Inkontinenciju treba rješavati, a ne skrivati

Mjesto urodinamskih ispitivanja u dijagnostici

Bolesniku s inkontinencijom važno je pravilno pristupiti. Veliki broj njih navodi niz simptoma vezanih uz urogenitalni sustav, ali ne navodi inkontinenciju, pri čemu se obično radi o sramu ili neznanju. Pravilno vođenim razgovorom treba se približiti bolesniku i ustanoviti radi li se ili ne o inkontinenciji. Kao prvo treba ustanoviti koliko dugo ona traje i kakav je njezin razvoj te isključiti urogenitalne infekcije. Obzirom da količina mokraće koja istječe bez voljne kontrole ovisi o subjektivnoj procjeni, nema osobitu vrijednost pri procjeni stupnja inkontinencije. Upravo zato urodinamska ispitivanja imaju zadatak da osim čimbenika inkontinencije utvrde i čimbenike dizurije - otežanog mokrenja (dizurija ponekad može prikriti potencijalnu ili početnu inkontinenciju) te pruže potpuni uvid u stanje bolesnika s navedenim poremećajem mokrenja. Mora se reći i to da su urodinamska ispitivanja od kliničkog značaja samo u suradnji s drugim pretragama kao što su fizikalni pregled, endoskopija i radiološka ispitivanja.

Za kontinenciju (voljno pražnjenje mjehura) odgovorna je izmjena tlakova u mjehuru i mokraćnoj cijevi. Tijekom punjenja mjehura tlak nikada ne prelazi 15-30 cm vode uz 300-450 ml volumena. Istodobno tlak u mokraćnoj cijevi iznosi oko 100-120 cm vode. Pod voljnom kontrolom dolazi do kontrakcije mišića detruzora, porasta tlaka u mjehuru uz istodobni pad tlaka u mokraćnoj cijevi i do akta mokrenja. Vrijednosti koje su važne za normalno funkcioniranje mjehura (kapacitet, sposobnost prilagodbe, osjetljivost, kontraktilnost - sposobnost stezanja i voljna kontrola) ispitujemo cistometrijom.

Za procjenu inkontinencije važan je tlak u mokraćnoj cijevi. Metoda koja služi za procjenu funkcije mokraćne cijevi u procesu mokrenja zove se profilometrija, a ispituje tlakove u mokraćnoj cijevi od vrata mokraćnog mjehura do njenog vanjskog otvora. Protok mokraće (uroflow) pokazuje brzinu odnosno količinu mokraće u jedinici vremena (normalni protok u muškaraca iznosi 20-25 ml/sek., a u žena 25-30 ml/sek.). Ovo mjerenje je važno za dokazivanje opstrukcije (smetnje protoka) odnosno postojanja čimbenika dizurije u sklopu inkontinencije.

I elektromiografija nam također daje korisne informacije o funkciji sfinktera - pokazuje njegovu voljnu komponentu i aktivnost mišića zdjelice, ali ne pokazuje aktivnost glatke muskulature sfinktera.

Dalje je važno utvrditi nestabilnost mokraćnog mjehura, jer mokrenje koje je neovisno o bilo kakvom naporu i kad nema promjene tlaka u mjehuru pokazuje nestabilnost mokraćne cijevi.

Procjena urodinamike važna je ne samo za dijagnostiku nego i za prognozu inkontinencije. Uspješnost liječenja, odnosno postizanje kontinencije, nije samo spoznaja da je pacijent suh nego ukazuje na buduću kvalitetu i komfor života. Vrlo često se dešava da inkontinenciju zamijeni dizurija pa u tom slučaju ne možemo reći da je bolesnik izliječen. Jako je važan i status mjehura prije i poslije terapije. Naime, bolesnici u kojih je mjehur izgubio svoju kontraktilnost i imaju jako oslabljen tonus mokraćne cijevi teško će riješiti inkontinenciju.

Iako je urodinamika danas na visokoj tehnološkoj razini i u mnogome pomaže u razumijevanju inkontinencije, sama po sebi nije dovoljna. Suradnja liječnika i bolesnika i dalje predstavljaju osnovu o kojoj u mnogočemu ovise uspješna dijagnostika i liječenje inkontinencije.