Zagrijanim mišićima lakše do cilja

Preko mrtve točke na drugi zamah

Započinjanje i održavanje aktivnosti visokog intenziteta bez prethodne pripreme organizma, odnosno odgovarajućeg zagrijavanja, vrlo često dovodi uglavnom do subjektivnih senzacija poznatih pod nazivom mrtva točka. Opterećenje se počinje osjećati neumjereno velikim. Puls postaje nerazmjerno visok, dah hripav, disanje dispnoično pa samo jaka volja i dobra motivacija omogućuju nastavak aktivnosti. Tada u jednom trenutku poteškoće iščezavaju, grčevite kretnje postaju slobodne i stvara se osjećaj iznenadne lakoće i poleta. Događa se pozitivna promjena, u sportskom žargonu poznata kao drugi zamah.

Nastupanje mrtve točke nakon početka rada vrlo je varijabilno, jer ovisi o vrsti i intenzitetu aktivnosti, razini treniranosti i prethodnom zagrijavanju. U pravilu se javlja ranije pri višem intenzitetu aktivnosti, nižem stupnju treniranosti i slabijem zagrijavanju. Nasuprot tome, visoka razina treniranosti i zadovoljavajuće zagrijavanje omogućavaju da se teškoće kočenja praktički potpuno izbjegnu.

Razlog navedenih promjena nije još sasvim jasan. U vrijeme pojave mrtve točke, u netreniranih osoba su se mogle utvrditi visoke koncentracije mliječne kiseline, neumjereno povišenje srednjeg arterijskog krvnog tlaka, a čak i u potpuno zdravih pa i mladih osoba sniženje ST-segmenta u elektrokardiogramu, što upućuje na prolaznu nedostatnu opskrbu srčanog mišića kisikom. Uz prethodno zagrijavanje se takav nalaz ne opaža pa makar se provodila aktivnost istog intenziteta.

Po svemu sudeći, navedene promjene mogu se pripisati naglom porastu energetske potrebe na početku intenzivnog rada, što zbog inercije transportnog sistema za kisik dovodi do raskoraka između potreba za kisikom i njegove dopreme. Relativna hipoksija (manjak kisika) prisutna je ne samo u radnoj već i u dišnoj muskulaturi pa bi to bila podloga za osjećaj dispneje (otežanog disanja) na početku rada.

Dosezanje povišene razine energetske potrebe, odnosno zadovoljavajuća respiracijska i cirkulacijska doprema kisika, smanjuje koncentraciju mliječne kiseline i vodikovih iona, čime se smanjuje prekomjerno podraživanje centra za disanje. Senzacije i simptomi na srčano-žilnom sustavu mogu se pripisati kako motoričkoj aktivaciji kardiovaskularnog centra i neuro-humoralnog simpatičkog mehanizma, tako i relativnoj hipoksiji srčanog mišića pri nagloj promjeni hemodinamskih karakteristika tj. otpora, tlaka i protoka. Uspostavljanje stabilnog stanja pri aktivnosti dovodi do preraspodjele krvi u smislu smanjenja prokrvljenosti trbušnih organa i poboljšanja opskrbe radne muskulature.

Rezultat funkcionalne prilagodbe organskih sustava na novu višu razinu nakon nepodudarnosti potreba i mogućnosti na početku intenzivnog rada, osjećaj je ponovnog poboljšanja sposobnosti i oslobađanja od zakočenosti, odnosno "drugi zamah".