Njega lica

Hidratantne kreme

Iako se ne upotrebljavaju samo za čišćenje lica, uporaba hidra-tantnih krema čini sastavni dio kozmetičkih navika mnogih žena. Sa­mo ime zavodi na krivi put, jer riječ „hidratantna krema" upućuje na proizvod koji bi dodatkom vode kožu trebao učiniti vlažnijom. Nijed­na hidratantna krema, ma koliko skupa bila i ma koliko mnogo sasto­jaka sadržavala, to ne može učiniti. Čak i ako vaša hidratantna krema može vratiti vlagu u vašu kožu, ona će se brzo proširiti ostatkom vaše­ga tijela, prije nego što bi se neodređeno dugo zadržala na licu.

Općenito govoreći, hidratantne kreme djeluju tako što uklanjaju prirodna ulja i zamjenjuju ih sintetičkima. One također na kožu stav­ljaju tanki smolasti film s ciljem kratkotrajnog zaustavljanja gubitka vlažnosti. Osim toga, neke također upotrebljavaju humektante - kemi­kalije koje djeluju poput magneta za vodu - privlačeći vlagu uz susjed­nih područja i držeći je nadomak koži.

Hidratantne kreme obično sadrže sljedeće sastojke:

voda, oktil metoksicinamat, izoheksadekan, cink-oksid, glicerin, tokoferol acetat, sukroza, policottonseedate, dimetikon kopoliol, stearet-21, stearet-2, cetilni alkohol, stearilni alkohol, benilni alkohol, cl3-14 izoparafin, ciklometikon, poliakrilamid, lauret-7, DEA-olet-3 fosfat, DM DM hidantoin, dinatrijev EDTA, parfem, jodopropilil butilkarbamat, BHA, BHT

Oktil metoksicinamat i cink-oksid su zaštita protiv sunčeve svjetlos­ti. Ti sastojci su vrlo popularni u hidratantnim kremama za lice. Oba mogu uzrokovati nadraženost kože.

Glicerin, tehnički poznat kao glicerol, može biti životinjskog ili biljnog porijekla. To je oblik alkohola koji se upotrebljava kao otapalo i humektant (magnet za vodu). Proizvode s glicerinom koji ostaju na koži treba izbjegavati, jer glicerin (srodan ostalim humektantima kao što su PEG spojevi) privlači vlagu iz najbližeg i najobilnijeg izvora. Ako živite i/ili radite u suhoj okolini, najbliži izvor vlage bit će vaša koža. Upotrebljava li ih se svakodnevno, proizvodi s glicerinom će privući vlagu iz vaše kože, umjesto da ju ondje zadrže.

Tokoferol acetat je sintetički vitamin E koji se dodaje kao antioksidans. Nema dokaza da pomaže u poboljšavanju stanja kože.

Sukroza je šećer ili ekstrakt šećerne trske. Riječ je o alfa hidroksilnoj kiselini (AHA). AHA kiseline mogu izazvati nadraženost kože i povećavati fotosenzitivnost kože.

Policottonseedate je emolijent koji se dobiva iz ulja sjemenki pa­muka.

Dimetikon kopoliol je vodonepropusniji oblik dimetikona koji bo­lje prianja uz kožu i kosu. To je polimer na bazi silikona, koji se upotrebljava kao regenerator u proizvodima za njegu kose te kao zaštita za kožu. Ne smatra ga se toksičnim, no nakon dugotrajni­je uporabe koža može izgubiti sjaj. Ciklometikon je drugi emoli­jent i otapalo na bazi silikona, koje se prvenstveno upotrebljava kako bi proizvod osjetilima bio ugodniji.

Stearet-21 i stearet-2 su parafinski spojevi koji se upotrebljavaju kao emulgatori. Oni čine dio veće skupine etoksiliranih alkohola koji su sami po sebi toksični i potencijalno kancerogeni te mogu sadržavati kancerogeni 1,4-dioksan.

Cetilni alkohol nije zapravo alkohol, nego emolijent i emulgator; riječ je o parafinskoj tvari koja veoma nalikuje ljudskom sebumu. Često se rabi u proizvodnji sintetičkog sebuma. Može uzrokova­ti osip. Stearilni alkohol često se upotrebljava kao lubrikant za lakše nanošenje proizvoda. Čini se kako nije toksičan, ali može prouzročiti blagu nadraženost kože.

Benilni alkohol je također masni alkohol. Ima svojstva antioksidansa i može nadražiti kožu.

C13-14 izoparafin je otapalo i lubrikant koji se dobiva od petroke-mikalija. Srodan je tekućem parafinu i upotrebljava se kako bi proizvod lakše prianjao i nanosio se na kožu, no može izazvati nadraženost i povećanu fotosenzitivnost kože. Izoheksadekan je također izoparafin.

Poliakrilamid se upotrebljava kako bi kožu učinio mekšom i ugod­nijom stavljajući na nju tanak sloj tvari nalik na plastiku.

Lauret-7. Lauret spojevi se rabe kao emulgatori, a dobivaju se spajanjem etilen-oksida i laurila. Mogu sadržavati kancerogeni 1,4-dioksan.

DEA-olet-3 fosfat je surfaktant i srodnik polietilen glikola (PEG). Proizvodi se etoksilacijom i sam po sebi može biti kancerogen te može sadržavati kancerogeni 1,4-dioksan.

DMDM hidantoin, ili diemetilol dimetil hidantoin, je konzervans topljiv u vodi koji može djelovati kao sredstvo za oslobađanje formaldehida. Ne bi se smio spajati s DEA-om, jer tako može nas­tati kancerogeni NDELA spoj. U visokom stupnju može biti tok­sičan.

BHA, ili butilirani hidroksianizol, je sintetički konzervans za koji je otkriveno da je kancerogen za neke životinje. BHT, ili butilira ni hidroksitoulen, je drugi sintetički konzervans koji može uzro­kovati alergijske reakcije.

Dinatrijev EDTA je konzervans koji onemogućuje nečistoćama kao što su metali da prouzroče propadanje smjese. Općenito ga se ne smatra toksičnim ako je riječ o vanjskoj uporabi, iako je mo­guća povišena osjetljivost.

Jodopropilil butilkarbamat je konzervans i fungicid. Nadražuje ko­žu i mutagen je (sposoban prouzročiti stanične mutacije).

Dugotrajna uporaba hidratantnih krema za lice (i tijelo) može prouzročiti sušenje kože, čineći tako više štete nego koristi.

Postoje također neki dokazi da hidratantne kreme mogu učiniti kožu podložnijom oštećivanju uzrokovanom djelovanjem sintetičkih deterdženata koji se upotrebljavaju u mnogim proizvodima za njegu lica i tijela.

Ako vaša hidratantna krema sadrži voćne ili AHA kiseline, mog­la bi uzrokovati prerano starenje kože kao i povećanu podložnost oštećenju uzrokovanom utjecajem ultraljubičastih sunčevih zraka.