Koje su opasnosti rekreacije i sportskih aktivnosti pri visokim temperaturama?

Izvor slike: Canva

Ljetne vrućine su posljednjih godina sve nesnosnije. Za mnoge je podnošenje visokih temperatura izrazito teško, a osobito je pogođena populacija starije životne dobi te osobe već narušenog ili slabijeg zdravlja. Nasuprot tome, populacija sportaša i rekreativaca smatra se tjelesno najzdravijom i imunološki najjačom skupinom. Pretpostavlja se, stoga, da sportaši i rekreativci mogu podnijeti i veće promjene temperature bez narušavanja vlastitog zdravstvenog stanja. Ipak, temperaturne promjene ozbiljna su stvar i posljedice ne treba zanemarivati - od dehidracije, općeg stanja toplinskih umora organizma pa sve do toplinske iscrpljenosti i toplinskog udara.

Srećom, ljudski organizam posjeduje urođene mehanizme regulacije tjelesne topline, i to na tri načina:

prenošenjem kontaktom
ozračivanjem
isparavanjem.

Kad toplina okoliša dosegne toplinu tijela (između 36°C i 37°C), organizam počinje ispuštati toplinu znojenjem, odnosno isparavanjem putem kože i izdavanjem topline preko dišnih putova. Ako se osoba uz to još bavi intenzivnom sportskom aktivnošću, toplina tijela još više raste pa je time i isparavanje tekućine veće.

Pri većem gubitku tekućine tijekom sporta potrebno je uzeti u obzir metaboličke promjene u tijelu u smislu gubitka soli i elektrolita. Sportaš ili rekrativac treba biti upoznat s doziranom nadoknadom volumena vode uz koncentraciju elektrolita kako bi tijelo nastavilo funkcionirati u uvjetima homeostaze kakvo ima u standardnim vremenskim uvjetima.

Kako spriječiti nepovoljne učinke visoke temperature?

Za prilagodbu višoj temperaturi okoline važna je dovoljno duga aklimatizacija te unos dosta tekućine - po mogućnosti hladne - kako bi se tijelo moglo znojiti.

Odgovarajuća hidracija (unos tekućine) jedan je od glavnih faktora koji sportašu omogućuje podnošenje visokih temperatura i dio je uspješne strategije prilagodbe toplim klimatskim uvjetima. Iako se tijelo može relativno dobro nositi s gubitkom tekućine, reakciju na dehidraciju ne može se "istrenirati". Ako tijekom sportske aktivnosti dođe do dehidracije, to može ometati sposobnost provođenja rada i potencijalno je zdravstveno rizično stanje.

Pravilo je da se tijekom dana kada se provode sportske aktivnosti na suncu, kao što je primjerice trčanje ili bavljenje grupnim sportom, unosi oko dvije litre tekućine na dan. Tijekom napornijeg treninga preporučuje se unos dodatne litre tekućine svakih sat vremena. Unos tekućine treba prilagoditi i povećanju temperature te planirati uzimanje dodatne litre tekućine za svakih 5°C stupnjeva povećanja temperature okoline iznad 25°C.

Za hidraciju u sportu treba koristiti samo hipotonične (vodu, mineralnu vodu, čaj itd.) i izotonične tekućine (sportske napitke, razrijeđene voćne sokove) a trebaju se izbjegavati hipertonični napitci (izrazito slatki napitci, npr. gazirani sokovi).

Kako osim gubitka vode dolazi i do gubitka soli, preporučuje se nadomjestiti 0,5 g soli po satu znojenja. Taj iznos može biti nešto niži ako ste dobro aklimatizirani, odnosno ne znojite se više nego što bi u normalnim temperaturnim uvjetima. Mnoge takozvane mineralne vode imaju vrlo niske koncentracije natrijeva klorida, što ih čini jednakima običnoj vodi te se stoga preporučuju kao sredstvo nadoknade elektrolita.

Lijekovi za snižavanje temperature poput nesteroidnih protuupalnih lijekova (Aspirina, Andola, Lekadola, Lupoceta, Ibuprofena) kod sunčanice i toplinskog udara nemaju učinka te ih je potrebno izbjegavati jer je temperaturu tijela podigla izloženost toplim klimatskim uvjetima, a ne upalna reakcije organizma.

Koje su posljedice povećane temperature okoliša na sportaše?

Opće posljedice djelovanja povećane temperature okoliša mogu biti:

dehidracija, koju karakteriziraju suha usta i smanjeno mokrenje.
prolazni toplinski umor kao normalan je odgovor organizma na vrućinu; manifestira se kao opći umor organizma, a pojavljuje se najčešće u neaklimatiziranih osoba.
nesvjestice, koje su češće kod neaklimatiziranih osoba, a javljaju se nakon nekoliko sati postojanja toplinskog umora.
toplinski grčevi, koji nastaju zbog velikog gubitka tekućine znojenjem i istovremenim gubitkom elektrolita. Do grčeva u pravilu dolazi naglo, bez prethodnih simptoma. Obično zahvaćaju one mišićne skupine koje su tijekom rada najviše opterećene. Traju 1-3 minute i ponavljaju se nakon kratkih prekida te su vrlo bolni.
sunčanica, stanje koje nastaje kad je sportaš iscrpljen i duže izložen povišenoj temperaturi i sunčevoj svjetlosti koja izravno zagrijava glavu, a time i unutarnji centar za regulaciju temperature koji se diže na više vrijednosti (npr. 40°C). Tijelo je još uvijek na normalnoj ili nižoj temperaturi, no unutarnji centar za regulaciju temperature "misli" da je tijelo pothlađeno i nastoji stvoriti toplinu kako bi tijelo dostiglo njegovu temperaturu. Najučinkovitije rješenje u takvim situacijama je uroniti cijelo tijelo u hladnu vodu ili primijeniti hladni tuš i tuširati hladnom vodom. Tijekom postupka treba pratiti temperaturu kako sportaša ne bismo pothladili hladnom vodom.

Djelovanjem topline i/ili sunca na kožu mogu nastati i osipi i iritacije kao posljedica znojenja, infekcije kože (gljivične infekcije na intertriginoznim područjima, moguće su i bakterijske infekcije na mjestima gdje je koža oštećena), opekline, alergijske reakcije na sunce itd.

Kako ne bi došlo do nepoželjnih zdravstvenih posljedica tijekom bavljenja sportom za vrijeme najtoplijeg godišnjemg doba godine, pridržavajte se opće zdravstvenih uputa. Često prije dolaska toplijih mjeseci sportaši i rekreativci traže upute u ordinaciji fizikalne medicine kako se ponašati tijekom sporta. Uvijek je potrebno krenuti od procjene općeg zdravstvenog stanja što uključuje provođenje aktivnosti bez boli te uz optimalnu mišićnu spremnost.

U Poliklinici Preventis kroz specifične dijagnostičke i sportske testove procjenjujemo opću spremnost mišićno-koštanog sustava za podnošenje napora i dajemo uputu kako bi se u ljetu uživalo bez opasnosti koje nam mogu postaviti visoke temperature.

Vezani sadržaj: