Katarakta

Katarakta ili siva mrena predstavlja zamućenje leće odnosno prozirne strukture oka koja se nalazi iza šarenice, a ima zadaću usmjeravanja svjetlosti na mrežnicu, tj. membranu osjetljivu na svjetlost u stražnjem dijelu oka koja pretvara svjetlosne impulse u živčane kako bi se formirala čista slika.

Katarakta se obično razvija kod starijih osoba, polagano napreduje i uzrokuje zamućenje vida. Katarakta brže napreduje kod izloženosti nekim štetnim čimbenicima, kao što je na primjer pušenje. Metaboličke bolesti, kao što je šećerna bolest te uzimanje nekih lijekova ( npr kortikosteroidi ) povećavaju rizik nastanka katarakte. Također može doći do razvoja katarakte nakon ozljede oka.

Katarakta se može pojaviti i nakon rođenja, a tada se naziva kongenitalna katarakta. Najveći broj kongenitalnih katarakti nasljeđuje se autosomno dominantno što znači da je dovoljno da jedan roditelj prenese defektni gen na dijete. Kongenitalna katarakta može biti i posljedica infekcije rubeolom tijekom trudnoće te povezana s metaboličkim bolestima kao što je galaktozemija. Simptomi koji se pojavljuju su zamagljen vid, lošiji vid noću, otežano gledanje na suncu te blijede boje.

Katarakta se može podijeti u nekoliko stupnjeva, a to su nezrela, zrela i prezrela katarakta, ovisno o jačini zahvaćenosti leće. Kod većine ljudi iznad 60 godina pronalazi se određeno zamućenje leće. Oko 50% osoba u dobi između 65 i 74 godine i 70% osoba starijih od 75 godina imaju kataraktu koja utječe na njihov vid.

Većina osoba s kataraktom imaju iste promjene na oba oka, iako jedno oko može biti jače zahvaćeno od drugog. Katarakta se dijagnosticira oftalmološkim pregledom koji obavezno uključuje pregled vidne oštrine i biomikroskopski pregled. Zlatni standard u liječenju katarakte predstavlja kirurški tretman. Za operaciju se pacijenti obično odlučuju kada nisu zadovoljni svojom vidnom oštrinom uz pomoć najbolje korekcije naočalama. To ne mora korelirati sa stupnjem ?zrelosti? katarakte.

U današnje vrijeme koristi se moderna (ultrazvučna) operacija ili fakoemulzifikacija. Operacija se izvodi tako da se učini rez na rubu rožnice veličine do 3 mm. Leća se nježno usitnjava ultrazvukom te istovremeno uklanja. Nakon uklanjanja zamućene leće, u oko se stavlja umjetna leća (implantira se na mjesto gdje je bila zamućena leća). Nakon operacije, rez na rožnici ne mora se šivati, već zarasta sam od sebe. Ovom metodom oko se manje traumatizira pa su i moguće postoperativne komplikacije u vidu infekcija svedene na minimum. Nije potrebna hospitalizacija, već bolesnik napušta ordinaciju odmah nakon operacije, te se može nakon dva dana oporavka vratiti svakodnevnim aktivnostima.

U određenim situacijama leća se ne može usitniti ultrazvukom, pa je potrebno izvesti ekstrakapsularnu ekstrakciju leće, što predstavlja nešto stariju metodu operacijskog liječenja. Kod ove operacije potrebno je učiniti veći rez (8-10mm) kroz koji se otkloni nukleus leće, a netaknutom se ostavlja stražnja kapsula leće. Nakon odstranjenja, također se implantira umjetna leća.

Ukoliko se iz bilo kojih razloga umjetna leća ne može ugraditi u oko, pacijentu se moraju ordinirati kontaktne leće ili naočale. Umjetna leća je prozirna, ne zahtijeva nikakvu brigu i postaje trajni dio oka koji se ne vidi niti se ne osjeća.