomenutu zadaću. I kad sam ja sad u tom smislu očekivala da će ga pretvoriti u Dennyja De Vitta - On njega pretvori u ženu, i to još u Ellen Barkin. Eto, nema pravde ni poslije smrti.

Prvo što ta nova žena čini kad ugleda zrcalo jest da počne mahnito vrištati. Za to, naravno, uopće nema razloga - sjajno izgleda, no stereotip je stereotip: ako je već žena, mora i vrištati. (Što me, glede stereotipa, podsjetilo na film u kojem je Schwarzeneger trudan, pa lepršajući u svoju sobu kaže: Nemam ništa za obući.) Zapravo, kad malo razmislim, moguće da je to ipak vrištao muškarac kad je vidio što mu (ni)je u gaćama!

I tako Ona/On cijeli film tetura i noge lomi na visokim petama, gotovo da pobjeđuje svoga najboljeg prijatelja u zakucavanju na koš, loče pivo, prostači, tuče se u birtiji (malo muških stereotipa), izbezumljuje ljude oko sebe, koji u Njoj nikako ne prepoznaju muškarca kojeg su poznavali, razotkrivajući im diskretne crtice iz njihova života. Usput naziva svoje bivše ljubavnice (ima ih još, osim onih koje su ga utukle) interesirajući se ne gaji li možda koja od njih ipak neke pozitivne osjećajčiće prema Njemu.

Odgovore koje dobiva ne bi bilo pristojno citirati. 

U filmu kao u filmu - na kraju sve lijepo završi. Vrativši se s jedne terevenke, završi Ona/On sa svojim najboljim prijateljem u krevetu i - zatrudni. Ne vidi se kako je točno do toga došlo; Ona je bila toliko pijana da, dakako, pojma nema da je išta i bilo.

U trenutku kad je, nakon dovoljnog broja mjeseci, rodila djevojčicu reče: Čini se da joj se sviđam (a što je znanstveno vrlo upitno) i - umre. Zaslužio/zaslužila je put u raj. A jer je živjela i kao muškarac (da se ne zaboravi - koji je umalo završio u paklu), i kao žena (koja je iskupila njegove grijehe!), ima sad pravo odlučiti želi li biti muški anđeo ili ženski. I sad kad sam ja opet očekivala da će, nakon iskustva rađanja, odmah reći kako bi bio/bila ženski anđeo, On(a) veli: Ne znam. Ne mogu odlučiti.

No dobro, i ta neodlučnost je nešto. A film je sve u svemu - skoro pa ništa.

A gledate li EPP? Dakako da gledate; ne možete mu izbjeći taman da to i želite. Nema zapravo u tomu ničega lošeg: moramo se informirati koji prašak najbjeljilje izbjeljuje muževe košulje, restoranske stolnjake i dječje bluzice, od kojih ćemo krema ostati duže mlade, bez bora i celulita, s kojim britvicama ćemo si na duži rok počupati dlake i s kojim ulošcima možemo duže skakutati, plesati i duže sjediti na predavanjima - mirišljave i uredne. Te reklame me uvijek nanerviraju. Nisam doduše bila svjetska prvakinja u fitnessu pa da bih znala kako su neki ulošci djelotvorni(ji). Nije valjda poanta u tomu da ćeš koristeći baš te uloške biti svjetska prvakinja? Moram priznati da se fitnessom i sl. uopće ne bavim - ne da mi se. Međutim, nikako se ne mogu odviknuti od - spavanja. Probala sam par puta, pokušala preskočiti koju noć radeći za kompjutorom (dok spavaju oni koji bi se na njemu igrali) i to bi mi uspijevalo. Nezgodno je ipak to što bih onda morala odspavati polovicu narednog dana. A proizvođači uložaka o spavanju uopće ne vode računa. Možda ne znaju da se većina žena ne bavi fitnessom i ne čuči na predavanjima, ali da sve - spavaju. I kakve se probude? Sve uredne i mirišljave?

Oni što reklamiraju dječje pelene sve vam lijepo kažu i pokažu: usporedite raspoloženje i guzu djeteta koje je spavalo u njihovim pelenama s cendravim djetetom crvene, iziritirane guze koje je spavalo u nekim bezveznim pelenama. Pritom se dakako vodi računa o anatomskim razlikama dječaka i djevojčica, te se u pelenama za dječake ojačava prednji dio, a u pelenama za djevojčice - stražnji dio.

Smatram se prilično maštovitom, čak sam i ljubiteljica znanstvene fantastike, no nekako mi je teško predočiti si anatomiju žene kojoj bi odgovarali ulošci koji se danas nalaze na tržištu. Zapravo sumnjam da žene i kreiraju te uloške. Vjerojatnije je da to rade muškarci koji o ženskoj anatomiji znaju tek onoliko koliko su uspjeli naučiti pipanjem u mraku.

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi: