Dispraksija - logopedinja objašnjava kako prepoznati i liječiti poremećaj koji ima i poznata manekenka

Izvor slike: 123RF

U posljednje vrijeme puno se priča o zabrinjavajućem stanju poznate londonske manekenke Care Delevingne. Kada se glumica i manekenka prije dva tjedna pojavila u zračnoj luci u Los Angelesu, njezino ponašanje zbunilo je javnost. Hodala je bosa, imala nekontrolirane pokrete, a mobitel joj je cijelo vrijeme ispadao iz ruke. O njezinom stanju postoje dvije teorije: problem sa supstancama ili pokazatelji dispraksije, ozbiljnog poremećaja povezanog s motoričkim sposobnostima.

Slavne osobe za koje niste znali da boluju od rijetkih i kroničnih bolesti

Kako bismo mogli prepoznati dispraksiju, pričali smo s logopedinjom Natašom Šunić te vam donosimo sve što trebate znati o ovom neurološkom poremećaju.

Što je dispraksija?

Dispraksija je razvojni neurološki poremećaj (DCD) koji utječe na kretanje i koordinaciju. Prvenstveno se uočava u nezrelosti organiziranja pokreta, iako postoje i druge posljedice ovog stanja. Nije povezana s inteligencijom, ali ponekad može utjecati na kognitivne vještine.

"Ona nastaje zbog neravnomjernog razvoja dijelova kore velikog mozga odgovornih za motoriku što otežava učinkovit prijenos informacija pri provedbi namjerno planiranih pokreta", rekla je mr. sc. Nataša Šunić Vargec, prof. logoped.

Tipovi dispraksije

Znakovi bolesti mogu biti prisutni već od rane dobi. Kod beba s DCD-om nerijetko se mogu primijetiti zakašnjele prekretnice poput podizanja glave, puzanja, sjedenja, hodanja i samostalnog hranjenja. Znakovi kod djece mogu varirati, stoga se konačna dijagnoza DCD-a obično ne postavlja sve dok dijete ne napuni barem 5 godina. Ipak, djeca s dispraksijom najčešće imaju poteškoće povezane s vizualnom i auditivnom percepcijom, zbog čega u školi mogu imati ozbiljnih problema.

"Vizualna percepcija utječe na sposobnosti kao što su prepisivanje s ploče u bilježnicu, dok auditivna kod takve djece stvara smanjenu sposobnost slušanja i slijeđenja naredbi, pogotovo ako se učitelj miče unutar razreda kada predaje", objasnila je naša sugovornica.

Postoje tri tipa dispraksije: oralna, verbalna i motorička:

Oralna dispraksija: dispraksija ovog tipa često uzrokuje poteškoće s gutanjem i žvakanjem, što u konačnici može dovesti do probavnih smetnji i poremećaja u prehrani.
Verbalna dispraksija: dispraksija govora ostaje nezamijećena, posebno kod djece, a govor je uglavnom nejasan i nerazumljiv.
Motorička dispraksija: često izaziva padanje i ispadanje stvari te onemogućuje radnje poput hodanja, sjedenja, penjanja i slično.

Simptomi dispraksije

Razvojem i rastom dolazi do većih i složenijih problema. U adolescenciji i odrasloj dobi simptomi dispraksije mogu dovesti do poteškoća u učenju i niskog samopouzdanja. Znakovi se mogu razlikovati od osobe do osobe, a postoji i mogućnost da se s vremenom mijenjaju. Oni koji pate od ove bolesti, mogu imati problema s:

koordinacija, ravnoteža i kretanje
učenje novih vještina
dnevne uobičajene aktivnosti poput odijevanja i pripreme obroka
sposobnost pisanja, tipkanja, crtanja i hvatanja malih predmeta
funkcioniranje u društvenim situacijama
nošenje s emocijama
organizacijske vještine i planiranje

Paralelno s dispraksijom mogu se pojaviti i stanja kao što su: poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD), disleksija, depresija ili anksioznost.

Dispraksija - dijagnostika

Ne postoje posebni medicinski testovi za dijagnozu dispraksije, a ovo stanje uglavnom će prvo primijetiti roditelji. "S obzirom na to da dispraksija ima različite oblike i simptome, dijagnoza se obično postavlja na temelju roditeljskih opažanja djeteta i procjene terapeuta ako roditelji primijete simptome. Upravo roditelji mogu prvi uočiti poteškoće i zaostajanje u razvoju, kao i poteškoće s koordinacijom pokreta i ravnotežom", govori terapeutkinja Nataša. Osim poteškoća pri obavljanju radnji, jedan od ranih znakova može biti slabi refleks sisanja, kao i učestalo sudaranje sa stvarima. Ako imate ikakav razlog za brigu ili ste primjetili neke od navedenih simptoma, vrlo je važno da se obratite terapeutu.

Istraživanja navode kako u populaciji postoji 4% evidentirane djece s dispraksijom, od čega 70% čine dječaci.

Iako još uvijek ne postoje znanstveni dokazi zašto se koordinacija ne razvija kao druge sposobnosti kod djece s ovim poremećajem, stručnjaci vjeruju kako bi neki od razloga mogli biti: rođenje prije vremena (prije 37. tjedna trudnoće), rođenje s malom porođajnom težinom, povijest DCD-a u obitelji i konzumiranje alkohola i droge za vrijeme trudnoće.

Billie Eillish o Touretteovom sindromu zbog kojeg su je ismijavali. Koji su simptomi i kako se liječi?

Liječenje dispraksije

U dječjoj dobi dispraksijom se bavi niz stručnjaka, od psihologa pa do učitelja. Ipak, lijeka nema, a stručnjakinja Nataša kaže kako se s ovim neurološkim poremećajem može i treba naučiti živjeti.

“Postoji mnogo odraslih dispraktičara koji su naučili kompenzirati svoje nedostatke i rješavati problem s kojima se suočavaju. Fizioterapeuti i logopedi te odgojitelji i učitelji su ključne osobe, uz roditelje, koji uvelike mogu pomoći djetetu s dispraksijom. Kombinacijom odgovarajućih terapeutskih postupaka potiču se deficitarne vještine i sposobnosti i omogućavaju djetetu stvaranje novih obrazaca pri ostvarivanju određenih akcija”, objasnila je.

Uz redovnu praksu, dijete može naučiti jednostavne radnje poput vezanja cipela, korištenja pribora za jelo, igranja, hodanja i trčanja, a kod vrlo malog broja djece simptomi se s godinama mogu riješiti sami.

Korisni savjeti za roditelje

Glazba i ples, prema našoj sugovornici imaju veliku ulogu u životima djece s dispraksijom. "Glazba naglašava koliko su poredak i slijed važni, a pjesmice i pitalice pokazale su se kao učinkovite jer se na taj način vježba pamćenje i sam slijed. S druge strane, ples pruža mogućnost razvijanja strukturiranih pokreta”, kaže mr. sc. Nataša Šunić.

Iako se stanje dispraksije može i mora pratiti, kod djece i adolescenata mogu se razviti psihički problemi, koji ako se ne rješavaju na vrijeme, neće nestati. Djeca mogu doživjeti odbačenost, izrugivanje i usamljenost, zbog čega dolazi do depresije i socijalne anksioznosti. Iz tog razloga bitno je jednako pažnje posvetiti i mentalnom stanju svoje djece.

Vezani sadržaj: