Kninska tvrđava – hrvatski biser koji zaslužuje mjesto na tronu

Kad sam upitala poznanike što ih prvo asocira na Knin, dobila sam donekle slične odgovore. Thompson, Oluja i zaboravljeni grad. Nitko od njih nije se sjetio Kninske tvrđave. Iskreno, nisam se iznenadila zato što nas nitko i ni na koji način ne podsjeća na tu ljepoticu koja se nadvila nad povijesnim hrvatskim gradom.

Za Kninsku tvrđavu sam, naravno ali o njoj, do prošlog vikenda, nisam znala gotovo ništa. Na spomen Kninske tvrđave, na pamet su mi prvo pale razrušene zidine, poneki toranj i hrvatska zastava. Ono što ovim člankom želim postići, jest razuvjeriti sve koji su imali mišljenje poput mene. Naime, Kninska tvrđava je sve samo ne razrušene zidine i poneki toranj.

To je velebno zdanje i jedno od nekoliko desetaka ili stotinu čuda koja se kriju u Lijepoj našoj. I ne, ovo nije samo moje mišljenje, to je zaista tako. Na povratku s produženog vikenda, odlučili smo napraviti mali izlet i posjetiti lokaciju na kojoj nikada nismo bili. Kada je netko iz društva predložio Kninsku tvrđavu, nekolicina nas je negodovala s mnogim upitnicima iznad glave i bezbrojnim pitanjima, usputno tražeći neke alternativne lokacije. Vozač je bio onaj koji je na kraju odlučio i tako smo se zaputili u Knin.

Ulaskom u sami grad, dočekala nas je tišina i mir sa lijepo uređenom okolinom. Srećom, tog dana je puhao vjetrić i nije nas zadesila poznata vrućina kninskog podneblja. Zapravo je bilo vrlo ugodno. Parkirali smo u podnožju tvrđave, gladni, žedni i puni elana za razgledavanje „novootkrivene“ destinacije. Kninska tvrđava je jedna od najvećih fortifikacijskih spomenika u Hrvatskoj i druga je po veličini u Europi.

Na samom početku, nalazi se restoran Tvrđava koja nudi zaista izdašne porcije jela po razumnim cijenama. Hrana je iznad očekivanja, a posluga je na nivou. Naivno smo sjeli na terasu, u želji da za vrijeme obroka uživamo u krajoliku koji se pruža podno tvrđave. Kažem naivno, jer je ipak puhalo, a možete si samo zamisliti jačinu bure na uzvisini od 345 m nadmorske visine i na visini od 100 m iznad grada. No, to me nije omelo u fotografiranu ljepote s terase restorana.

Dok u mislima još uvijek prerađujem količinu hrane koju smo na kraju ipak uspjeli pojesti, napisat ću nekoliko zanimljivosti o ovoj povijesnoj ljepotici.

Počeci tvrđave datiraju još iz 9. stoljeća, u vrijeme nastajanja starohrvatske države, u kojoj je kralj Dmitar Zvonimir imao stalnu prijestolnicu. Obrambeni zidovi se protežu dužinom od 2 km i visinom čak do 20 m. Ovaj živući spomenik se dijeli na pet dijelova koji su međusobno povezani: Donji Grad, Srednji Grad, Gornji Grad ili Kaštel Knin, Kaštel lab ili Bandijera, te Južni Grad ili postaja Belveder.

Krećemo u obilazak. Obzirom da se nismo unaprijed informirali o svemu što nudi Kninska tvrđava, nismo imali ni prevelika očekivanja. Međutim, svaki novi korak oduzima dah. Zamislite samo stare zidine, neke u boljem, neke u lošijem stanju, što im daje izuzetan šarm, i pregršt zelenila. Zelena trava ili bolje rečeno livade, prostiru se unutar zidina a dodano ih krasi poneki cvjetić koji je nikao iz kamena.

U neposrednoj blizini restorana, nalazi se i Muzej Oluje. Iako nisam ljubitelj ratne tematike, ovaj muzej zaista vrijedi pogledati. Stari isječci iz novina, slike hrvatskih heroja i odjevni predmeti vojnika bude tužna sjećanja, ali ne izostaje ni ponos. Nakon razgledavanja i prisjećanja, izašli smo van i zaputili se na jedan kraj zidina.

Vjetar se polako smiruje a Hrvatska zastava na vrhu drugog brdašca se još uvijek ponosno vijori.

Na putu do slavne zastave koja je nakon oslobođenja Knina, završetkom Domovinskog rata, postavljena kao jedan od najznačajnijih simbola nedaleke povijesti, zavirivali smo u razne tuneliće koje na kraju krase prekrasna romantična vrata od kovanog željeza. Podno tvrđave, s jedne strane, prostire se pogled na rijeku Krku koja je svojoj bistrinom i ljepotom pomućuje razum. I evo nas.

Dvadesetmetarska zastava, koja se snažno vijori, izaziva bujicu emocija i ponosa, i predstavlja pravu priliku za posljednju ali i najveličanstveniju fotografiju. Tijekom obilaska ne možete zaobići teme poput prijašnjeg života unutar zidina i kako je to moralo izgledati. Mi, žene, smo povukle i temu vitezova i princeza i povezale ih sa životom u dvorcu i čistom romantikom. Ali ne možete nam zamjeriti, jer to okruženje zaista odiše nekom romantikom, nostalgijom i spokojem, koje bi bilo idealno za snimanje nekog povijesnog spektakla.

Ovog ljeta nikako nemojte zaobići Kninsku tvrđavu, ukusan ručak ili barem kavicu u restoranu s pogledom koji oduzima dah.