Anksioznost i/ili depresija: Kako liječiti ta dva stanja?

Anksioznost i depresija često idu ruku pod ruku. Ponekad se toliko brinemo da nas to ometa u svakodnevnim aktivnostima. S druge strane, potištenost i depresija mogu potpuno zamagliti vid.

Anksiozni poremećaji, koji uključuju generalizirani anksiozni poremećaj, panični poremećaj, fobije i socijalni anksiozni poremećaj, najčešći su problem mentalnog zdravlja kod odraslih, prema istraživanju objavljenom u JAMA Networku.

Jedan je od glavnih simptoma depresije dugotrajno, tužno ili beznadno raspoloženje, dok anksioznost uglavnom uključuje osjećaje brige, nemira, nervoze i straha.

Anksioznost i depresija dijele biološku osnovu. Trajna stanja anksioznosti ili lošeg raspoloženja uključuju promjene u funkciji neurotransmitera. Smatra se da niska razina serotonina igra ulogu i kod anksioznosti i kod depresije, zajedno s ostalim moždanim kemikalijama poput dopamina i adrenalina.

Iako su biološke podloge ovih problema slične, anksioznost i depresija doživljavaju se različito. Mogu se pojaviti uzastopno (jedna kao reakcija na drugu) ili istodobno.

Kod sumnje u depresiju i anksiozne poremećaje važno je potražiti stručnu pomoć. Prvi je korak posjet obiteljskom liječniku koji će izdati uputnicu za pregled kod psihijatra, a on postavlja dijagnozu na temelju razgovora. Važno je imati na umu da otvoren i iskren opis raspoloženja, misli i svakodnevice pomaže liječniku da bolje razumije kako se osoba osjeća te na temelju toga donese ispravnu dijagnozu, piše Vedrana Larva za HINA Zdravlje, portal Hrvatske izvještajne novinske agencije posvećen brizi o zdravlju.

Depresija i anksiozni poremećaji mogu se liječiti medikamentozno ili psihoterapijom, a najčešće se koriste kombinirane metode koje uključuju obje vrste liječenja istovremeno. Svaki pojedinac je drugačiji stoga liječnik odlučuje o najboljoj terapiji.

Antidepresivi imaju prednost nad lijekovima za smirenje

O mogućnostima liječenja anksioznosti antidepresivima razgovarali smo s dr. sc. Porinom Makarićem, specijalistom psihijatrije i subspecijalistom biologijske psihijatrije.

Dr. Makarić objašnjava da su antidepresivi lijekovi raznovrsnih mehanizama djelovanja koji se primarno koriste u liječenju depresije. Osim u liječenju depresije, učinkoviti su u tretmanu anksioznih poremećaja poput generaliziranog anksioznog poremećaja, paničnog poremećaja ili opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

Svoj pozitivni učinak pokazali su i u tretmanu poremećaja koji su nastali kao posljedica izlaganja situacijama izrazitog stresogenog potencijala, poput posttraumatskog stresnog poremećaja. Ovi lijekovi ključni su alat u suvremenoj psihijatriji, omogućuju pacijentima povratak funkcionalnosti i kvalitetu života. Radi se o nekima od najpropisivanijih lijekova.

Njihovo djelovanje temelji se na modulaciji kemijskih procesa u središnjem živčanom sustavu, posebice aktivnosti neurotransmitera poput serotonina, noradrenalina i dopamina. Budući da simptomi depresije i drugih mentalnih poremećaja često proizlaze iz disbalansa tih molekula. Antidepresivi djeluju na način da vraćaju ravnotežu i time omogućuju stabilizaciju raspoloženja.

Dr. Makarić kaže da u farmakološkom liječenju anksioznih poremećaja prednost bi prije trebalo dati antidepresivima nego lijekovima za smirenje.

Anksiolitici ili lijekovi za smirenje imaju važnu ulogu u tretmanu psihičkih smetnji, no ukoliko je moguće, njihova upotreba bi zbog adiktivnog potencijala trebala biti vremenski ograničena.

Za razliku od anksiolitika, antidepresivi prilikom dugotrajne upotrebe ne izazivaju ovisnost te su u tome smislu sigurni.

Prilikom liječenja anksioznih poremećaja, uz psihoterapiju, najučinkovitiji su antidepresivi iz skupina selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina i selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina i noradrenalina.

Nuspojave antidepresiva

Unatoč svim prednostima, antidepresivi, kao i svi drugi lijekovi, mogu uzrokovati određene nuspojave, objašnjava dr. Makarić.

Prilikom propisivanja antidepresiva, liječnici vode računa o mogućim nuspojavama te ih na temelju izbjegavanja tih nuspojava i propisuju. Određene nuspojave, popust sedacije (umirujućeg osjećaja) u određenim psihičkim poremećajima, primjerice anksioznim poremećajima mogu biti i poželjne.

Antidepresivi uključuju selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SSRI), kao što su citalopram, fluoksetin, escitalopram, paroksetin i sertralin. SSRI se često koriste u kombinaciji s kognitivno-bihevioralnom terapijom i drugim oblicima psihoterapije za težu anksioznost i depresiju. Druge su opcije inhibitori ponovne pohrane serotonina i norepinefrina (SNRI), koji uključuju duloksetin, venlafaksin i desvenlafaksin.

Neki antidepresivi mogu pridonijeti porastu tjelesne težine tako da ih nije preporučljivo ordinirati kod pretilih osoba, no mogu biti od koristi kod pothranjenih pacijenata i onih sa manjkom apetita.

Prilikom propisivanja antidepresiva bitno je voditi i brigu oko moguće interakcije s drugim lijekovima koje pacijent već od prije uzima. “Bitno je napomenuti da je mogućnost javljanja izraženijih nuspojava svedena na minimum ako se antidepresivi propisuju u adekvatnoj dozi uz redovito praćenje pacijenata”, ističe dr. Makarić.

Što kažu pacijenti

Na forumu o nuspojavama psihofarmaka pacijenti koji koriste antidepresive dijele svoja iskustva. U postovima upozoravaju npr. da se antidepresive mora uzimati dugo razdoblje, bez prekidanja, minimalno šest do 12 mjeseci poslije zadnjeg simptoma.

“Kada pišeš od drhtanju, groznici i osjećaju hladnoće, to su tipične nuspojave kod privikavanja i odvikavanja od antidepresiva. Antidepresivi se moraju redovito uzimati, po liječničkoj uputi. Ovisnosti o antidepresivima ne bi trebalo biti, osim psihičke. Kod anksiolitika se može razviti fizička ovisnost, ako ih se uzima duže vrijeme”, napisala je sudionica foruma pod pesudonimom Ciganka.

Sudionica Dooa piše da nuspojave ovise o tome koje se antidepresive pije, ali i o samom pacijentu. “Ja sam prvi tjedan imala samo opstipaciju, mučninu i glavobolje. Ali obično uz antidepresive dobiješ i neki lijek kojim ublažavaš nuspojave… ukoliko se radi o napetosti uzrokovanoj lijekom ili nesanici. Djeluju obično nakon dva do šest tjedana…ovisi. A terapija traje bar pola godine. Nekima i cijeli život”.

Najmanje nuspojava kod psihoterapije i transkranijalne magnetske stimulacije

Liječnici za anksioznost preporučuju kognitivno-bihevioralnu terapiju. Ona podučava kako odbaciti negativne misli, koristi vještine suočavanja i tehnike opuštanja za smanjenje stresa. Tijekom seansi planiraju se strateška ponašanja koja smanjuju tjeskobu i podižu raspoloženje.

To nije samo tretman za anksioznost i depresiju, već je i najbolje proučena psihoterapija za upravljanje boli, prema Harvard Healthu.

Osim antidepresiva i psihoterapije, u tretmanu depresivnih poremećaja mogu se koristiti i neke druge metode poput transkranijalne magnetske stimulacije.

Dr. Makarić ističe da se radi o sigurnoj i učinkovitoj metodi za liječenje rezistentne depresije te je kao takva odobrena od nadležnih regulatornih tijela i uvrštena u vodeće svjetske i europske stručne smjernice.

Osim za liječenje depresije, transkranijalna magnetska stimulacija može se koristiti i za liječenje drugih psihičkih poremećaja poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Ova metoda je bezbolna i ima relativno mali spektar nuspojava zbog čega je generalno vrlo dobro podnošljiva.

Tretman je dostupan u zagrebačkim psihijatrijskim bolnicama uz liječničku uputnicu.