Teorije starenja

Teorije promjene funkcije

Dvije su teorije promjene funkcije:

• 1. imunološka teorija, bazira se na promjenama imunološkog sustava u starosti. Timus se mijenja, a neki to nazivaju biološkim satom. Glavni se kompleksi tjelesne podudarnosti smatra bitnim u kontroli imunog sustava, jer ključ pravilnog djelovanja imunog sustava je da prvo prepozna svoje tkivo i da na njega ne djeluje neprijateljski, ali znamo da pojedina stanja i bolesti dovode do tzv. autoimunog odgovora, tj. napada se vlastito tkivo i organi. Taj sustav upravlja još tzv. diferencijacijom i proliferacijom stanica. Poremećaji u tom smislu dovode do oštećenja i starosti stanica.
• 2. neuroendokrinološka teorija, nadopuna je prethodnoj teoriji. Naime ti se sustavi smatraju temeljnima u procesima regulacije u organizmu čovjeka, a time i u procesima starenja. Ta teorija uključuje tzv. Ťubilački hormonť, to je hormon hipofize koji djeluje na smanjenu potrošnju kisika. Taj bi hormon činio periferne stanice neosjetljivima na hormone štitnjače i hormon rasta. Tako bi taj hormon ometao sintezu proteina i staničnu diobu. Sve to skupa dovodi do smanjenog djelovanja kardiovaskularnog i imunog sustava.