Teorije starenja

Genetske teorije

Razlikujemo tri teorije koje pripadaju toj skupini:

• 1. teorija somatske mutacije, smatra se da se u organizmu događaju mutacije koje dovode do starenja
• 2. teorija pogreške, u prvi plan stavlja DNK i RNK kao genetski informacijski sustav stanica. Stvorena informacija u tom sustavu je podložna pogrešci, a rezultat te pogreške je nakupljanje molekula koje ne djeluju pravilno ne mjenu tvari u organizmu. Tako stvorene mutacije i tvari koji ne podržavaju pravilnu izmjenu tvari u konačnici dovode do poremećaja funkcije stanice, tkiva, organa i na kraju organizma što definiramo starenjem.
• 3. teorija programiranog starenja, govori o tome da postoje specifični geni koji dovode do promjena u stanici, što rezultira starenjem. Prema toj teoriji završetak života je svakom od nas programiran i sve je zapisano u genima. Ova teorija je imala brojne poklonike dok se nije počelo pronicati u genetsko ustrojstvo čovjeka i sada se ne čini sve tako crno-bijelo u tom smislu. Prava istina o starenju je još za znanost prilična tajna, no nedavna otkrića škotskih znanstvenika daju opet naznake u korist ove teorije.