Brže, više, jače...

Pomno se skriva, ali i otkriva...

Iako primjena stimulansa kod sportaša nije novost, ponekad se javljaju poteškoće u otkrivanju sredstava koja se počinju koristiti u svrhu dopinga, a pripadaju farmakološki različitim skupinama lijekova. Ne ulazeći ovdje u širinu problema, navodim primjer klenbuterola, beta 2 agonista koji su sportaši počeli koristiti kao stimulans. To je lijek koji primarno koriste astmatičari, ali se otkrilo da on pojačava odlaganje bjelančevina u poprečno-prugastoj muskulaturi za 20%, a u istom razmjeru smanjuje masti u mišićima. Ovaj učinak na smanjenje masti nije jednak u svim mjestima na kojima se odlaže masno tkivo. Na učinak klenbuterola je najosjetljivija mast u trbušnoj šupljini i potkožnom tkivu.

Daljnjim istraživanjem utvrđeno je da klenbuterol djeluje na mišiće na tri načina:

• inducira pravu hipertrofiju (porast mase, a ne broja mišićnih stanica), a ne hiperplaziju (porast broja mišičnih stanica)
• mijenja mišićni tip I (spore kontrakcije) u tip II (brze kontrakcije)
• povećava glikotički kapacitet (sposobnost mišićne stanice da u sebe pohrani znatno veću količinu glikogena - čak do tri puta) tj. kapacitet mišića u cjelini.

Dakle, klenbuterol koji je u osnovi §2 stimulator, koristi se kao anabolik, što samo ilustrira složenost posla u otkrivanju, sprječavanju i kontroli dopinga. U prilog borbi protiv dopinga govori niz primjera da je prevencija puno bolja od kontrole, sankcija i kazni.