Stabilizacija koljena nakon ski-ozljede

Zglobni mobilitet

Bol i edem zgloba uzrokuju skraćivanje tkiva u području ozljede, a strukture oko zgloba nastoje zadržati zaštitni položaj koji osigurava najmanju mogućnost projiciranja bolnih signala. U pravilu, imobilizacija je poželjna kod svježe ozlijeđenih, pa se stoga postavlja imobilizacija cijelog ekstremiteta. Dulje zadržavanje u "zaštitnom položaju" dovodi do skraćivanja i neelastičnosti mišića, što dodatno ograničava zglobni pokret koljena. Redukcija imobilizacije (zakočenog položaja) postiže se individualnim fizioterapeutskim manualnim pristupom u mobilizaciji zgloba, mehaničkim udlagama s mogućnošću povećanja stupnjeva mobiliteta (slika 4) te rasteretnim aktivnim sudjelovanjem mišića fleksora (pregibača) i ekstenzora (ispružača) koljena. Agresivniji pristup mobilizacije samog zgloba opravdan je u prevenciji mogućeg stvaranja vezivnih priraslica.

Trofika i snaga mišića (aktivnih stabilizatora koljena)

Ozljeda, bol, edem i zaštitni položaji bitne su odrednice za nastajanje procesa inaktivitetne hipotrofije (propadanje mišića) i smanjenja snage, posebice natkoljenične skupine mišića. Kako je uvjetno smanjena potreba za mišićnim radom aktivnih stabilizatora koljena, neizbježno je smanjenje mišićne mase te statičke i dinamičke snage mišića. Redukcija hipotrofije usmjerena je prije svega na aktivaciju mišića normalnim fiziološkim stimulusima kako bi se obnovio složeni živčano-mišićni proces. U tom smislu koristan je i modalitet elektrostimulacije mišića (slika 5) sa i bez opterećenja na dijelu potkoljenice. U daljnjem tijeku fizioterapijske progresije povećanja trofike i snage mišića, korisni su trim-bicikl, steper i progresivne vježbe s i bez opterećenja aktivnih stabilizatora koljena po principu "roštilja".

Proprioceptivni nedostatak (gubitak osjećaja i sigurnosti u zglobu koljena)

Jedan od velikih problema nakon ozljeđivanja je proces gubitka osjećaja zgloba, odnosno osjećaja za položaj (svjesnost položaja ili pokreta). Propriocepcija se ponajprije veže uz položaj mehaničkih osjeta i obuhvaća dva motrišta osjeta za položaj: statički i dinamički. Statički osjet omogućuje nam svjesnu orijentaciju između dijelova tijela, a dinamički daje živčano-mišićnom sustavu podatke o brzini i smjeru pokreta. Zbog ozljede se narušava prijenos poruka iz zglobnih receptora, što uzrokuje "denervaciju" i gubitak propriocepcije. Nakon primarne faze treba što prije početi s propriocepcijskim oporavkom zgloba, kako bi se pacijent što je prije moguće vratio u funkciju.

Osobe u programu fizioterapije treba podvrgnuti i proprioceptivnoj fizioterapiji na nestabilnim podlogama s težnjom prelaženja na viši stupanj, odnosno višu razinu težine svladavanja nestabilne podloge (jedna od najtežih nestabilnih podloga su lopte - "hod po jajima" - slika 6).