Andrea Solomun: "Društvene mreže su postale opasno okruženje. Život tih savršenih ljudi nije stvaran. Ako nekad i je - vi niste ti ljudi"

Izvor slike: Instagram: @andreasolomun

Činjenica je da ljudi, općenito gledano, zbog rasta kvalitete života žive sve dulje. Zbog toga smo sve više fokusirani na očuvanje zdravlja i funkcionalnost vlastite mentalne i fizičke izvedbe. Na tragu te tvrdnje, zasigurno ste na društvenim mrežama ili u medijima čuli za Andreu Solomun, bivšu balerinu i današnju trenericu i edukatoricu koja svojim klijentima nudi vrijedne savjete i dugoročna, ali i održiva rješenja za dostizanje tih ciljeva.

U razgovoru nam je prilično slikovito opisala svoje mišljenje o značenju riječi fitness, utjecaju društvenih mreža na percepciju vlastitog tijela te nam je predstavila svoj način života, za koji tvrdi da nije, niti ne mora biti primjer drugima jer potiče da svaki pojedinac živi život u vlastitoj autentičnosti zato što smatra da je to ono što nas čini jedinstvenima i svojima.

Možeš li nam se predstaviti: odakle si, čime se baviš i koliko imaš godina?

Vlasnica sam trening centra Andrea's Room i franšiznog programa &Ballet te nekadašnja balerina i koreografkinja. Kreatorica sam platforme &Body s poznatim workout programom za promjenu navika i podizanje razine općeg zdravlja (kroz treninge, edukaciju o higijeni sna, prehrani, menadžmentu stresa, vježbama disanja itd.) te sam kreatorica i organizatorica humanitarnih &Body evenata. Svašta se tu nakupilo u ovih 38 godina na planeti zemlji. I da, iz Zagreba sam.

Možeš li nam retrospektivno opisati svoj odnos s fitnessom? Koliko je već dugo fitness tvoj način života?

Riječ fitness, u onom širem pojmu, je uz mene od moje 5. godine života kad sam počela plesati balet. Možda čak i ranije, budući da sam od ranog djetinjstva uz majku liječnicu i oca koji je duboko u sportu cijeli život, oduvijek bila u doticaju s fitnessom. Baletom sam se bavila do svoje 33. godine, a "koketirati" s drugim vrstama fizičke aktivnosti poput treninga snage, aerobika, kondicionih treninga, trčanja i ostalih sportova, tek na fakultetu 2003. Profesionalno sam duboko zaronila u materiju, rekla bih, negdje 2016. godine.

Što je za tebe fitness i je li taj pojam s godinama mijenjao značenje u tvojoj svijesti?

Za mene je fitness cjelokupnost zdravlja odnosno holistički pristup svemu onom što zdravlje jest i što ga podržava. Osnova dugog i kvalitetnog života.

Moj pojam fitnessa se opako mijenjao od mojih baletnih dana kad je pojam "fitness" označavao stereotipno super isklesano tijelo ili pak aerobic satove, dok danas na to gledam iz jedne potpuno nove perspektive. Podsjetila bih da se pojam fitness mijenjao i u mainstream medijima još od 80-ih do danas, stoga nije čudo da smo svi imali tu promjenu perspektive.

Kada i kako si otkrila da i drugim ljudima želiš pomagati u tome da postanu “najbolja verzija sebe”?

Većinu života sam bila dosta orijentirana samo na sebe. Plesanje klasičnog baleta nije ostavljalo puno prostora za fokus na druge stvari ili druge ljude. U 20-ima se prvi put pojavila želja za prijenosom znanja, a onda i shvaćanja da znanje koje sam stekla mogu koristiti ne samo u kontekstu prijenosa, već i u svrhu pomaganja drugima. Prvo je to bilo samo vezano uz rad na estetici tijela, a onda i na smanjenju bolova. Fokus sam prebacila na ostvarivanje punog potencijala klijenata kroz znanstveni pristup tek 2018., povratkom s Balija te od tad intenzivno radim na savjetovanju i treniranju ljudi za ostvarivanje punog potencijala s ciljem dugovječnosti.

Sadržaj tvojih društvenih mreža je i inspirativan i informativan u isto vrijeme, no to nažalost ne opisuje atmosferu društvenih mreža u cjelini te su one plodno polje za stvaranje loših percepcija vlastitog tijela. Koji je tvoj savjet za mlade ljude koji se muče s tim problemom i jesi li to ikad osjetila na vlastitoj koži?

Društvene mreže su postale opasno okruženje za mnoge ljude. Znam zvuči kao da pretjerujem, ali kao i sa svime u životu - bez znanja i edukacije sve može biti opasno. Naime, ljudi danas u ovoj buci i količini informacija, uz izostanak znanja ne mogu prosuditi što je istina a što laž. Jasno, ljudski je željeti "quick fix" rješenja i tu mnogi podliježu po zdravlje opasnim odabirima trenera, nutricionista i ostalih kvazi gurua.

Naravno, to se zbiva jer su ljudi pod utjecajem lažnog sadržaja bombardirani s tim da nisu dovoljno lijepi, pametni ili uspješni kao sve te super kul "prekokrasne", savršene osobe na društvenim mrežama. To osjećam na svojoj koži svakodnevno. Zato sam muteala sav sadržaj koji ne koristi mom osobnom rastu i razvoju. Za mene su društvene mreže platforma koju sam usmjerila i koju koristim pametno i ne doživljavam je olako. Ona je hrana koju jedem kao i prava hrana, samo ova hrani moj mozak - ili ga kontaminira. Odabir je na nama.

Poručujem: "Instagram is not real life".

Život tih savršenih ljudi nije stvaran. Ako nekad i je - vi niste ti ljudi. I nikad ne bi trebali željeti biti. Zapitajte se zašto biste bili netko drugi? Pa vi ste autentični vi. Jedini ste na svijetu i posebnim vas čini baš to što ste drugačiji od drugih.

Nemojte dozvoliti da vam nesigurnosti koji su vam nametnuli drugi diktiraju život. To je plodno tlo za narušen odnos prema samom sebi u svim pogledima. Hrana, izgled, emotivno i mentalno stanje. Dugoročnom akumulacijom je to zaista opasno za vaše mentalno i fizičko stanje. Birajte sebe i budite si važni.

Budući da dosta radiš s ljudima koji naporno treniraju kako bi što bolje izgledali, primjećuješ li da ostale aspekte svog života ostavljaju po strani? Smatraš li da ljudi žele fizički dobro izgledati samo iz površnih motiva, bez svijesti o mentalnom zdravlju i radu na sebi na svim ostalim poljima?

Imam klijenata svih vrsta. Nekima je fokus izgled, nekima rješavanje bolova, nekima mentalno stanje, a nekima funkcionalnost ili dugovječnost.

Na kraju dana, svi imamo drugačije motive što je skroz u redu. Meni su se, u radu s ljudima, oni koji su dublji i koji mijenjaju navike pokazali dugoročno održivijima. Ti nas pokreću jer su vezani uz naša duboka uvjerenja, dok ovi estetske prirode često traju sezonski.

Mislim da sve više ljudi ima dublje ciljeve jer svijest o tome da živimo sve dulje počinje biti jasna. Realno, ja imam 38. Živjet ću još sigurno toliko. To nije malo. Još koliko sam živa moram biti sposobna otuširati se, otići po namirnice u dućan, popesti se po stepenicama do stana i imati mentalnu svijest, a ne demenciju i zaboraviti kako se zovem ili tko sam. Sad je vrijeme kada radim na tome, a ne sa 72 godine kad bude kasno. Zato kvalitetno jedem, brinem o snu i kretanju. Primjećujem da se svijest o tome mijenja globalno i to je sjajno!

Postaje normalno imati privatnog trenera, psihoterapeuta ili pak više pozornosti obraćati na prehranu bogatu cjelovitim namirnicama, jer sve je to na kraju jeftinije nego fizikalna terapija kad slomite kuk ili tablete koje budete gutali kao bombone. Cijenu toga da vas ništa ne boli i da ste bistrog uma neću niti objašnjavati. Cilj je ne dodati samo godine životu, nego dodati život godinama!

Koje su životne navike tebi najviše pomogle da dostigneš svoj “puni potencijal”? Kako izgleda tvoj prosječni dan i podređuješ li sve treningu i zdravoj prehrani?

Rutine su baza uspjeha. Moje su rano buđenje, vježbe disanja i meditacija, hladan tuš, trening, nutritivno bogata hrana, visok proteinski unos i kvalitetan san.

Ustajem između 4 i 5 sati ujutro. Prvo radim breathwork ili meditaciju, zatim pijem toplu vodu. Slijede wc, dry brushing, hladan tuš, pranje zubiju i onda kava. Dok pijuckam kavu stavljam jutarnji post i odgovaram na mailove. Već oko 6 sati krećem u trening centar i moje vrijeme za trening i/ili kretanje traje do 8. Neposredno iza toga, prvo doručkujem, a onda imam klijente. Po završetku rada s njima odem na plac, kupim svježe namirnice za ručak, sjednem u svoj omiljeni brunch coffee place i odgovaram na e-mailove ili imam sastanke. Tad pišem i performance journal (dnevnik u kojem vodim statistiku vezanu uz san, treninge i psiho-fiziološke parametre). Ručam oko 12:30h i iza ručka često idem u šetnju ili odmaram. Popodne nekad imam klijente, nekad ne, ali svakako svaki dan uložim vrijeme ili u edukaciju ili u neki vid rada na sebi. Večeram između 17 i 18h i po završetku večere opet idem u šetnju ili kakvo druženje s bliskim i dragim ljudima. Nekad navečer bude neki event ili proslava pa idem kasnije spavati. Svakako većinu vremena idem spavati između 20 i 21h što je u skladu s tim da jako rano ustajem. Vikendima imam više slobodnog vremena pa ga provodim s prijateljima i obitelji, i to po mogućnosti u prirodi.

Mislim da je tajna kvalitetnog života u pravilu 80:20. Odnosno, 80% vremena je podređeno ostvarivanju mog punog potencijala, a 20% je tu za balans i izlazak iz rutina. Svjesna sam toga da kako nemam djecu i obitelj imam luksuz da je sve podređeno meni, pa to iskorištavam dok mogu. Tko zna tko me čeka iza ugla.

Poruka za kraj?

Što god da ste upravo pročitali o meni i mojim navikama imajte na umu da ja nisam mjerilo. Nitko nije. Morate biti otvoreni istraživati i pronaći svoju formulu za postizanje vašeg punog potencijala, ili kako volim reći: you do you.

Vezani sadržaj: