Hmelj - više od sastojka pive

Ljepota djelovanja hmelja je u njegovoj svestranosti - koristi se i kod nesanice, i nervoze, i anksioznosti, a katkad i depresije.

Toliko je zanimljivih i korisnih biljaka palo u zaborav! Neke su, pak, imale sreću da ih se jednostavno ne može zaboraviti. Kad čuje za hmelj, većina ljudi odmah se sjeti piva, nekima omiljenoga pjenušavog pića koje osvježuje i navodno čini sretnim. Tako je priča o hmelju postala priča o pivu, što je pogrešno. Ipak, da nije hmelja, vjerojatno ne bi bilo ni klasičnog stereotipa tipičnog ljubitelja piva - dobrodušni nasmiješeni čiča s trbuščićem. Jedna osoba koja pati od anksioznosti (tjeskobe) priznala je kako je malo pivo smiri bolje od propisanih lijekova. Prije nego što olako date negativan, možda i ciničan komentar na tu izjavu, pročitajte priču o hmelju. U svemu uvijek postoji i zrno istine. Može li nam hmelj pomoći i bez alkohola?

Pivo, hmelj i smirenje za redovnike

Ne bih htio da se članak pretvori u dugu sagu o povijesti piva, no valja razjasniti pitanje: kad su se točno združili hmelj i pivo? Pivo je drevni proizvod, o čemu govori i 4060 godina stara sumeranska pločica s "najboljim receptom za pivo". Sve kulture koje su uzgajale žitarice poznavale su pivo: u vodi namočena žitarica koja fermentira zahvaljujući kvascima. Pivo, uz kruh, povjesničari smatraju jednim od pokretača razvoja civilizacije i prepoznatljivosti ljudskog roda, a stari Egipćani tvrdili su da liječi više od stotinu bolesti, no tu ćemo stati s podilaženjem obožavateljima piva.

Negdašnje pivo bilo bi današnjim pivopijama čudno i možda odveć slatkasto. Stoga su se tijekom stoljeća ljudi igrali različitim začinima ne bi li njegov okus zaokružili i profinili. Marulja, gorki pelin, maslačak, čičak, neven - to su samo neke biljke koje su se nalazile u relativno "šlampavim" pokušajima da se doradi pivo. A tada je nastala tiha revolucija i nenadano otkriće, a s obzirom na toliku važnost piva, možda ravna Einsteinovoj teoriji relativnosti. U 11. stoljeću, barem prema pisanim nalazima, u Bavarskoj se netko sjetio u pivo dodati ekstrakt hmelja. Od tada, nema dvojbe, svijet nije više isti. Slatkasto pjenušavi okus kvasca i ječmenog slada konačno je našao dostojan gorkasto-aromatičan kontrapunkt, ravan genijalnosti Mahlerovih simfonijskih kontrapunkta. Koliko je to bio važan pothvat, govori i striktno pravilo bavarskih kraljeva, dignuto gotovo na razinu zakona, da pivo mora imati samo vodu, ječam i hmelj.

Teško se kod hmelja udaljiti od realnosti i neobičnih asocijacija, jer nas njegova povijest vuče i dublje, kad još nije bio poznat u tako pitkom obliku. Još od 8. stoljeća postoje zapisi o uzgoju hmelja. No, čemu će nam koristiti hmelj ako će još čekati dva stoljeća do spektakularna ulaska u svijet pivopija? Tajna leži u njegovu djelovanju. To vjerojatno dugujemo redovnicima i svećenicima, koji su i prije striktnog zakona o celibatu, morali paziti na svoj libido. Malo ljudi zna da su mnoge današnje ljekovite biljke bile ciljano uzgajane u samostanima: konopljika, mažuran, anđelika i hmelj samo su neke od vrsta koje djeluju kao anafrodizijaci, biljke koje smiruju ne samo čovjeka i njegove misli, nego i njegov raskalašen libido. Hmelj su opisivali kao lijek za melankoliju, a možda se mislilo da gasi i potrebu za romantikom. Trebalo je proći puno stoljeća, paralelno s razvojem piva, da hmelj dobije čvrst status u fitoterapiji.
Nakon ove priče, možda postaje jasno zašto je stereotip pivopije uvijek nasmiješen i dobroćudan.

Smirujuća biljka iz "vesele" obitelji

Hmelj, zabavnog naziva Humulus lupulus L., dolazi iz silno popularne obitelji - Cannabaceae. U njemu se, uz prehrambenu konoplju, nalazi i slavna marihuana. Čini se kao da ova obitelj jako voli živčani sustav - ulje konoplje zbog sadržaja omega-3 kiselina koristi se i za bolji rad mozga, hmelj je smirujući, a marihuanino djelovanje, bez obzira na njezinu ilegalnost, mnogi upoznaju u nekim mlađim i ludim godinama.

Ljekoviti dio biljke je "češerčić", odnosno ženski cvat biljke. Ako vas okus piva želi asocirati na okus hmelja, odustanite od ove pomisli. Infuzi i tinkture hmelja su gorki. Gorčinu duguju spojevima floroglucinolima, a komercijalno se koristi oleorezina. Ovisno o korištenju u pivu, razlikujemo alfa frakciju, bogatu humulonom i intenzivne arome, koja djeluje i kao konzervans u pivu, te beta frakciju, koja je gorka i bogata lupulonom. Smatra se da je antibakterijsko djelovanje (i time poticanje rasta kvasaca tijekom fermenatcije) bilo presudno u odluci da hmelj i pivo idu ruku pod ruku. No, to antibakterijsko djelovanje nema značajniju primjenu u ljudi. Kako postoje različiti varijeteti, udio spojeva može znatno varirati - tzv. noble varijeteti, potekli iz Bavarske, obično sadrže malo manje alfa frakcije. Zanimljivo, unatoč relativno opsežnim ispitivanjima, nitko nije jasno utvrdio koja točno frakcija doista djeluje na čovjeka.

U sadržaju cvijeta nalazi se i eterično ulje vrlo zanimljiva mirisa, no ono se iznimno rijetko koristi. Smatra se da je smirujuće djelovanje eteričnog ulja daleko slabije od drugih tipova ekstrakata.

Nova zvijezda u fitoterapiji, čak i u jastucima

Kad smo se uvjerili u planetarnu važnost hmelja, koje ga uz kavu čini vjerojatno najkorištenijom ljekovitom biljkom, ostaje nam pomalo tužna činjenica da je moderna fitoterapija lagano gurala hmelj u stranu. Kako i ne, kad je primat među smirujućim biljkama desetljećima bio u rukama odoljena (valerijane). No, polako je slava valerijane ustuknula pred novim zvijezdama, kao što je pasiflora. I tada smo se konačno sjetili kako prenijeti dio ugođaja karlovačkih dana piva ili muenhenskog Oktoberfesta ravno u ljekarne. Doduše, u poznatom farmaceutski ispravnom i pomalo sterilnom ruhu, ali ne i bez uspjeha. Vremenom se uvidjelo, primjerice, da sama valerijana nema puno uspjeha kod nesanice, ali ako dodate i malo ekstrakta hmelja, priča se znatno mijenja. Stoga hmelj obično završava u tzv. fiksnim kombinacijama s drugim ljekovitim i smirujućim biljkama. Ljepota djelovanja hmelja je u njegovoj svestranosti - koristi se i kod nesanice, i nervoze, i anksioznosti, a katkad i kod depresije. Ona je klinički malo manje ispitana nego valerijana ili gospina trava, ali je nedvojbena njezina učinkovitost. Zbog gorkog okusa, najčešće se koristi u obliku suhih ekstrakata (kapsule, tablete), a relativno rijetko kao infuzi ili tinkture.

Priča o hmelju, kao što priliči biljci protiv melankolije, nikad nije dosadna. Tako me prije nekoliko godina nasmijala ESCOP-ova monografija ljekovitog bilja. Naime, riječ je o silno ozbiljnoj i znanstvenoj knjizi u kojoj vodeći europski autoriteti iz područja ljekovitog bilja daju svakoj biljci svoju presudu - striktnu dozu, namjenu i kontraindikacije, a uza sve to vrlo ozbiljno citiraju silu znanstvenih radova i kliničkih studija. I u tako ozbiljnoj knjizi nađete podatak kako se hmelj kod nesanice koristi u obliku - jastuka. Stoga, kad vas bombardiraju o kraju majanskog kalendara i smaku svijeta, dolasku čudnovatih planeta, financijskom slomu Hrvatske ili cijelog svijeta, sunčevim bakljama koje će spržiti facebook (Bogu hvala), čudnovatim bolestima koje će nas zatrti, uzmite pod ruku jastuk napunjen nježnim i mirisnim hmeljom i šećite s osmijehom.

Novost u našim ljekarnama su Cirkulin Valerijana dražeje za spavanje i smirenje. Uz valerijanu, sadrže hmelj, koji svojim smirujućim učinkom nadopunjava djelovanje valerijane pa san traje dulje, a prekidi sna tijekom noći su rjeđi.

Cirkulin Valerijana dražeje prirodni su proizvod koji pomaže ponovnom uspostavljanju psihičke ravnoteže i zdravog sna, a da pritom ne uzrokuju navikavanje ni nakon duljeg uzimanja. Cjenovno su najpovoljnije biljne dražeje za spavanje ili smirenje - u ljekarni stoje oko 41 kunu. Dostupne su bez liječničkog recepta.

Više o proizvodu saznajte na linku Cirkulin Valerijana dražeje.

OKTAL PHARMA d.o.o.
Utinjska 40, 10020 Zagreb
tel: +385 1 6595 765
fax: +385 1 6595 700
www.oktal-pharma.hr
www.vasezdravlje.com