Ecija Ojdanić: "U trčanje sam se zaljubila sasvim slučajno, kad sam prestala pušiti, od straha da se ne udebljam"

Trčanje je popularna rekreativna aktivnost koja poboljšava tjelesno i mentalno zdravlje. Redovito trčanje jača srce, poboljšava cirkulaciju, pomaže u održavanju zdrave tjelesne mase i smanjuje rizik od različitih bolesti, uključujući dijabetes, srčane bolesti i visoki krvni tlak. Također, brojna istraživanja su pokazala da trčanje smanjuje stres, poboljšava raspoloženje i pomaže u borbi protiv anksioznosti i depresije.

Svim ovim benefitima svjedoči i naša sugovornica, glumica Ecija Ojdanić, trkačica i maratonka sa sada već dugogodišnjim stažem. U intervjuu povodom današnjeg Dana trčanja smo je, između ostalog, pitali kako je sve počelo, kako se za utrke priprema danas i koji su njezini savjeti za one koji tek razmišljaju o upuštanju u ovaj sport. Ecija se s veseljem priprema za nove izazove, a voli reći da ju je trčanje naučilo da su vrhovi planina dostižni i malim koracima.

Kako ste se zaljubili u trčanje i što vas najviše privlači u toj aktivnosti?

U trčanje sam se zaljubila sasvim slučajno, kad sam prestala pušiti, od straha da se ne udebljam. Trčanje mi inače nikada nije bilo omiljena aktivnost i, blago rečeno, u početku uopće nisam uživala u tome i čak mi je i išlo na živce. Nisam razumjela ljude koji treniraju, idu na grupne treninge i sve mi je to bilo čudno i nezanimljivo. Međutim, s obzirom na moj radni ritam, to je bila aktivnost kojom sam se mogla baviti uz sva snimanja i predstave koje su dio mog svakodnevnog rasporeda. I tako sam malo-pomalo trčkarala sve dok mi prijateljica nije poklonila startni broj za utrku Zagrebački noćni cener. U tom trenu u životu nisam istrčala više od sedam kilometara, ali sam svejedno pristala i doživjela pravu inicijaciju. Tek sam tu osjetila radost utrka, zajedničku energiju svih trkača, ogromnu količinu endorfina i bila sam zaražena. Od tada već osam godina trčim i mogu se pohvaliti da sam istrčala 7 maratona, 10 polumaratona, a Cenere više ni ne brojim.

Možete li podijeliti svoje osobne rituale i pripreme prije trčanja? Postoje li neke specifične navike koje vas pripremaju za uspješan trening?

Nemam neke posebne rituale. Doduše, trebala bih se više rastezati, ali se ne rastežem. Jako volim trčati ujutro, prije svih ostalih obveza. Ja sam, potpuno neočekivano s obzirom na moj posao, jutarnji tip. Volim se probuditi ranije i odraditi treninge. Trčim u AK Sljeme gdje nam naš trener Dragan Janković nam daje tjedne rasporede treninga i ja to više-manje odrađujem sama jer su treninzi najčešće popodne i navečer kad ja imam predstave. Uglavnom najviše uživam trčeći po Maksimiru, ponekad po Jarunu. To je vrijeme za mogu mentalnu higijenu, meditaciju i odličan početak dana. I onda tako osvježena i napunjena idem dalje u radne obveze.

Kako trčanje utječe na vaš životni stil i svakodnevni raspored?

Otkad sam počela trčati, jedno od glavnih pitanja jest kako to sve stignem s obzirom na to da sam i glumica, i vodim svoje kazalište, i igram puno predstava, snimam, imam dvoje djece, volim kuhati... Otkad sam počela trčati, a trčim 4 do 5 puta tjedno, primjećujem da mi ta aktivnost donosi jako puno zadovoljstva, sreće i ispunjenosti. Zato mi je i lakše napraviti dnevni raspored jer imam motiva i da odradim dobar trening i da sam proaktivna i produktivna na poslu, a i da obavljam sve dužnosti žene, majke i kućanice. Uz to, u ormaru trenutno imam podjednak broj tenisica za trčanje i stilske obuće, pa se može reći da je trčanje zaista imalo utjecaja na sve aspekte mog života.

Kako se nosite s izazovima tijekom trčanja, kao što su ozljede ili umor, i kako ste ih prevladali?

Što se tiče umora, on ovisi o tome u kojoj smo fazi priprema. Naime, kada su neke velike utrke u pitanju, onda se pretrči puno više. Ja ovisno o tome pretrčim 50 do 100 kilometara tjedno i kada se radi o većem broju kilometara sve to bude malo fizički napornije. Ono čega se nastojim držati jest da nakon tih napornijih treninga odspavam sat-dva popodne. Ono što je teško shvatljivo ljudima jest da ti naporni treninzi i iscrpljivanje na neki nevjerojatan način daju još više energije, no u to vjeruju samo oni koji su probali.

Ozljede su strah svih ljudi koji se bave trčanjem, a ja sam imala samo jednu poluozbiljnu ozljedu koju sam zadobila samo zato što nisam slušala svoje tijelo. Naime, istrčala sam dva maratona u mjesec dana i tada sam shvatila da to ipak nije za mene. Nakon dva mjeseca rehabilitacije sam se oporavila i vratila u punom sjaju, no i shvatila sam da me cijeli taj proces učinio pametnijom jer sada bolje uočavam upozorenja koja mi moje tijelo šalje. Koliko god se ozbiljno pripremala, ipak sam rekreativka i sada znam da trebam biti na oprezu.

Imate li omiljene rute ili destinacije koje biste preporučili drugim trkačima?

Kao što sam već rekla, Maksimir mi je omiljena ruta jer je dinamična, raznolika, brdovita, pa je malo i teže. Nasip isto volim, ali samo zimi jer mi je u proljeće i ljeto prevruće. Što se tiče utrka, meni su u lijepom sjećanju ostale utrke koje sam dobro istrčala. Recimo Bratislava, Ljubljana, Verona. No ono što je još bitnije su ljudi s kojima idem na utrke. Kao što sam rekla, članica sam AK Sljeme, imam sjajnu ekipu i svaka destinacija mi je s njima fantastična. Pritom moram naglasiti da se trenutno pripremamo za maraton u Malagi koji će biti više turističko-rekreativnog tipa u kojem je utrka samo jedan dio paketa.

Kako se pripremate za utrke i maratone? Možete li podijeliti neke savjete za one koji se žele natjecati?

Moj savjet je da se svakako treba upisati u nekakvu atletsku školu ili klub jer je sam jako teško tempirati i tempo i treninge, a i koordinirati pripreme pred samu utrku. Mislim da je to jako važno. Otkad slijedim plan treninga Dragana Jankovića, glavnog trenera u AK Sljeme, zaista sam popravila svoje performanse i rezultate. Također, uvijek je lakše kad s nekim dijeliš svoje strahove, nedoumice i pitanja i kada imaš s kime odraditi dugačke treninge uz malo zabave i razgovora. Tako je sve lakše i ljepše.

Koje su najvažnije prednosti trčanja za zdravlje i dobrobit tijela i uma, po vašem mišljenju?

Otkad se intenzivno bavim trčanjem sam unaprijedila sve svoje psihičke i fizičke performanse. Postala sam organiziranija, smirenija, koncentriranija. Naravno, i benefit dobrog fizičkog izgleda je tu jer treninzi troše puno kalorija, pa je teško udebljati se. Mislim da svi koji trče postanu ovisni o količini endorfina koja se pri ovoj aktivnosti izlučuje, što je i dokazano. Najveća se količina hormona sreće izlučuje tijekom i nakon trčanja i tu se svi navučemo.

Kako trčanje može postati društvena aktivnost i prilika za povezivanje s drugim entuzijastima trčanja?

Ono što je meni prekrasno kod trčanja je baš to zajedništvo. Koliko god se činilo kao individualan sport, kada svi zajedno trčimo nastaje neprocjenjiva kolektivna energija koja vas bodri da ne odustanete. Kada vidiš koliko te nepoznati ljudi na stazi ohrabruju da ostvariš svoj cilj, zaboraviš na sve muke, tegobe i psihičke padove. Kada prođem kroz cilj zaboravim svu muku, no ostaju sjećanja ljudi koji - iako prolaze kroz isto - pronalaze snagu reći: "Ne odustaj, možemo mi to". Zar to nije prekrasno?

Kako biste potaknuli druge da se pridruže trkačkoj zajednici i iskuse sve prednosti trčanja?

Meni je drago što mi jako puno ljudi piše da je prateći mene preko društvenih mreža pronašlo motivaciju da počnu trčati. Svima je teško pokrenuti se i drago mi je da kao javna osoba svojim primjerom mogu motivirati i inspirirati nekoga da bude fizički aktivniji. S takvim se malim koracima zaista možemo popeti do vrha planine. Trčanje je zdravo, prekrasno, ispunjavajuće i čini nas zdravima i sretnijima. Svima koji se premišljaju savjetujem da probaju. Neće boljeti, obećavam!