Natali Dizdar o svom psihoterapeutskom radu: 'Terapija je moj dnevni posao, a glazba noćni'

Od prvog velikog glazbenog showa u Hrvatskoj, Story Super Nova, prošlo je čak 20 godina, koliko traje i karijera popularne Zadranke koja je završila natjecanje kao trećeplasirana. Natali Dizdar, talentirana 38-godišnja pjevačica s hitovima poput Stranca i Grijeha, nekima je poznata i u nešto drugačijem profesionalnom polju. Naime, kada ne sklada i ne pjeva, Natali se bavi Gestalt psihoterapijom.

Nakon što je završila smjer socijalne pedagogije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu gdje je studirala poremećaje u ponašanju, završila je i četverogodišnju edukaciju za Gestalt psihoterapeuta, a zatim u Londonu počela usavršavati svoju profesiju. Svoj posao obavlja većinom online i s klijentima izvan Hrvatske jer ćemo je u rodnom Zadru i Zagrebu vrlo rijetko moći pronaći. Naime, svog je zaručnika Williama Pergeoma upoznala na jednom azijskom putovanju, godinama su bili u vezi na daljinu, nekoliko godina provela je u Londonu, a nedavno se par preselio u Marseille.

Osim glazbe po kojoj vas sigurno većina prepoznaje, imate dvije diplome. Kako usklađujete svoje dvije profesije?

Vrlo jednostavno zapravo. Terapija je dnevni posao koji u pravilu radim preko tjedna, a glazba noćni koji se često odnosi na vikende. Ponekad dok se radi u studiju ili se završava neki novi projekt, termini se poklapaju, ali uz dobru organizaciju vremena sve se da iskombinirati. Život mi je oduvijek bio dosta dinamičan i volim biti izvan nekih klasičnih okvira tako da koliko god na početku obično bude malo i teško, na kraju mi uvijek bude drago da idem nekim svojim putem.

Što je Gestalt? O kakvoj vrsti terapije se radi, po čemu je posebna?

Gestalt je eksperimentalni i holistički pristup u kojem je terapijski proces usmjeren na promatranje onoga sto se s čovjekom događa u sadašnjem trenutku; tjelesno, emotivno i psihički. Cilj terapije je svjesnost, a meni se svidjelo što je Gestalt naslonjen na istočnjačku filozofiju priznavanja i prihvaćanja onoga što jest, te preuzimanja odgovornosti nad vlastitim životom. Osim toga, odnos između klijenta i terapeuta je horizontalan, što znači da su u ravnopravnom odnosu i da klijent koristi terapeuta kao zrcalo u istraživanju sebe i svoje autentičnosti.

Koliko se razlikuje stav prema terapiji u Hrvatskoj i Engleskoj? Primjećujete li veći interes pacijenata u posljednje vrijeme?

Razlikuje se u Dalmaciji i Zagrebu, a kamoli tek između država, no neka suština je zapravo ista. U Engleskoj sam se najviše sretala s drugim terapeutima u malim supervizijskim grupama koje su se odnosile na rad s djecom i adolescentima i tu mi se učinilo da je puno više strukture i sličnosti u odnosu na Hrvatsku nego u radu s odraslima. Također dominantni terapijski pristupi se razlikuju u različitim državama, pa je prema tome i interes klijenata raspoređen. Mislim da sam najviše novih upita za terapiju dobila nakon završetka pandemije.

Jeste li razmišljali o otvaranju privatnog centra za psihoterapiju?

Radim na jednom projektu, ali o tome me pitajte nakon ljeta.

Što vam je u kriznim situacijama ili lošim trenutcima pružilo veću podršku? Terapija ili pjesma?

I jedno i drugo. Glazba je moj najsnažniji identitet i utočiste, ali kapaciteti se kroz godine mijenjaju i stvaraju se neki novi prostori i energije. Na nama je kako ćemo ih ispuniti. Sretna sam da imam dva tako super sistema podrške i da ih mogu koristiti i za pomoć drugima.

Odlazite li i sami na terapije ili ste 'sam svoj stručnjak'?

Možda je to najveća razlika između Hrvatske i Engleske. Kod nas kad se jednom diplomira terapeut nije obavezan dalje ići na supervizije i usavršavati se. Poželjno je, ali ne i obavezno. U Engleskoj se to mora. Osobno odlazim povremeno na psihoterapiju, ne kao za vrijeme studiranja, nego po potrebi.

Što biste preporučili ljudima, zašto je psihoterapija zdrava za pojedinca?

Psihoterapija je odličan alat koji mijenja ljudske živote i mislim da gotovo svatko tu nešto može pronaći za sebe. Netko će ići godinama raditi na sebi i razvijati se, a netko će doći na par seansi i uzeti što mu treba u nekom određenom razdoblju života. Živimo u vremenu s puno mogućnosti i kapaciteta i bez obzira na sve što nam još uvijek u društvu nedostaje ili smo možda po putu izgubili, treba pronaći i mjesto zahvalnosti za sve ono što imamo.

Vezani sadržaj:

• Najdoktorica Iva Stasiow: 'Lijepo je biti prepoznat i dobiti pohvalu, jako puno truda i vremena ulažem u to što radim'
• Briga o mentalnom zdravlju: zašto je zdravo ići psihologu i psihoterapeutu?
• Lana Jurčević poziva na tuširanje hladnom vodom, a mi otkrivamo je li to pametno