Andrea Solomun: Zašto se danas od svih očekuje da budu lijepi?

Izvor slike: 123RF

Kao balerina od malena sam bila pod prizmom vanjštine i kao i mnogo ljudi neprestano opterećena time jesam li dovoljno mršava. Mršavost je bila definicija ljepote. Ne budem generalizirala, ali čini mi se da je i dalje puno rigorozniji taj cjelokupni pogled na tijelo jedne žene. Nije da je muškarcima lako. Znamo da nije. Danas se od svih očekuje da su lijepi. Jel’?

Jedna od stavki na (ne znamo tko ju je nametnuo, ali je većina pokušava dostići) ljestvici ljepote je i ta da si lijep(ši) ako nisi debeo. Namjerno koristim riječ debeo, a ne pretil jer ga smatram opisnim pridjevom na koji ogromna količina ljudi reagira kao da sam izrekla riječ Voldemort. Nisi politički korektna Andrea! Vrijeđaš ljude. Ne možeš nekome reći samo tako da je debeo.

Ček, zašto ne mogu nekome reći da je debeo ako je debeo? Kako mogu svima koji su mršavi reći da su mršavi? Odgovor je jednostavan jer se puno nas ne želi suočiti s činjenicom da ih netko drugi gleda kao da nisu dovoljno dobri po onoj super super nejasno postavljenoj ljestvici. Odnosno, da nisu dovoljno lijepi kako sam spomenula. A ako nisi lijep, smrdiš. Međutim ‘hajdemo to pokušati gledati kroz jednu drugu prizmu, a ne samo kroz izgled.

Zamislite da vas nitko ne vidi fizički. Da ste neki proziran entitet koji i dalje zadržava masu, ali je eto nitko na planeti Zemlji jednostavno ne vidi. Vidite je samo vi. Biste li tada da ste premršavi ili predebeli imali neke druge kriterije? Možda bi tada više prmjećivali kako se OSJEĆATE u svome tijelu? Na kraju svega nije li to daleko važnije od toga kako izgledate?

Anoreksija i bulimija

Objasnit ću kasnije, ali prvo bih napomenula realne činjenice: mršavost za sobom povlači niz zdravstvenih tegoba, kao i pretilost. Mršave se šalje u bolnice i na razgovore sa psiholozima jer ako zaglibe do anoreksije ili bulimije tada se (tek) poduzimaju mjere. Kako kažem kada je već trenutak: The shit has hit the fan! Kod pretilih se to poduzima kada već imaju ozbiljne probleme s organima i/ili krvožilnim sustavom, a “in the meantime” se na njima zarađuje galonom privremenih, za zdravlje opasnih brzih preparata za mršavljenje. Skroz legitimna situacija. Mislim, meni se čini da je. Dovoljno je pogledati koliki postotak ove planete koristi istu! Nije li to jedan odličan pokazatelj onoga na što pucam da shvatite?

Ja sam sigurna 100% da se osoba koja je bolesna ne osjeća dobro. Nema tu rasprave. Jasno je kao dan. Pitanje je samo vremena kada će se prikrasti taj demon koji će vas početi jesti iznutra na van. Jer tako to ide. Možete dizati satima utege, imati pločice, podignutu savršeno oblu Instagram stražnjicu... Međutim, to ne znači nužno da iznutra ne trulite. Ljudski organizam i ta ingeniozna tijela u kojim stanujemo nevjerojatni su mehanizmi. Dobri su vam prijatelji dok god ste vi prema njima dobri. Trenutak kada ih počnete tretirati loše, samo čekaju trenutak kada će vam se osvetiti i vratiti vam sve loše tretmane puta dva. Nekada su to spore osvete. Nekada su trenutne. Međutim neminovne su. Čekaju svakog. Nije da vas nužno želim strašiti... Ma u biti lažem, želim. Neka vas bude strah. I treba. Za kvalitetu svog i tuđih života. Za vlastitu sreću i zadovoljstvo. Opuštenost i slobodu.

Da se vratim na pojmove lijepog. Jeste primijetili još jednu tabu temu. Većina ljudi koji nisu zadovoljni fizičkim izgledom vrlo često su čangrizavi, anksiozni, nerijetko čak i zločesti, jer kako i ne bi. Stanovati u tijelu u kojem vam je teško postojati nimalo nije lako. Mislite da vam je teško postojati u njemu jer na van ne izgleda kao tijelo modela s naslovnice Voguea, kao ona lijepa teta s reklame ili super kul prekrasna manekenka s billboard plakata... Ali ja vam kažem da nije problem to nego činjenica da se ne osjećate mentalno dobro u tijelu koje nije lagano u svojoj srži fizičke funkcionalnosti. Ona je najčešće banalna.

Kada smo postali glupi?

Teško vam je hodati. Često ste umorni. Loše spavate. Kada jedete ne kontrolirate što i kako jedete pa se kasnije kažnjavate treninzima ili gladovanjem. Kao da nije dovoljno stresa od svega ostaloga, vi ste si zadali još malo stresa. Onako fore radi. Jer zašto ne. Od viška glava ne boli. E, pa ne samo da boli glava nego boli i tijelo (mene i duša kad to gledam i slušam). Teški ste sebi, kako ne drugima?! Ja sam sebi „teška“ kada dobijem kilogram dva, kada sam umorna, kada ne jedem i ne spavam kako treba... A ne mogu niti zamisliti kako je nekome tko je fizički i/ili psihički još lošije. Ne – mo – gu. I onda se zapitam i trebali bi svi mi – kada smo postali glupi? Da i to ću spomenuti jer sam i ja bila jedna od glupih. Zamagljena pogleda od strane niza medija, društva i socijalno nametnutih normi koje nemaju veze s pameću!? Da ću ako radim na sebi izvana biti bolje iznutra. Odlično čak? NE!

Promjena kreće od vašeg uma i ODLUKE da promijenite kako se OSJEĆATE.

Zašto ne promijenimo način gledanja u ovome smjeru: kada se netko brine o sebi, što povlači za sobom minimum kretanja i adekvatno zdraviju prehranu, kako god ta osoba izgledala izvana, ono što će se dogoditi (jer to sam vidjela stotinama puta pa si uzimam za pravo reći da je to istina) jest vanjska transformacija. Odnosno specifičnije iznutra na van. Za nju je potrebno vrijeme jer eto je. Jer ako je započinjete nakon što, primjerice 10 godina niste vodili brigu o sebi, ne znam zašto očekujete da preko noći budete odjednom čarobnim štapićem Pepeljuga i princ? Alo? Not happening.

Vrijeme. OK, kad smo apsolvirali vremensku komponentu, ‘hajdemo odmah reći da za to trebate strpljenje. Time radite na umu što je još jedna dodatna transformacija. Kada ste i to apsolvirali kroz već kraći period vremena budete osjećali veliku dozu zadovoljstva i ponosa nad time da radite nešto za sebe iz ljubavi prema sebi, i time postižete to da se osjećate sretno – opla evo i komponente rada na duhu. Ima smisla, zar ne? A znate što je posljedica svega toga? OPTIMALNO TIJELO. Ne ono neke prepi... s naslovnice Voguea. Ne stražnjica od Kim Kardashian. Ne noge od one cure koju srećete na ulici na putu do lokalnog kafića – nego sve to vaše i to u najboljem izdanju – vašem najboljem izdanju.

Najbolja verzija sebe

Ponavljam vašem kao papagaj jer nikad ne trebate željeti izgledati kao netko drugi. Posebni ste i autentičnost svoga izgleda i duha trebate zadržati pod svaku cijenu jer jedino vas to razlikuje od svih drugih. Zašto bi onda pobogu ikada htjeli biti netko drugi? Jer ta osoba izgleda bolje? Ne! Vi ne možete biti ta osoba i izgledati kao ta osoba, ako ništa drugo jer postoji genetika. Sorkač ekipo, ali to ne ide tako. Ali, good news je da možete biti NAJBOLJA VERZIJA SEBE sa svojim OPTIMALNIM TIJELOM, a pritom se osjećati kao milijun dolara. Stalno. Biti si lagani. Potrčati za tramvajem. Popesti se na pet kat bez puhanja i znojenja. Imati za motivaciju ne ravan trbuh nego dobru probavu pa ne biti napuhani 24/7. Ne imati na umu veće gluteuse, nego one adekvatne veličine u odnosu na vaše mjere kako ne bi disbalansom imali problema, primjerice s leđima. Mislim da me hvatate.

Sve smo zakomplicirali. I suština je da smo zakomplicirali, kako zbog previše informacija u kojima se svakodnevno pogubimo, tako i zbog kapitalističkog demona koji pokušava na svima nama na kraju dana samo zaraditi. Ja ne kažem da je zdrav život jeftin, ali mislim da vas više koštaju lijekovi u kasnijoj dobi kojima budete morali raditi damage control svega onoga što sada zanemarujete. Brinite se o sebi sada, a ne kada bude prekasno. Kvaliteta života i sreća koju budete osjećali svakodnevno zračit će toliko da će vam obasjavati sve puteve u životu. Nema te droge kao osjećaja sreće i zadovoljstva bivanja u svome tijelu. Nema. To kad osjetite namireni ste do kraja života. Kvalitetnog i boljeg života.