Alergija i intolerancija na hranu

Kristina Kvakan, mag. nutricionizma

Probavni enzimi, molekule ključne za normalnu probavu, sintetiziraju se u određenim organima probavnog sustava i izlučuju direktno u šupljinu probavne cijevi. U slučaju njihova manjka, nedostatka ili slabije učinkovitosti, probava pojedinih namirnica može biti otežana i rezultirati određenim tegobama. Uzroci mogu biti višestruki, a najčešći je nemogućnost gušterače i drugih organa probavnog sustava da proizvedu dovoljnu količinu probavnih enzima. No, bez obzira na uzrok, u konačnici to rezultira nemogućnošću razgradnje makromolekula iz hrane do najsitnijih dijelova, te nastankom alergije ili intolerancije. Razvoj simptoma ovisi o vrsti nerazgrađenih dijelova hrane i mogućnosti izazivanja neželjenih sekundarnih komplikacija putem biokemijskih reakcija u interakciji sa stanicama i molekulama unutar probavnog sustava.

Većina hrane koju unosimo u organizam sadrži proteine, masti i ugljikohidrate, koje nazivamo makromolekulama jer su sastavljene od niza međusobno povezanih manjih molekula. Da bismo te velike molekule mogli iskoristiti u organizmu, potrebno ih je razgraditi na manje sastavne dijelove koji se mogu apsorbirati u krvotok i tako dostaviti do svih tjelesnih stanica. Ako se makromolekule ne razgrade u potpunosti, nerazgrađeni oblici nejednakih veličina ostaju u crijevima, gdje reagiraju sa stanicama i molekulama. Reakcije koje pritom nastaju određuju hoće li nastupiti alergija ili intolerancija.

Po čemu se razlikuju?

Ljudi često kažu kako imaju alergiju na neku hranu, iako zapravo misle na intoleranciju. U čemu je razlika? Iako se pojedini simptomi mogu preklapati, postoje jasne biokemijske i fiziološke razlike.

Alergija je imunološka reakcija organizma koju prati stvaranje protutijela (IgE). Rezultat je imunološke reakcije organizma na molekulu proteina vezanog na masti (lipoprotein) ili na ugljikohidrate (glikoprotein). Takav nerazgrađen protein okidač je za razvoj imunološke reakcije, koja se očituje razvojem upale i osipom, a u najtežem obliku može doći i do teške anafilaktičke reakcije. U djece nastaje osobito nakon konzumacije mlijeka, jaja ili oraha, a kod odraslih nakon konzumacije ribe, školjaka, kikirikija, oraha, začina, povrća, voća, celera, senfa, sezama, kukuruza, jaja, mlijeka, mliječnih proizvoda, soje i proizvoda od soje. Navodno ne postoji alergijska reakcija na rižu, tikvice, kupus, kuhani krumpir, zelenu salatu, krastavac... No, istina je negdje između.

Intoleranciju na hranu možemo definirati kao nemogućnost organizma da prihvati pojedine namirnice ili njihove molekule, što se očituje različitim biokemijskim reakcijama u organizmu. Najčešća je na ugljikohidrate ili masti, a rjeđa na proteine. Mogući simptomi su povraćanje, proljev, grčevi ili bol u trbuhu, nadutost, masna stolica i različita upalna stanja.

Intolerancija na laktozu

Laktoza je mliječni šećer sastavljen od glukoze i galaktoze. Da bi se laktoza mogla apsorbirati, veza između glukoze i galaktoze mora se pocijepati uz pomoć enzima laktaze. Iako u dječjoj dobi svi imamo taj enzim, neki od nas nakon nekog vremena stvaraju ga u jako malim količinama, zbog čega molekule laktoze ostaju nerazgrađene. Nerazgrađena laktoza navlači vodu u crijeva, a to povećava pokretljivost (peristaltiku) crijeva i izaziva proljev, što je glavni simptom. Ostali simptomi su nadutost i vjetrovi kao posljedica djelovanja mikroorganizama na nerazgrađenu laktozu. Naime, nerazgrađena laktoza prilikom dolaska u debelo crijevo služi kao hrana različitim bakterijama, zbog čega se povećava količina stvorenog plina, što također može biti uzrok boli i nadutosti. Takvo stanje može se izbjeći nadoknadom enzima laktaze.

Nemogućnost razgradnje masti

Masti su važna sastavnica pravilne prehrane, no ključno je unositi dobre masnoće. Ako se masti u crijevima ne razgrade, javljaju se masti u stolici (steatoreja), odnosno izlučuju nerazgrađene masti, čime organizam gubi i važne nutrijente topive u mastima, kao što su vitamini. Uz to, zbog prisutnosti nerazgrađenih masti povećava se mogućnost nastanka upale, jer suvišni lipidi u crijevima negativno djeluju na našu mikrobiotu i održavanje pravilne funkcije epitela sluznice crijeva. Uzrok nemogućnosti razgradnje masti je nedostatak ili nedovoljna enzimatska učinkovitost enzima lipaze. Organizmu se može pomoći u razgradnji masti primjenom dodataka prehrani koji sadrže enzim lipazu.

Proteinima uzrokovana intolerancija

U pojedinim situacijama i proteini mogu biti uzrok intolerancije te uzrokovati oštećenje stjenke crijeva, što može dovesti do povećane propusnosti. Nerazgrađeni proteini stupaju u reakciju s crijevnim mikroorganizmima, što posljedično vodi pojavi nelagodnih simptoma. I u ovom slučaju glavni uzrok može biti nedostatak probavnih enzima - proteaza, a njihovom nadoknadom putem dodataka prehrani možemo pomoći organizmu u razgradnji proteina.

Uz pojavu različitih simptoma, nedostatak probavnih enzima može se manifestirati i poremećajem crijevne mikroflore. Neovisno o tome je li riječ o nedovoljno razgrađenim ugljikohidratima, mastima ili proteinima, svi oni zbog toga ulaze u reakcije s crijevnim mikroorganizmima i dovode do poremećaja crijevne mikroflore. Naime, u debelom crijevu postoje mikroorganizmi čiji je rast to brži što im je na raspolaganju veća količina nerazgrađene hrane, što može biti štetno za organizam.

U većini slučajeva intolerancije oboljeli izbjegavaju konzumaciju određene vrste namirnica koje izazivaju tegobe. No, redovitim uzimanjem dodataka prehrani to neće biti potrebno, jer će nadoknada potrebnih probavnih enzima omogućiti iskorištavanje i tih namirnica u organizmu.