Da sam barem mlađi

Što pridonosi sreći u starijoj dobi

Stariji ljudi manje su zaokupljeni svojim poslom, a više slobodnim vremenom i odnosima s drugima. Stoga im zadovoljstvo poslom nije više toliko važno, ali im zato postaje važno kako provode slobodne vrijeme i s kime se druže. Najsretniji su oni koji su aktivno uključeni u vjerske aktivnosti, koji uživaju u bliskim odnosima s prijateljima i članovima svoje obitelji, relativno su zdravi, imaju dovoljno novca i motivirani su za bavljenje različitim aktivnostima.

Starost može biti najsretniji period života. Mnogi koji su dostigli ono što nazivamo starošću priznaju da se osjećaju neugodno mladima, kao da je taj osjećaj neki anakronizam, neka neočekivana svježina. To je vrsta svježine koju trkač na duge staze doživljava kad na vrhuncu umora osjeti novi nalet energije koji ga odvede do cilja. Ova svježina je osjećaj neopisive radosti što smo živi, radosti koju osjeća razigrano dijete, možda bez tjelesne razigranosti, ali s radošću u duši koja nam omogućava da ponovno budemo mladi i sretniji nego što smo ikad mislili da možemo biti...

Ashley Montagu, antropologinja

Nedavno smo u par navrata noćile u Rogaškoj. Nakon cjelodnevnog rada u tvornici stakla Vetropack Straža (ne, nismo puhale staklo, to se više ne radi - što je šteta; mogla bi se od toga napraviti turistička atrakcija), mislile smo iskoristiti nešto iz tzv. welness paketa (neka masaža, sauna, biljna kupka i sl.) No, dok napravimo analizu dana, obradimo neke prikupljene podatke i u skladu sa svime adaptiramo program za sutra, nije nam više ni do čega. Jedva se odvučemo na večeru. Približavamo se restoranu, čujemo da je tamo vrlo živahno. Maturanti, pomislim najprije, a onda se sjetim da još nije sezona maturanata. Ali bome jest sezona penzionera! Ma to vrijedi čut' i vidjet'! Viču - na raznim jezicima, smiju se (univerzalno), čak i zaplesali. (Poslije još divljali po sobama do dva ujutro! Da su maturanti, poslali bi ih doma uz pratnju policije i psihijatra - za razredicu.) Gledamo i sve ne vjerujemo koje količine hrane odnose sa švedskog stola. I ništa ne ostavljaju na svojim tanjurima. A nas dvije, daleko najmlađe u restoranu (ne računajući osoblje): žlica riže, dva kroketa, malo povrća i po pola kolača. Više nismo u stanju niti pričati. Vratit ćemo se za dvadeset godina.

Dakle, iz svega ovoga proizlazi da su šanse da u starosti budemo sretni i zadovoljni poprilične. Budući da je starenje normalna posljedica života i ne možemo ga izbjeći - ovo nam sigurno može poslužiti kao svijetla točka u životu.