Depresija povećava šanse za dobivanje Alzheimerove bolesti

Faktor rizika ili simptom?

Alzheimerova bolest je uzrokovana proteinskim plakom i nakupinama koje se stvaraju unutar i oko živčanih stanica u mozgu, što uzrokuje staničnu smrt. Zašto se točno plakovi i nakupine stvaraju je misterij, ali prethodne studije anatomije mozga sugeriraju da depresija nije kriva, rekao je Wilson.

Wilsonu se čini da je depresija vjerojatnije faktor rizika za demenciju, a ne simptom bolesti. Kako bi testirao teoriju, on i njegovi kolege analizirali su podatke starijih osoba iz Chicaga koji su prošli evaluaciju depresije i Alzheimerove bolesti svake tri godine. Kod oko 350 pojedinaca dijagnosticirana je demencija, koja je najčešće izazvana Alzheimerom.

Usporedbom samostalnih zapisa i ocjena depresije i dijagnoze demencija sudionika, istraživači su otkrili da gotovo nema promjena u simptomima depresije sedam godina prije dijagnoze demencije i tri godine poslije nje. Razgovori s članovima obitelji i skrbnicima potvrdili su da su se vidljivi znakovi depresije također stabilno održali.

Rezultati upućuju da depresija nije neizbježan simptom Alzheimerove bolesti, dodatno je natuknuo Wilson.

"To ne znači da osobe koje boluju od Alzheimera nisu nikada depresivne. Mislimo da imaju jednake šanse da boluju od depresije kao što su imali i prije bolesti."

Međutim depresija i demencija su povezane. U drugom istraživanju, na čelu s Jane Saczynski epidemiologinjom sa Sveučilišta u Massachusettsu, koristili su podatke iz poznate Framinghamske studije, u kojoj su pratili depresiju i demenciju kod 949 osoba u preko 17 godina.

Na početku studije, nitko od sudionika nije imao nikakve simptome demencije, a do kraja istraživanja, kod njih 136 je razvijena Alzheimerova bolest, a kod njih 28 se razvila neka druga demencija. Od onih koji su imali depresivne simptome na početku studije, 21,6 posto je kasnije razvilo demenciju, u usporedbi s 16,6 posto ne-depresivnih osoba. Nakon kontrole faktora kao što su pušenje i genetika, znanstvenici su utvrdili da je depresija podigla rizik od kasnije demencije za 50 posto.

Duži vremenski okvir daje manju vjerojatnost da su sudionici već imali oštećenja povezana s demencijom na početku studije, rekla je Saczynski. I zato što se depresija pojavila puno ranije od demencije, istraživanje poput Wilsonovog podržava ideju depresije kao faktora rizika od demencije, a ne simptoma.

Točno kako poremećaj raspoloženja poput depresije može doprinijeti Alzheimerovoj bolesti nije poznato, ali efekt je vjerojatno kumulativan.

Saczynski je rekla da po jednoj teoriji depresija slabi obranu tijela protiv demencije, tako što utječe na dovod krvi u mozak. Kardiovaskularne bolesti (još jedan faktor rizika za Alzheimerovu bolest) i depresija su često klinički povezani, možda zbog smanjenog dotoka krvi u mozak. Ove vaskularne promjene mogu doprinijeti tome da mozak bude podložniji oštećenjima povezanima s Alzheimerom.

Druga mogućnost je da kronični stres zbog depresije mijenja strukturu mozga. Studije na životinjama su pokazale da mozak miševa i štakora koje su držali u stresnim uvjetima pokazuju promjene u područjima povezanim s pamćenjem i učenjem.

Čini se da se nešto slično događa i kod ljudi. Jedna od studija pokazala je da katoličke redovnice i svećenici koji su imali visoku stopu anksioznosti i depresije, imaju različite mozgove od ostatka svećenstva. Živčane stanice u hipokampusu kod depresivne grupe bile su kraće i manje razgranate od normalnih živčanih stanica.

Istraživači nisu povezali ove promjene u mozgu s Alzheimerovom bolesti, no rezultati ukazuju da depresija ipak "preuzima danak", rekao je Wilson.