Jeste li veseli, tužni ili ludi?

Stresno-depresivna reakcija

Tužno ili tjeskobno raspoloženje može se pojaviti niotkuda ili može biti reakci­ja na stres, neki gubitak ili privremeni neuspjeh ili na više od snošljive količine dnevnog pritiska. U svakom slučaju, ovaj jad obično dolazi u društvu. Kad nam se raspoloženje pokvari, ne samo da jedemo više ili manje nego često i spavamo više ili manje i čini se da trpe i naše mentalne i tjelesne funkcije.

Negativno raspoloženja

Neki su ljudi i te kako svjesni svojih raspoloženja; drugi ni ne shvaćaju da su razdražljivi, nesusretljivi ili odsutni dok im to netko ne kaže. Raspon osjećaja i ponašanja koja odgovaraju općoj kategoriji »lošeg« ili negativnog raspolože­nja prilično je mnogostruk: negativnost glede samoga sebe ili drugih; manjak užitka i spontanosti; zabrinutost, tjeskoba ili bojazan; zaokupljenost stvarnim ili zamišljenim problemima; razdražljivost; i, naravno, obična stara depresija.

Pod stresom/depresivan

Mnogim je ljudima draže reći da su pod stresom, što zvuči važno i zapo­sleno, nego priznati da bi mogli biti tjeskobni ili deprimirani, što se još uvijek nepošteno povezuje sa slabošću i mentalnom bolešću. U stvarnosti često ne postoji velika razlika između toga dvoga. Produženi stres bilo koje vrste - tje­lesna iscrpljenost, tjelesna opasnost, bolest, emotivna nevolja ili stresni čim­benici iz okoline kao što je neizbježna buka - proizvest će znakove i simptome depresije kod životinja i ljudi. Tjeskoba često prethodi ili se preklapa s depresijom. Tjeskoba je hiperbudna reakcija na stres i prijetnje, dok je depresija na­čin na koji se naše tijelo zatvara u nazočnosti nepodnošljivog opterećenja. Ne­ki ljudi na stres reagiraju jače, brže - iz razloga koji su više posljedica biologije nego karakternih osobina.

Ciklusi raspoloženja

Svatko ima dobre i loše dane, ali mnogima od nas oni dolaze u prilično predvidljivom rasporedu. Zapravo, naša raspoloženja često slijede sunce i mje­sec. Većina ljudi, ako ne i gotovo svi, primijetit će da se njihovo raspoloženje pogorša kad zaredaju oblačni ili kišni dani. Neki su ljudi iznimno osjetljivi na duga razdoblja lošeg vremena i pate od nečega što danas i te kako prepozna­jemo kao problem: sezonske potištenosti (SAD). Kako se potkraj studenog i u prosincu smanjuju sati sunčeva svjetla, ljudi koji pate od sezonske potištenosti doživljavaju kroničnu depresiju, umor, prejedanje i pretjeranu pospanost.

Manje su očiti svakodnevni ciklusi raspoloženja koje mnogi ljudi mož­da povezuju sa stresom na radnome mjestu ili s nezadovoljstvom poslom, la­ko stres svakako može pridonijeti promjeni raspoloženja, često postoji jasan obrazac koji je vezan uz određeno doba dana, a ne događaje. Taj ciklus varira, ali najčešće se umorno i deprimirano osjećamo ujutro, živnemo oko podneva, vučemo se kasno poslijepodne i ponovno se osjećamo bolje za večerom. Glede mjesečeva ciklusa, promjene raspoloženja i želja za hranom veoma česti simptomi predmenstrualnog sindroma (PMS) i neke žene na kalenda­ru mogu označiti točne dane kad će patiti od mjesečnih napadaja vučje gladi, ljutnje, plačljivosti ili migrene.

San

Svakome se dogodilo da je probdio noć ili se usred noći probudio zbog neke brige koja ga je izjedala; to je iritantno, ali prirodno, a možda čak i korisno. Razmišljanjem u miru možda pronađete rješenje svog problema ili se barem pomi­rite s njime. Mnogo više frustrira i zabrinjava biti budan ili rano se buditi kad vaša nesanica nije izazvana nekim određenim problemom ili brigom. Nekim je ljudima posve nemoguće normalno spavati kad su pod stresom, deprimirani ili negativno raspoloženi. Možda će usred dana, kad moraju biti budni, osjetiti ne­podnošljivu pospanost, a većinu noći ležati budni - kasno zaspati ili se prerano probuditi. Nesanica je uobičajena u svijetu neredovitih, ali uvijek opterećenih po­slovnih rasporeda. I pretjerana pospanost je moguća reakcija na negativno ras­položenje i jednako iritantna ljudima koji se žale da će »prespavati život«.

Hrana

Jedete li ikad ne zato što ste gladni, nego zato što se loše osjećate? Malo­brojni su oni koji se prejedaju od sreće. Želja za hranom najčešće nas obuzme kad smo potišteni. Dovoljna je i sama dosada. Nestrpljivo promatrate kako se domaćice u zrakoplovu približavaju dijeleći paketiće s poslasticama kao što su stari, neobično bljutavi pereci i gnjecavi kolačići zamotani u plastiku. Niste gladni, hrana ni po čemu nije posebna, ali vam uz jelo vrijeme brže prođe. Od depresije i tjeskobe možemo osjetiti želju za hranom kao utjehom i zabavom -ili nam one hranjenje mogu učiniti neveselim zadatkom. Ljudi koji se prejedaju možda nisu deprimirani ili tjeskobni na redovitoj (kroničnoj) osnovi. Međutim, mnogi izvješćuju da se njihove epizode prejedanja uglavnom pojavljuju kad su pod stresom ili uzrujani. Jedenje ublažava negativne osjećaje, barem nakratko.

Usredotočenost/motivacija/razina aktivnosti

U razdobljima tjeskobnog ili depresivnog raspoloženja, mnogi ljudi navode da se ne mogu usredotočiti ili da imaju teškoće s pamćenjem, da sporije misle i da im nedostaje uobičajena energija i snalažljivost. Gubitak motivacije možda je zajednički čimbenik iza pada mentalnih i tjelesnih rezultata. Smanjenje razina serotonina u mozgu doista umanjuje rezultate na testovima pamćenja i donošenja odluka i kod životinja i kod ljudi. Učinak na pamćenje je najvje­rojatnije neizravan i posljedica je uloge serotoninskoga sustava na djelovanje jednoga drugog neurotransmitera, acetilkolina.

Svijest o boli

Mnogi ljudi dobiju glavobolju, križobolju ili druge mišićne bolove kad su napeti, nesretni ili ljuti. Ljudi s kroničnim bolnim oboljenjima često su svjesni da će im stres donijeti novu glavobolju ili pojačati bolove artritisa, fibromijalgije ili puknutog diskusa. Neki će doživjeti stres ili depresiju kao tjelesnu bol i svojem će obiteljskom liječniku predočiti simptome za koje strahuju da bi mo­gli biti znakovi raka, srčanog napada, čira ili neke druge bolesti. Pretrage neće moći utvrditi tjelesni uzrok njihove tegobe. Nekoć otpravljani kao hipohondri ili osobe koje traže pozornost, danas se za takve pojedince zna da na vrlo određen način reagiraju na stres i depresiju.

Možda ste se već toliko navikli na neke od ovih uobičajenih reakcija na stres i depresiju, da vam se čine logičnima. „Kad jedem, osjećam se bolje" ili „Kako bih uopće mogao pomisliti na hranu kad je sve tako grozno". „Naravno da ne mogu spavati - previše sam zabrinuta" ili „Naravno da pola dana prospavam, nemam zbog čega ustati." Ova objašnjenja i racionalizacije imaju smisla samo do određene granice. Ali ne otkrivaju čitavu priču.