Intervju: Dr. med. Šime Mijić otkriva kako uspješno tretirati sportske ozljede

Ponekad je dovoljan mali trenutak nepažnje koji će uzrokovati nastanak sportske ozljede. Srećom, rizik od nastanka sportskih ozljeda je moguće umanjiti, a ako su već nastale moguće ih je uspješno i brzo liječiti. Zašto sportske ozljede nastaju, što možemo učiniti kako bismo ih spriječili i kako ih uspješno tretirati samo su neka od pitanja na koja odgovara dr. med. Šime Mijić, specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije – reumatolog.

• Koje su najčešće sportske ozlijede kod rekreativaca?

Sport i rekreacija osim zabave, užitka te bolje tjelesne i psihičke forme, kriju i opasnosti. Te opasnosti su mnogobrojne, od onih općih do onih koje su specifične za pojedini sport. Ozljede najčešće nastaju na lokomotornom (koštano zglobnom) sustavu. To su primjerice: istegnuća, uganuća, iščašenja, prijelomi, ali i ozljede živčanog sustava, kože, oka i mnoge druge. Do ozljeda češće dolazi u kontaktnim, grupnim i agresivnijim sportovima te u sportovima s rekvizitima. Neke ozljede su toliko specifične za pojedini sport, kao što su nogomet, rukomet, skijanje, tenis, vaterpolo i boks, da ih upravo tako i nazivamo. Primjerice, skijaški trijas je naziv za ozljedu prilikom koje postoji združena ozljeda medijalnog kolateralnog ligamenta, stražnjeg roga medijalnog meniska i prednjeg križnog ligamenta. Kako reducirati takve ozljede? Prvenstveno uz poznavanje specifičnosti ozljeda i samog sporta te takvih nepovoljnih obrazaca, uz prevenciju, rano prepoznavanje i liječenje posljedica.

• Zašto do njih dolazi?

Uzroci sportskih ozljeda su mnogobrojni. Izdvojio bih samo neke kao što su nepravilna tehnika, neadekvatna sportska oprema, loša priprema, nedovoljna utreniranost, ali i nepoštivanje pravila sportske igre. Postoje i uzroci koji su vezani uz samu osobu, njezine karakteristike, navike, nasljeđe ili prehranu.

Primjerice, poznata ozljeda kod trkača je trkačka potkoljenica kod koje se javlja bol u potkoljenici, oteklina i limitacija pokreta uz loše toleriranje napora, smanjenje trkačke distance te u konačnici, prestanak te aktivnosti. Iako ovdje nije riječ o kontaktnoj i agresivnoj sportskoj aktivnosti, zbog velikog broja repetitivnih pokreta dolazi do stresne reakcije na kost i okolna tkiva, koja se ne uspiju oporaviti našim regenerativnim kapacitetima. Tomu doprinose loša trkačka tehnika, loša obuća, naglo produženje trkačke pruge i loše kondicioniranje. U sportu su važne antropološke i biomehaničke karakteristike, kao i motivacija te dostupnost pojedinog sporta.

• Koji su najčešći simptomi kod sportskih ozljeda?

Možemo govoriti o dva tipa sportskih ozljeda. Prvi tip su ozljede nastale zbog dugotrajnih naprezanja i ponavljajućih pokreta, koji sami po sebi nisu štetni kada se izvode kratko i umjereno, dok drugi tip ozljeda karakterizira direktna i neposredna trauma. Prvu skupinu čine tegobe sindroma prenaprezanja, dok drugu skupinu čine ozljede nastale uslijed izloženosti velikim silama, kada dolazi do kolizije tijela ili djela tijela s rekvizitom, podlogom ili drugom osobom.

Simptomi sportskih ozljeda koje uočavam kao liječnik u specijalističkoj fizijatrijskoj praksi su nelagoda, bolnost, utrnulost, ograničenje pokretljivosti, potreba dužeg zagrijavanja ili dužeg oporavka, primjerice ako je bol prisutna više dana nakon aktivnosti. Neki simptomi su više očiti, primjerice modrice, crvenilo, oteklina, krvarenje, nemogućnost obavljanja aktivnosti svakodnevnog života. Bol, oteklina, promjena oblika i funkcije predstavljaju upozorenje za posjet liječniku.

dr. med. Šime Mijić

• Ako nastane sportska ozljeda, kako si možemo pomoći?

Prevencija je najbolja pomoć, ali kad već dođe do ozljede potrebno je prekinuti aktivnost, odmoriti te ne ustrajati u štetnoj radnji. RICE metoda je dobra, pamtljiva i jednostavna metoda samopomoći, iako moramo biti oprezni. Važno je poznavanje same metode te koristi i rizika koje RICE nosi. Svaka metoda ima svoja ograničenja i opasnosti pa tako ništa ne treba shvatiti zdravo za gotovo. Akronim RICE (Rest, Ice, Compression, and Elevation) je nastao od engleskih riječi za odmor, led, kompresiju i povišeni položaj ozlijeđenog dijela tijela.

Odmor treba biti adekvatan - ni predug ni prekratak. Svako mirovanje ili imobilizacija moraju biti nadgledani od strane liječnika, jer postoji mogućnost nastanka tromboze, embolije te dugotrajnih efekata na mišiće i kosti. Led se primjenjuje kratko i oprezno te je potrebno izbjegavati područje gdje se nalaze osjetljive strukture, kao što su živci i krvne žile, jer može doći do ozeblina i trajnih posljedica. Zato preporučujem indirektnu primjenu leda preko suhog ručnika tijekom prvih nekoliko dana, jer duža primjena može ometati procese sanacije. Treća sastavnica RICE metode je kompresija, koja ne smije biti ni prejaka ni preslaba. Slaba kompresija neće pomoći, dok prejaka može poremetiti cirkulaciju ili komprimirati živac. Elevacija, odnosno podizanje, nije moguća sa svim dijelovima tijela te ju je teško striktno provoditi.

Postoje i druge metode, primjerice vrlo efikasni lokalni pripravci. Tu bih izdvojio lijekove kao što su nesteroidni antireumatici, koji smanjuju bolnost i upalu te heparin, koji lokalno djeluje u resorpciji hematoma. Važno je spomenuti da higijena tijela i ozlijeđene regije mora biti maksimalna, kako bi se mogućnost dodatne kontaminacije svela na minimum.

• U kojim slučajevima sportskih ozljeda si možemo sami pomoći, a u kojim trebamo potražiti liječničku pomoć?

Ako tegobe ne traju dugo, ako je osoba imala sličnih tegoba s kojima imamo određena iskustva i ako dolazi do spontane rezolucije, tada si te osobe mogu priuštiti da budu "manje oprezne" tj. prate spontanu sanaciju ozljede. S druge strane, prijelomi i stanja po operativnim zahvatima zahtijevaju ipak duže i stručno praćenje. Kod ozljede kralježaka, glave i koštanih struktura (koje se nalaze blizu važnih tjelesnih organa ili tkiva), kao što su potres mozga i gubitak svijesti, potrebno je duže vrijeme oporavka. Važno je spomenuti i komorbiditete (bolesti ili stanja koja postoje s glavnim oboljenjem ili osnovnom bolešću kod istog bolesnika), kao što su plućne i srčane tegobe, povišen krvni tlak i metaboličke bolesti, primjerice dijabetes.

Pregled liječnika i liječnička intervencija skratit će vrijeme dijagnostike i spriječiti akutno stanje ozljede. Potrebno je potražiti stručnu pomoć kada je bol jaka, kada zbog nje nije moguće obavljati uobičajene aktivnosti ili kada su prisutni hematom, limitacija pokreta ili oteklina.

dr. med. Šime Mijić

Kada se nakon sportske ozlijede možemo vratiti treniranju?

Prirodni procesi cijeljenja su specifični za svako tkivo i organ. Tako primjerice koži treba najkraće vrijeme da zacijeli, dok su proces cijeljenja ligamenata, tetiva, mišića i kostiju ipak znatno duži. Adekvatnim primarnim liječenjem i rehabilitacijom povratak aktivnostima može biti nešto brži. Nekad je potrebno kraće mirovanje, a nekada liječnička intervencija, kao što je operativni zahvat. Kod složenijih ozljeda je potrebno pristupiti u fazama i stupnjevano, kako vremenski tako i intenzitetom.

• Koji je pravilan način za povratak sportu nakon ozljede?

Preporuka je postepeno i umjereno vraćanje aktivnostima, nikako naglo i bez pripreme. Povratak sportu na rekreativne i natjecateljske razine zahtjeva vrijeme. Pritom pratimo toleranciju napora, poboljšanje opsega pokreta, smanjenje otekline, napredak u mišićnoj snazi i volumenu te izostanak pogoršanja i negativnih znakova.

Upotreba štitnika ili određenih ortoza te tretiranje manjih tegoba lokalnim pripravcima su dio strategije. Tako postavljanje samoljepljivih traka ili primjena ljekovitih flastera može biti od koristi. Preporučljivo je neko vrijeme provoditi protekciju ozlijeđenog dijela tijela te poticati okolna neozlijeđena tkiva da pruže podršku i rasterećenje.

• Postoji li neka metoda koja će ubrzati oporavak nakon ozljede?

Ako je ozljeda ozbiljna, onda je svakako potreban pregled liječnika koji će na osnovi pregleda, ali i dijagnostičkih metoda sagledati i dati savjet koliko opterećenja je dozvoljeno i preporučljivo. Svaku metodu koju koristimo u rehabilitacijskoj medicini potrebno je staviti ne samo u kontekst ozljede, nego i organizma kao cjeline. Sportom se bave i osobe koje imaju neke druge bolesti, stanja i prethodne ozljede. Potrebno je jačanje svijesti o važnosti rekreacije, sporta i tjelesne aktivnosti i njegov povoljan učinak na sve organe i organske sustave. Zbog toga mi specijalisti fizikalne medicine i rehabilitacije pristupamo postepeno i integrirano medicinski.

Uz pomoć fizikalne terapije, ali i primjenom lijekova, taj se proces može olakšati i prilagoditi svakoj osobi. Postoji niz lijekova koji smanjuju bolnost i upalu te ih je potrebno aplicirati na ozlijeđeno mjesto ili sistemski. Takvi pripravci mogu biti u obliku flastera koji se apliciraju lokalno i koji održavaju stabilnu i adekvatnu koncentraciju lijeka, dok ćemo nekada dati lijek na usta ili intramuskularno.

• Što možemo učiniti da bismo spriječili nastanak sportskih ozljeda?

Za sprječavanje ozljeda važni su adekvatna obuća i odjeća, pravilna tehnika, uz savjet polako i umjereno. Užitak i zabava koju pruža sport na rekreativnoj razini trebaju biti praćeni odgovornošću prema sebi i drugima. Natjecateljski sport, koji je gotovo na razini rata ponekad je sigurniji od amaterskog radi korištenja kvalitetnije opreme, sustava i pravila sportske igre. Izbor sporta ili promjena sporta, odnosno uključivanje u neki novi sport, važno je planirati prema karakteristikama i željama. Zbog toga je nužno savjetovanje sa stručnim osobama prije i tijekom bavljenja sportskim aktivnostima.

Važno je napomenuti da su ozljede i komplikacije ozljeda češće kod infektivnih bolesti te postinfektivnih stanja, jer mogu komplicirati samu ozljedu ili povratak sportskim aktivnostima. Čak se tijekom i nakon obične prehlade tijelo ne smije izlagati ekstremnim uvjetima, velikim naporima, ekstremnim temperaturama u saunama i slično. To je pogotovo bitno tijekom epidemije bolesti COVID-19, koja ne zahvaća samo pluća, nego krvne žile, mišiće, srce, mozak i druge sustave, odnosno cijeli organizam. Tijelo je cjelina pa mu upravo tako i pristupamo s aspekta rehabilitacijske medicine.