Hormon ljubavi koji “odlučuje” hoće li par ostati zajedno, nakon rođenja djeteta

Oksitocin je vrlo moćna molekula. To je hormon koji utječe na način na koji se međusobno povezujemo, stvaramo emotivne veze te pružamo ljubav i skrb najmilijima. Prema najnovijim istraživanjima, ima još jednu, vrlo moćnu ulogu u našim životima. Čini se kako oksitocin utječe i na to hoće li mama i tata ostati zajedno, do isteka prve godine od djetetovog rođenja.

Žena oksitocin proizvodi u većim količinama tjekom svoje trudnoće i nakon rođenja djeteta, posebice u fazi dojenja. Taj je hormon odgovoran za otpuštanje mlijeka iz dojke. To je hormon koji sudjeluje u trudovima, stiskanju maternice nakon poroda, orgazmu i dojenju.

Poznato je da se kod većih koncentracija oksitocina, osoba na određen način veže za drugu osobu s kojom proživljava iskustvo. Zovu ga i “hormon ljubavi” jer osim svojih fizioloških utjecaja ima i ulogu katalizatora međuljudskih odnosa i njihovog “tvrdog” zapisivanja u mozgu.

Međutim, kako raste dijete, tako se i razine hornona oksitocina, posebice nakon prestanka dojenja, smanjuju. Niske razine oksitocina, navodno su u direktnoj vezi sa odlukom roditelja da se raziđu, što se najčešće događa prije no što njihovo zajedničko dijete napuni 2 i pol godine.

“Podaci dobiveni u istraživanju sugeriraju kako niže količine oksitocina znatno povećavaju rizik da se roditelji raziđu dok je dijete još u pelenama”, rekla je voditeljica istraživanja koje je provedeno na sveučlilištu McGill u Kanadi, Jennifer Bartz.

Bartz je naglasila kako su to tek preliminarna istraživanja koja valja tek potvrditi, pa je naglasak da je riječ tek o pretpostavci. Međutim, ovo je istraživanje još jednom pokazalo koliko hormoni upravljaju našim životima te kako mogu znatno otežati načine na koje se voljno suočavamo sa stresom ili na načine na koje rješavamo probleme u našim životima.

“U idealnim uvjetima, ovakva biološka istraživanja trebala bi nam poslužiti za bolje shvaćanje psiholoških procesa”, pojasnila je znanstvenica.

Istraživanje je podrazumijevalo uzorak sline iz usne šupljine 341-ne trudnice, u nekoliko navrata, do samog poroda. Žene su ponovno kontaktirane, a njih 188 se odazvalo. Samo 7 se, u međuvremenu, rastalo od svojih partnera, što znači kako ih je oko 90 posto ipak ostalo u vezama ili brakovima.

Upravo tih 7 žena koje su prekinule vezu s partnerom koji je otac njihovog djeteta, imale su izrazito niske razine oksitocina. Te su razine bile niske za vrijeme trajanja trudnoće, ali i nakon poroda.

Kako je oksitocin odgovoran za formiranje emotivnih veza, prije svega one majke i djeteta, znanstvenici naslućuju da bi on mogao biti uzrokom zašto su stvari krenule dobro ili loše. Naime, majke koje su ostvarile dobru vezu s djetetom imaju tendenciju rješavanja problema s aspekta skrbnice, dok one koje tu vezu nisu uspostavile na najuspješniji način, aktiviraju svoj sustav “bori se ili bježi”.

Opet, postavilo se i pitanje jesu li razine oksitocina bile niske kod 7 rastavljenih žena jer su se našle u nepovoljnoj situaciji ili su u nepovoljnu situaciju dospjele baš zato što je “zakazala” prirodna proizvodnja ovog “zafrknutog” hormona.