Doktor Natko Beck o motivaciji da postane liječnik, googlanju simptoma i rakiji kao lijeku

Hrvatski dan liječnika, koji se obilježava 26. veljače, prilika je da se prisjetimo važnosti i plemenitosti liječničkog poziva. Svakodnevno, liječnici ulažu svoje znanje, vještine i predanost kako bi pomogli pacijentima i unaprijedili zdravstveni sustav. No, iza bijelih kuta i bolničkih hodnika kriju se i osobne priče, izazovi i motivacija onih koji su odabrali ovaj zahtjevan, ali iznimno vrijedan poziv.

Ovom prilikom razgovarali smo s Natkom Beckom, doktorom medicine i specijalistom radiologije. Dr. Natko Beck voditelj je popularne emisije Dr. Beck, koja se emitira na prvom programu HRT-a i bavi se temama vezanima uz zdravlje, zdravstveni sustav i različite bolesti. U emisiji ugošćuje stručnjake iz područja zdravstva, pružajući gledateljima korisne informacije i stručne uvide. Osim televizijskog rada, od 2018. godine aktivan je i na društvenim mrežama, gdje nastoji povećati zdravstvenu pismenost i približiti medicinske teme široj publici.

Doktor Beck nam je otkrio kada je prvi put shvatio da želi postati liječnik, što ga je najviše iznenadilo u praksi te koje su najzabavnije situacije koje je doživio u ordinaciji. Također smo saznali njegovo mišljenje o pacijentima koji sami istražuju simptome na internetu, što bi volio promijeniti u zdravstvenim navikama ljudi i koji bi savjet dao svima koji žele živjeti zdravije.

Možete nam ukratko reći što čini dobrog liječnika?

Mnogo je tu faseta, jer se na primjer posao kirurga, patologa, psihijatra i liječnika palijativne skrbi jako razlikuju, ali znanje i želja za usvajanjem znanja te skromnost prema naučenom mora biti prisutna, tako da nikad ne prestanemo s učenjem u našem području i šire. Liječnici bi trebali, pogotovo oni u kontaktu s ljudima biti empatični i imati solidne komunikacijske sposobnosti. Oni koji moraju, trebaju imati i zavidne manualne sposobnosti. Tako da ne postoji magična formula za “dobrog liječnika”, on ili ona čak i u istoj specijalizaciji mogu izgledati različito, a da budu dobri.

Kad ste prvi put pomislili da želite postati liječnik? Jeste li imali neku inspiraciju ili je to bila spontana odluka?

Želio sam naučiti sve o ljudskom tijelu i kako funkcionira, tad je genetika bila u usponu i mislio sam da je to ono što želim, no kad sam krenuo na faks spoznao sam širinu medicine i shvatio da me geni uopće ne interesiraju, nego rad s ljudima i pomaganje. Podsvjesno sam imao vjerojatno brojne “uzore”, to tek kasnije shvaćam, na primjer moj deda i kum.

Postoji li nešto u medicini što Vas je iznenadilo kad ste počeli raditi? Nešto što niste očekivali tijekom studija?

Pa zapravo u odnosu na fakultet me najviše iznenadila radiologija i sretan sam da je, jer zaista uživam u tom poslu. Ono što me općenito najviše iznenadilo, to je bilo još na fakultetu dok sam radio kao demos na Rebru, a to je koliko je sustav velik i kaotičan, koliko međuljudski odnosi utječu na sve to i koliko zapravo prostora za napredak postoji. Tad sam već raskrstio da ne želim postati internist, što mi je do tad bila najveća želja.

Koja je najzabavnija ili najneobičnija situacija koju ste doživjeli u ordinaciji?

Zaista mi je teško izdvojiti neku smiješnu situaciju kojih sigurno ima, ali moram priznati da su mi te čudne ili duhovite totalno potisnute s mojim duhovitim, malim ljudima koji dolaze i izuju me iz cipela sa svojim komentarima i primjedbama. Mali, iskreni ljudi, koji ulaze u ordinaciju i žale se na smrad ili na moj izgled, njihovi prigovori su mi najsmješniji. To je situacija i teško mi je za prepričati.

Pacijenti često googlaju simptome prije dolaska liječniku. Je li Vam draže kad dolaze pripremljeni ili to ponekad otežava posao?

Ma sve je dobro, razumljivo i prihvatljivo. Meni je žao ljudi, jer googlanjem ne dolazimo do objektivnog, nego do sume onoga što je najčešće klikano, a to je najčešće ono čega se ljudi boje, pa je to uvijek neka smrtna ili polu smrtna presuda za najbezazlenije stvari. Umjetna inteligencija koja je sad dostupna svima je tu puno “normalnija” u odgovorima. Općenito, ljudi kad su pripremljeni imaju i bolja pitanja i bolje razumijevanje problema, što je najčešće dobro za ishod liječenja, osim ako ne prevladaju strahovi i nepovjerenje.

Što mislite, što razlikuje dobrog liječnika od onog prosječnog?

Komunikacija i empatija s jedne strane i vještina i znanje s druge strane. U tom balansu je snaga i tu oni najbolji liječnici pokazuju zavidno znanje i vještine, a uz to imaju komunikaciju i uspostavljaju povjerenje uz empatiju. To su velikani i uzor nama ostalima da budemo što bolji možemo.

Što je Vama osobno najdraži dio ovog posla? A što bi najradije preskočili?

Svaki dan mi je gušt raditi s klincima, naravno to može biti i najtužniji dio, ali pomoći djetetu je vjerojatno među najboljim osjećajima na svijetu. Postaviti točnu dijagnozu, utjecati izravno na ishod nečijeg liječenja u dobrom je velika nagrada, teško da se išta može nositi s tim. To su ti predivni trenuci, a najgori su sudjelovanje u lošim ishodima liječenja, bez obzira radi li se o grešci liječnika, sustava ili naprosto prirode bolesti. Još je gore kad se radi o djeci.

Liječnici se često nose s velikim stresom. Imate li neki trik za opuštanje nakon napornog dana?

Nekad nema posebnog trika. Liječnici “moraju” naučiti živjeti i s tim “mračnim” dijelom posla, koji ti ujedno daje i veliku vrijednost životu, ali nekad svejedno optereti dušu. No, tu je obiteljska toplina važna, nekad samo prosti odmor i ležanje. Meni osobno za reset jako dobro dođe šetnja u prirodi ili samo šetnja sa psom oko kvarta, vožnja biciklom s posla, ali i video igrice. Treba paziti na stres i da ne pregorimo, lako se dogodi, stvari se gomilaju, a tu je i život pored posla, taj isto ne pita.

Kad biste mogli dati samo jedan savjet svima koji žele živjeti zdravije, što bi to bilo?

Najvažnije je biti iskren prema sebi, voljeti se i biti dobar prema sebi. To nas onda vodi prema tome da radimo bolje odluke, a i kad napravimo lošu, što je neizbježno, da shvatimo da je to samo trenutak i da opet nastavimo biti dobri prema sebi. Dobro je i činiti dobro, tako da bi uz to da smo dobri prema sebi svima predložio da budu dobri prema drugima. Na prvom mjestu dakle ljubav prema sebi, a na drugom ljubav prema drugima. Onda se sve lakše slaže.

Ako biste mogli odmah ukinuti jednu lošu zdravstvenu naviku kod ljudi, koja bi to bila?

Zanemarivanje simptoma bolesti.

Za kraj, možete li podijeliti neki zabavan mit o zdravlju u koji ljudi još uvijek vjeruju, a koji nema veze s istinom?

Na kraju niti jedan mit nije zabavan, jer nekoga košta zdravlja, ali opće liječenje svega s rakijom na ovim prostorima spada u zabavnije. Od temperature, želučanih tegoba, zdravlja srca, čišćenja rana, karijesa... ispada panacea (čudotvorni lijek za sve bolesti).