Aromaterapija

Dobivanje eteričnih ulja

Za dobivanje eteričnih ulje upotrebljavaju se različiti dijelovi biljke: cijela biljka u cvatu (metvice, bosiljak, mažuran, geraniji); cvjetni vršci (lavande, ružmarini, kadulje, kamilice, timijani, smilje); cvijetovi (ylang-ylang, neroli, jasmin); latice (ruže); plodovi (borovica, klinčićevac); usplođe (citrusi); sjeme (anis, komorač, sjeme mrkve, korijandar, muškatni oraščić, paprovac); trava (limunska trava, palmarosa, citronela); listovi (čajevac, petitgrain, eukaliptusi, lovor, matičnjak, kajeput, ravensara, mirta, zimzelen, pačuli, limunovac, niauli, cimetovac list); iglice crnogorica (smreke, jele, borovi, čempres); kora (cimetovac kora, kamfor); drveni dijelovi (cedrovi, sandal, ružino drvo); smolasti produkti (tamjani, mira, opoponax); korijen ili podanak (đumbir, vetiver, valerijana).

Francuski model aromaterapije

Francusku školu aromaterapije karakterizira prije svega preciznost u odabiru i načinu korištenja eteričnih ulja. zatim korištenje većih doza eteričnih ulja, te oralna, rektalna i vaginalna uporaba eteričnih ulja, a ne samo dermalna i inhalacijska primjena koja se češće spominje u anglosaksonskom pristupu.

Anglosaksonski model aromaterapije

Godinama mediji u Hrvatskoj predstavljaju aromaterapiju, dijele se savjeti, sugeriraju različita eterična ulja, otvaraju se aromaterapijski centri, a da se pritom ne vodi računa o tome da aromaterapija u rukama nedovoljno educiranih pojedinaca može biti vrlo opasna metoda liječenja. Zašto? Zato što je dosadašnja aromaterapija u Hrvatskoj, osobito Zagrebu, položena na ezoteričnim temeljima anglosaksonskog modela aromaterapije. Nedostaje iskustva (profesionalnom aromaterapeutu aromaterapija ne može biti hobi), nedostaje preciznosti pri odabiru eteričnih ulja (ona moraju biti kemotipizirana) i nedostaje ozbiljnosti (preciznim odabirom kemotipiziranih eteričnih ulja i s jasnim ciljem što se aromaterapijom želi postići, moguće je potaknuti izlječenje velikog broja bolesti - od dermalnih tegoba, bolnog mišićno-koštanog sustava, nesanice i stresa pa do HPV-a).

Glavna karakteristika anglosaksonskog pristupa je korištenje nižih doza eteričnih ulja, te izbjegavanje oralnog, rektalnog i vaginalnog korištenja. U anglosaksonskom pristupu aromaterapiji uočljiva je i nesigurnost u indikacijama korištenja eteričnih ulja, a kemijski neprecizan pristup često postaje dobro tlo za prodaju nekvalitetnih ulja.

Naziv «100% prirodno i čisto eterično ulje» nije nikakav kriterij kvalitete. Naime, prema američkom presedanu vezanom uz korektnost reklamiranja i oglašavanje proizvoda, dovoljno je da u bočici bude bar 1% doista 100% čistog eteričnog ulja, pa da možete reklamirati takvo eterično ulje kao 100% prirodno i čisto. A ostalih 99% mase u bočici može biti bilo što.