EKG - elektrokardiogram

Uređaj

Elektrokardiogram se snima pomoću uređaja kojeg zovemo elektrokardiograf.

Da bi se bioelektrični potencijala kojeg stvara srčani mišić, svojom kontrakcijom i relaksacijom, mogao registrirati potrebno ga je elektronski pojačati. Princip rada elektrokardiografskog uređaja je da žica koja se nalazi u elektromagnetskom polju oscilira kada kroz nju teče struja koja je odraz srčane električne aktivnosti. Žica koja oscilira na svom vrhu ima pisaljku na tintu ili se oscilacije snimaju na fotografski papir. EKG se obično snima na papiru podijeljenom u polja veličine 1mm2. Kako se papir u uređaju kreće brzinom od najčešće 25mm/s jedan milimetar odgovara vremenskom periodu od 0,04s dok razmak između dvije podebljane linije iznosi 5mm ili 0,20s.

Standardni EKG snima 12 odvoda koji predstavljaju razlike električnih potencijala između pojedinih elektroda postavljenih na površinu tijela. Snimaju se tri standardna (I, II, III), tri unipolarna (aVR, aVL, aVF) i šest prekordijalnih (V1 - V6) odvoda.

Izgled normalnog EKG-a

Normalni EKG ima karakteristične valove i zupce koji se označavaju abecedno slovima počevši od slova P a završavaju sa slovom U.

P-val predstavlja depolarizaciju atrija (pretklijetke).

QRS-kompleks ocrtava depolarizacjiu ventrikula (klijetke).

ST-segment je dio krivulje između kraja QRS i početka T-vala a predstavlja trajanje depolariziranog stanja ventrikula.

T-val označava repolarizaciju ventrikula.

U-val označava period u kojem je klijetka najpodražljivija.

Izgled normalnog EKG-a nije univerzalan, mnogi vanjski utjecaji mogu imati utjecaja na izgled EKG-a. Strah, hiperventilacija, pušenje, pijenje hladne tekućine i uzimanje različitih lijekova mogu bitno promijeniti izgled EKG-a kod zdrave osobe. Upravo iz ovog razloga bilo kakvu dijagnozu srčanih bolesti nije moguće donijeti na temelju samog EKG-a. Ipak ukoliko se EKG promatra unutar kliničke slike, fizikalnog statusa bolesnika i ostalih dijagnostičkih pretraga, dobiveni podaci mogu biti krucijalni.