Priprema za skijanje - kako uživati i sačuvati koljena

Mehaničke odlike koljenskoga zgloba

U biomehaničkom smislu, koljeno se odlikuje dvjema vrstama stabilizatora.

Pasivni stabilizatori

To su ligamenti koljena: dva postranična ligamenta koji stabiliziraju koljeno sa strane i ne dopuštaju bočno prekomjerno otvaranje kuta koji zatvaraju potkoljenica i natkoljenica; prednji i stražnji ukriženi ligament koji daju unutarnju stabilnost i ne dopuštaju klizanje potkoljenice u odnosu na natkoljenicu prema naprijed, odnosno straga.

Aktivni stabilizatori

Čine ih velike skupine mišića koje svojim polazištem obuhvaćaju područje zdjelice, spuštaju se prema koljenu i oblažu ga sa svih strana, a dio ih se prihvaća u području samog koljena ili ispod te razine za potkoljeničnu kost. Takav raspored određuje i njihovu funkciju, tj. pokret u koljenu i dinamičku stabilnost.

Kad govorimo o ozljedama ligamenata koljena, prvenstveno mislimo na ozljede medijalnog kolateralnog ligamenta i prednjeg ukriženog ligamenta, za koji se smatra da obuhvaća 16 posto svih skijaških ozljeda. Ali, ozljedom mogu biti zahvaćeni i stražnji ukriženi i lateralni kolateralni ligament.

Osim ligamenata, gotovo u pravilu stradavaju meniskusi i meke strukture kao masne zaštitne vreće (burza). Kod zglobne ovojnice može doći do rastezanja i pucanja vlakana njezine stijenke.

Oko koljena se nalaze i tetive svih skupina mišića koji sudjeluju u radu koljenskoga zgloba. Raspon ozljeda kreće se od najjednostavnijih kao što su prekomjerna istezanja pa do težih s djelomičnim i potpunim razdorom.

S biomehaničkoga gledišta, uzrok svih ozljeda može biti prekomjerno djelovanje vanjske sile u odnosu na unutarnje sile struktura koljena. Najzastupljeniji mehanizam nastanka opisanih ozljeda je bijeg skije - skija pod djelovanjem poluge bježi prema van s rotacijom potkoljenice prema van, istodobnom rotacijom natkoljenice prema unutra i unutarnjim otvaranjem zglobne pukotine koju čine zglobne plohe potkoljenice i natkoljenice.

Liječenje i fizioterapija su zahtjevni i traju od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, što ovisi o stupnju i opsegu ozljede. Potreba za operacijskim liječenjem produljuje oporavak.