Hepatitis A: infektologinja objašnjava kako se prenosi, koji su uzroci i kako spriječiti zarazu

Izvor slike: 123RF

Početkom svibnja u medijima je odjeknula vijest da zagrebačkim srednjim školama već dva mjeseca vlada epidemija hepatitisa A ili zarazne žutice, a i Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio je da je od početka ove godine veći broj oboljelih od hepatitisa A u Hrvatskoj.

Do 6. svibnja 2022. Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo prijavljene su 103 oboljele osobe s datumom oboljenja u ovoj godini (tri oboljela koji bi se mogli povezati s ovim porastom broja oboljelih su zabilježena u prosincu 2021.). Najveći broj oboljelih osoba prijavljen je iz dvije županije: Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Oboljeli se vežu za nekoliko manjih grupiranja (npr. grupiranje u obitelji te među učenicima i osobljem srednjih škola) i uglavnom su adolescentne i odrasle dobi. Putevi prijenosa koji su prepoznati su konzumacija kontaminirane hrane koju je pripremala osoba u vrijeme zaraznosti, bliski kućni kontakt ili spolni kontakt s osobom koja je u trenutku kontakta bolovala od hepatitisa A.

Razgovarali smo s dr. sc. Lornom Stemberger Marić, spec. pedijatrijske infektologije iz Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zavoda za infektivne bolesti djece te Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, o ovoj bolesti, simptomima, načinu prenošenja te liječenju i prevenciji.

Može li se pojava hepatitisa u zagrebačkim školama nazvati epidemijom?

"S obzirom da bolest u Hrvatskoj nije endemska, povećani broj slučajeva u kraćem vremenskom periodu je definitivno znak epidemijske pojave ove bolesti u našoj zemlji. U protekla dva mjeseca smo imali povećani broj slučajeva (prvenstveno odraslih, ali i djece) sa simptomatskim hepatitisom A. Moj dojam je da je ipak broj oboljelih u opadanju, no treba pričekati definitivna epidemiološka izvješća kako bi se utvrdio točan opseg ove epidemije", rekla nam je dr. sc. Lorna Stemberger Marić.

Lorna Stemberger Marić, hepatitis

dr. sc. Lorna Stemberger Marić, spec. pedijatrijske infektologije

Kako se prenosi hepatitis A (zarazna žutica)?

"Virus hepatitisa A iliti “zarazne žutice” je zbog nedostatka ovojnice otporniji na uobičajene postupke u industrijskoj obradi i pripremi hrane. Virus se prenosi feko-oralnim putem. Često se naziva i bolest "prljavih ruku" jer se najčešće prenosi neopranim rukama, kontaminiranom hranom ili vodom te bliskim kontaktima sa zaraženom osobom. Do unosa virusa u tijelo uglavnom dolazi ingestijom, nakon čega preko crijeva ulazi u krvotok te stiže do jetre gdje nastupa vrlo aktivno umnažanje virusa. Brojne virusne čestice se zatim izlučuju u stolicu putem žuči, stoga je upravo to glavni put daljnjeg širenja zaraze", objašnjava pedijatrijska infektologinja te dodaje da je bolest rasprostranjena u cijelom svijetu, ali se češće javlja u endemijskom ili epidemijskom obliku u slabije razvijenim i nerazvijenim zemljama svijeta, znatno češće u sredinama s lošim higijenskim navikama. "Razvijene zemlje s visokim higijenskim standardom (u te ubrajamo i Hrvatsku) imaju nisku stopu infekcije i vrlo rijetke epidemije, osim ako se bolest ne unese u populaciju iz nekog vanjskog izvora", kaže.

Simptomi i tko češće obolijeva - odrasli ili djeca?

Bolest obično počinje naglo nakon perioda inkubacije koji prosječno traje 28 dana, a koji može varirati u rasponu od 15 do 50 dana. Oboljela osoba je zarazna 14 dana prije pojave i barem sedam dana nakon pojave simptoma. Simptomi i znakovi infekcije nisu prisutni kod svih zaraženih osoba, i generalno su češći kod odraslih osoba u usporedbi s djecom.

Najčešće se javljaju vrućica, glavobolja, umor, mučnina, povraćanje, proljev, tamno obojeni urin i svijetla boja stolice. Jedan od karakterističnih znakova bolesti jest žutica koja se javlja uslijed povišene razine bilirubina u krvi, zbog čega se bolest vrlo često i naziva zaraznom žuticom. Akutna bolest obično ne traje dulje od dva mjeseca, a za razliku od infekcije virusom hepatitisa B ili C, ne postoji kronični stadij bolesti niti kronično kliconoštvo. Unatoč tome, u malom broju slučajeva može doći do (po život opasnog) akutnog fulminantnog hepatitisa, povratka bolesti ili drugih rijetkih komplikacija. Većina djeca mlađa od šest godina života nema nikakvih simptoma bolesti, ali može predstavljati izvor zaraze za druge osobe. Osobito je opasno ako dođe do poremećaja sintetske funkcije jetre tako da se trebaju pratiti i faktori koagulacije kako ne bi došlo do po život opasnog krvarenja.

Hepatitis A dijagnoza i liječenje

Hepatitis A se ne može dijagnosticirati samo na temelju kliničke slike niti razlikovati od drugih tipova hepatitisa, već je potrebno određivanje specifičnih IgM protutijela usmjerenih protiv virusa hepatitisa A; ona se javljanju unutar 1-2 tjedna od infekcije, a mogu biti prisutna do 14 tjedana nakon preboljele bolesti. U laboratorijskim uvjetima dokazati se mogu i IgG protutijela, no ona samo znače da je akutna faza bolesti prošla te da je osoba doživotno zaštićena od ponovne zaraze ovim uzročnikom (uz napomenu kako se IgG protutijela viđaju i nakon cijepljenja).

Za hepatitis A ne postoji specifično liječenje, no srećom ishod bolesti je u većini slučajeva povoljan. Zbog toga se tijekom akutne faze bolesti savjetuje samo simptomatsko liječenje uz puno odmora, nadoknadu tekućine i što laganiju prehranu. Nadalje, preporučuje se pošteda od škole/posla do povlačenja žutice i drugih simptoma, ali i kako bi prošlo razdoblje najviše infektivnosti.

U prevenciji od zaraze naglasak se stavlja na dobru osobnu higijenu, adekvatno pranje svog voća i povrća, u određenim slučajevima iskuhavanje vode te kad je moguće hranu bi trebalo zagrijati na 85 °C kroz barem jednu minutu, a osim kuhanja nema drugog pouzdanog načina za dekontaminaciju školjaka koje su česti izvor virusa u brojnim dijelovima svijeta.

Ono što se danas savjetuje kao najbolji način prevencije jest cijepljenje protiv hepatitisa A, a za dostizanje pune zaštite od virusa potrebno je primiti dvije doze cjepiva intramuskularnim putem, u razmaku od 6 mjeseci. Cijepljenje se redovito savjetuje i putnicima u zemlje u kojima je bolest endemska.