Gležanj na udaru

Preporuka - funkcionalni tretman

Liječenje je uglavnom konzervativno. U posljednje vrijeme preporuča se agresivniji pristup konzervativnom liječenju (funkcionalni tretman), koji karakterizira kraće razdoblje imobilizacije i rani početak rehabilitacije.

U prvih 48-72 sata nakon ozljede cilj liječenja je smanjiti oteklinu, krvarenje i bol te zaštititi ligamente od daljnjih ozljeda. Liječenje uključuje sljedeće postupke:

• Rest / Odmor - ozlijeđeni zglob poželjno je poštedjeti najmanje 24 sata nakon ozljede. Preporuča se hod sa štakama bez opterećenja gležnja.
• Ice / Led - Poželjno je lediti gležanj svakih 2 sata po 20 minuta da bi se smanjili bol, edem i ukočenost. Trebalo bi izbjegavati leđenje preko 30 minuta. U fazama između nanošenja leda i u krajnjim fazama liječenja korisnom se pokazala lokalna primjena gela s analgetskim i protuupalnim učinkom.
• Compression / Pritisak - Primjena elastičnog zavoja smanjuje krvarenje i edem.
• Elevation / Podizanje noge - Podizanje noge ima zadatak smanjiti edem pojačanjem venskog i limfnog povrata.

Slika 3 - način pregledavanja (A)
Slika 4 - način pregledavanja (B)

Druga faza u terapiji započinje 48-72 sata nakon ozljede. Smanjenje otekline i intenziteta boli naznačuje početak oporavka ligamentarnog sustava, kada ligamenti uz najmanju moguću aktivnost neće više podlijegati oštećenju. Najbolji indikator prekomjerne aktivnosti u ovoj rehabilitacijskoj fazi je bol. U ovoj fazi je i dalje potrebno primjenjivati krioterapiju (led) i početi s razgibavanjem zgloba. Prioriteti faze rehabilitacije su postizanje normalnog opsega pokreta i vraćanje snage što je prije moguće. Rano započeto razgibavanje je u brojnim studijama pokazalo da skraćuje vrijeme do vraćanje potpune funkcije zgloba, a ujedno doprinosi i smanjenju boli.

U kasnoj fazi rehabilitacije korisno je uvesti vježbe propriocepcije. Propriocepcija podrazumijeva osjećaj za položaj vlastitog tijela u prostoru. Često se zanemaruje kod ozljeda skočnog zgloba. Ako se ozljeda ponavlja na neodgovarajući način može biti uzrok kasnijih ponovnih ozljeda uslijed poremećaja osjećaja za ravnotežu. Što je ozljeda bila opsežnija to je i gubitak propriocepcije veći. Zato je potrebno provoditi sljedeće vježbe:

• trčanje u obliku osmice,
• stajanje na jednoj nozi s otvorenim i zatvorenim očima,
• balansiranje na dasci (slika 5).

Duljina liječenja i povratak ranijim aktivnostima ovisi o opsegu ozljede:

• I stupanj: kompresivni zavoj 5-7 dana i rana mobilizacija; ukupno liječenje 10 dana
• II  stupanj: kompresivni zavoj 14 dana; ukupno liječenje oko 20 dana
• III stupanj: konzervativno ili kirurško liječenje.