Teorije starenja

Fiziološke teorije starenja

Tri su i teorije starenja:

• 1. teorija unakrižne povezanosti, ta je teorija bazirana na promjenama molekula, što uključuje i DNK i RNK. Stvaraju se molekulski agregati i molekula gubi funkciju.
• 2. teorija nakupljanja otpadnih tvari, zasniva se na stvaranju pigmenta starenja-lipofuscina, koji se nagomilava u tkivu i organima i ometa im funkciju.
• 3. teorija slobodnih radikala, slobodni su radikali molekule i atomi koji sadržavaju jedan neparni elektron. Ovaj ima tendenciju sparivanja i stvaranja parnog elektrona. Slobodni radikali stoga su vrlo reaktivni, ali i vrlo kratkog vijeka. Oni koji prodiru u stanice mogu na nju štetno djelovati. Mogu dovesti do oštećenja informacije koja se prenosi u stanicu, a time omesti njenu funkciju. Smatra se da su slobodni radikali odgovorni za mnoge promjene, uključujući promjene krvnih žila, kolagena, elastina i sl.

Neki smatraju da je starenje zbroj štetnih utjecaja slobodnih radikala.