Marburg virus i smrtonosna groznica: Simptomi, tijek bolesti, način prijenosa, smrtnost

Virus Marburg (MARV) ili marburški virus uzročnik je rijetke, ali izuzetno opasne bolesti poznate kao marburg virusna bolest (MVD) ili marburška hemoragijska groznica. Ovaj virus spada u istu obitelj kao i ebola i izaziva teške oblike hemoragijske groznice s visokom smrtnošću - do 88%.

Povijest i porijeklo

Virus je prvi put otkriven 1967. godine u laboratorijima u Njemačkoj i tadašnjoj Jugoslaviji (u Beogradu), kada su laboratorijski radnici bili u kontaktu s afričkim zelenim majmunima (Cercopithecus aethiops) zaraženima virusom iz Ugande. Od tada su se epidemije sporadično pojavljivale u afričkim zemljama poput Ugande, Kenije, Angole i Demokratske Republike Kongo, a izvor zaraze često su bile kolonije šišmiša vrste Rousettus aegyptiacus, koji su prirodni domaćini virusa​.

Tema je ponovno postala aktualna u Europi u listopadu 2024. godine, nakon što su u Hamburgu dvije osobe hospitalizirane sa sumnjom na zarazu virusa Marburg. Njemački mediji prenose vijesti da je barem jedna od njih sudjelovala u liječenju zaraženih pacijenata u Ruandi.

Simptomi i tijek bolesti

Inkubacija virusa traje između 2 i 21 dan, a simptomi se obično pojavljuju naglo i uključuju:

• visoku temperaturu
• glavobolju
• slabost.

Nakon nekoliko dana, oboljeli mogu razviti:

• proljev
• bolove u trbuhu
• povraćanje.

Teški slučajevi zaraze Marbur virusa često uključuju krvarenja iz različitih dijelova tijela.

Marburška groznica može uzrokovati oštećenje jetre, bubrega i središnjeg živčanog sustava, a smrt najčešće nastupa zbog teškog gubitka krvi i šoka​.

Dijagnoza marburg virusne bolesti

Dijagnozu može biti teško postaviti jer simptomi nalikuju onima kod drugih bolesti, kao što su žuta groznica, malarija ili trbušni tifus. Osobe koje posumnjaju na zarazu trebaju obavijestiti liječnika o nedavnim putovanjima (posebno ako je u pitanju put u neke od zemalja Afrike) ili drugim načinima na koje su mogli biti izliženi Marburg virusu.

Prisutnost Marburg virusa se potvrđuje testom krvi.

Kako se virus Marburg prenosi?

Virus Marburg se širi među ljudima putem izravnog kontakta s tjelesnim tekućinama zaraženih osoba, uključujući:

• krv
• znoj
• urin i stolicu
• spermu i vaginalne izlučevine
• majčino mlijeko.

Zaraza se može prenijeti i putem kontaminiranih površina poput posteljine i odjeće.

Zdravstveni radnici i obitelji zaraženih često su u visokom riziku zbog bliskog kontakta i potencijalne neprimjene strogih mjera zaštite​.

Može li se preživjeti marburška groznica?

Nema odobrenog cjepiva niti specifičnog antivirusnog lijeka za MVD. Liječenje se svodi na intenzivnu suportivnu terapiju koja uključuje rehidraciju i liječenje simptoma kako bi se povećale šanse za preživljavanje. U istraživanju su eksperimentalni lijekovi, a također se razvijaju i monoklonska antitijela​.

Zaraza virusom Marburg je obično kobna, riječ je o visokoj smrtnosti do 88 %.

Kod preživjelih mogu biti prisutni dugoročni učinci bolesti poput:

• problema s pamćenjem
• ljuštenja kože
• umora
• bolova u mišićima
• gubitka kose.

Prevencija širenja Marburg virusa

U slučaju pojave zaraze treba:

• izbjegavati zravan kontakt s krvlju i drugim tjelesnim tekućinama zaraženih ljudi
• izbjegavati kontakt s kontaminiranim površinama i materijalima poput odjeće, posteljine i medicinske opreme.

Na putovanjima u zemlje gdje je virus prisutan i u kojima je prijavljena marburg virusna bolest treba izbjegavati staništa šišmisa (npr. špilje ili rudnike). Treba izbjegavati i bilo kavak kontakt s divljim životinjama, kao i konzumaciju svih vrsta mesa divljih životinja.

Više informacija o širenju virusa Marburg i trenutnom stanju u Ruandi, možete pronaći na stanicama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Vezani sadržaj:

• Što je "bolest X" i trebamo li se bojati iduće pandemije? Pitali smo imunologa dr. Trobonjaču
• Upozorenje kardiologa: "Postoje znakovi koji se često zanemaruju, a upućuju na bolesti srca"