Nova studija otkrila toksične metale u tamponima - je li sigurno koristiti ih?

Izvor slike: Canva

Od njihove pojave 1930-ih godina, tamponi su postali uobičajeni menstrualni proizvod čiju udobnost i praktičnost hvali velik broj žena. Ipak, nova studija istraživača sa Sveučilišta Columbia otkrila je njihovu potencijalno opasnu manu: prisutnost arsena, olova, kadmija i drugih toksičnih metala.

Istraživačima je prisutnost teških metala u pamuku poznata od ranije, a činjenica da je to jedan od primarnih sastojaka u mnogim tamponima je dala prostora podrobnijem istraživanju. Koliko je poznato, ovo je prva studija u kojoj se mjerila koncentracija metala u tamponima.

Izloženost olovu može rezultirati ozbiljnim zdravstvenim problemima, poput visokog krvnog tlaka i problema s mozgom, bubrezima i reproduktivnim zdravljem. Arsen je poznat po svojoj kancerogenosti i povezan je s povećanim rizikom od raka mokraćnog mjehura, pluća, probavnog trakta i drugih zdravstvenih problema. U nastavku pročitajte što trebate znati o nalazima studije i što bi oni mogli značiti za vas.

Rezultati istraživanja

Istraživači su mjerili koncentraciju 16 različitih metala, uključujući arsen, kalcij, živu, nikal, olovo i cink, u 30 vrsta tampona koji se prodaju pod 14 različitih marki.

U studiji nisu navedene robne marke, ali autori su rekli da su odabrali proizvode koji su navedeni kao najprodavaniji u nekoliko velikih američkih trgovačkih lanaca. Tamponi su kupljeni online i u trgovinama u New Yorku, Ateni i Londonu.

Istraživanjem je u svim tamponima pronađeno 12 od 16 teških metala na koje su se proizvodi testirali. Preostala četiri metala su bila prisutna u najmanje jednoj vrsti tampona iz uzorka.

Znanstvenici su testirali i neorganske i organske tampone kako bi istražili uobičajenu pretpostavku da su organski bolji za vaginalno zdravlje. Dok su neorganski tamponi sadržavali više razine olova, organski su imali više razine arsena.

Istraživači nisu pronašli razliku u koncentraciji metala kod tampona s plastičnim aplikatorom, u usporedbi s onima bez aplikatora ili s kartonskim aplikatorima.

Istraživače je najviše iznenadio pronalazak tragova olova, za koje kažu da nije sigurno čak niti u malim količinama. To naglašavaju kao faktor koji može uzrokovati zabrinutost.

Kako metali dospijevaju u tampone?

Iako studija nije ispitivala kako su metali dospjeli u tampone, autori su primijetili da su neki od njih mogli doći iz vode, tla, zraka ili drugih okolišnih izvora u procesu proizvodnje.

Neki metali, poput cinka i bakra, nisu štetni u malim količinama i namjerno se dodaju tamponima tijekom procesa proizvodnje zbog njihovih antimikrobnih i lubrikantnih svojstava. Razine tih metala u tamponima bile su ispod razina koje se smatraju opasnima.

Koliko su metali u tamponima štetni?

U ovom trenutku, sve što znanstvenici znaju je da su metali prisutni u tamponima. Ne znaju mogu li izaći iz tampona.

Ako mogu, postavlja se pitanje može li ih tijelo apsorbirati. To je svakako moguće, s obzirom na to koliko vagina lako upija druge tvari, poput lijekova i toksina koji uzrokuju sindrom toksičnog šoka, na primjer.

Budući da vaginu obavija lako propusna sluznica, autori istraživanja naglašavaju da već planiraju istražiti mogu li kemikalije iz tampona ući u tijelo.

Biste li trebali prestati koristiti tampone?

Rezultati ove studije još nisu razlog da promijenite svoje navike. Autori istraživanja tvrde da je za detaljnije savjete o upotrebi tampona potrebno još istraživanja te da ne treba paničariti.

Osim toga, drugi menstrualni proizvodi možda nisu puno bolja opcija. Na primjer, studija iz 2020. je pokazala da korištenje uložaka ima veći rizik od izlaganja kemikalijama koje uzrokuju rak nego korištenje tampona. Također, još uvijek nema dovoljno istraživanja da bi se znalo sadrže li menstrualni diskovi ili čašice otrovne metale.

Potencijalni utjecaj studije

Bez obzira na to ima li to negativne zdravstvene implikacije ili ne, stručnjaci kažu da ovo otkriće naglašava manjkavost u znanstvenom istraživanju menstrualnih proizvoda.

Potrošači zaslužuju znati da su proizvodi koje redovito koriste sigurni i bez štetnih tvari. Ova studija je skrenula pozornost na potrebu za povećanim nadzorom i istraživanjem tih proizvoda.

Vezani sadržaj: