Psihijatrica otkriva: Pet mitova o depresiji u koje ne smijete vjerovati

Izvor slike: 123RF

Riječ “depresija” uvriježena je u svakodnevnom govoru, pa iako se radi o nazivu bolesti, odnosno mentalnog poremećaja, često je se koristi za opis određenog raspoloženja, tuge ili bezvoljnosti. Možda je i to, kao posljedica neznanja, uzrok postojanja mnogih mitova vezanih uz depresiju, što doprinosi tome da se oboljeli suočavaju s predrasudama i još uvijek bivaju stigmatizirani. Koji su najčešći mitovi o depresiji i zašto u njih ne treba vjerovati pitali smo Romanu Despetović Jotanović, dr. med., specijalisticu psihijatrije i edukanticu grupne psihoterapije.

Mit: Depresija nije prava bolest, nego stvar tuge ili lijenosti

“Bitno je reći da je depresija bolest, a ne prolazni period sniženog raspoloženja”, kaže doktorica Despetović Jotanović i dodaje: “Mnogi smatraju kako od depresije obolijevaju osobe ‘slabići’ te često oni koji dolaze potražiti pomoć psihijatra imaju osjećaj krivnje jer su sebi dozvolili da im se ‘to’ dogodi.”

Iako je stalni osjećaj tuge čest simptom depresije, javljaju se i drugi simptomi poput promjena u apetitu i kvaliteti sna, emocionalnih simptome kao što su osjećaj bezvrijednosti, te promjene u ponašanju, na primjer gubitak interesa za uobičajene aktivnosti i obavljanje svakodnevnih obveza, što se često pogrešno tumači kao lijenost.

“Depresija ponekad nema nikakvu poveznicu s vanjskim faktorima i može se javiti u periodima života kada se čini da je sve u redu te da nema nikakvog razloga za tugu ili žalovanje. Posebno je važno naglasiti da nije nečiji izbor niti znak slabosti ili lijenosti.”

Mit: Depresija je privremeno stanje i s vremenom će proći

“Depresija je, pojednostavljeno rečeno, najčešće posljedica neravnoteže neurotransmitera, kemijskih spojeva koji prenose živčane impulse. Takva neravnoteža se održava na funkcioniranje osobe, a uspješno se korigira lijekovima, odnosno antidepresivima. To se može usporediti sa situacijom kada postoji nedostatak hormona štitnjače, što utječe na hormonalnu ravnotežu organizma, pa se problem rješava uzimanjem nadomjestka hormona.”

Kao što se problem sa štitnjačom neće riješiti sam od sebe, tako neće ni depresija. To je zdravstveno stanje koje zahtijeva liječenje i podršku, a simptomi depresije će se vjerojatno pogoršati ako se ne liječe pa je važno što ranije potražiti pomoć kako bi se to spriječilo. Ranije navedeni simptomi ne moraju nužno biti povezani s depresijom jer je sasvim normalno da smo nekad tužni, umorni ili bezvoljni, ali ako su oni prisutni duže od dva tjedna, treba posumnjati na depresiju i obratiti se liječniku.

Mit: Depresija se ne može izliječiti

Depresija je bolest koju se u najvećem broju slučajeva može izliječiti ili bar ublažiti, znači nije točno da se ona ne može izliječiti. Depresija nije bolest “za cijeli život”, a prognoza je u većini slučajeva dobra i osobe se vraćaju svojim svakodnevnim aktivnostima.

“Najbolji način liječenja depresije je kombinacija lijekova i psihoterapije. Psihoterapija je ‘liječenje razgovorom’, a usmjerava se na jačanje postojećih i otkrivanje novih mehanizama nošenja sa stresom i životnim neprilikama. Postoje brojne vrste psihoterapije, a koju će osoba odabrati ovisi o osobnim afinitetima.”

“Od lijekova se koriste antidepresivi, a njihov učinak se počinje osjećati već kroz dva do tri tjedna. Postoji nekoliko skupina antidepresiva s različitim mehanizmima djelovanja, a liječnik koji propisuje antidepresiv će uzeti u obzir vodeće simptome depresije kod pacijenta, kao i faktore općeg stanja poput starosti, drugih bolesti i postojeće terapije, te alergije na lijekove, i u skladu sa svime navedenim odabrati optimalnu terapiju.”

Mit: Antidepresivi mijenjaju osobnost i izazivaju ovisnost

Mentalna oboljenja u neznanju često povezujemo s osobnošću, a uzimanje lijekova poput antidepresiva, za koje se kaže da mijenjaju “kemiju mozga”, kod mnogih neopravdano izazivaju strah.

“Mehanizam djelovanja antidepresiva je utjecaj na određene kemijske procese u mozgu, što dovodi do poboljšanja simptoma depresije. Antidepresivi nemaju nikakav utjecaj na strukturu osobnosti, štoviše, mnogi ljudi se s poboljšanjem stanja nakon uzimanja antidepresiva ponovno osjećaju kao ona osoba otprije."

“Strah od ovisnosti o antidepresivima je neutemeljen jer prava ovisnost, praćena žudnjom, zloupotrebom te povećanjem količine lijeka da bi se postigao efekt, nije zabilježena kod uzimanja antidepresiva, čak i ako se lijek uzima više mjeseci ili godina.”

Mit: Depresija pogađa samo žene

“Statistički gledano, od depresije dvostruko češće obolijevaju žene, nego muškarci. To se može djelomično objasniti hormonskim razlikama, odnosno varijacijama hormona tijekom života žene, ali i time da kod muškaraca simptomi depresije mogu često biti drugačije prezentirani. Neki od primjera su agresivno ponašanje, pretjerano uživanje alkohola ili psihoaktivnih supstanci, kronična razdražljivost te je bitno obratiti pažnju i na takav oblik promjena u funkcioniranju.”

U našoj se kulturi još uvijek odgaja muškarce tako da trebaju biti “emocionalno snažni” pa je mnogima neugodno govoriti o svojim osjećajima ili potražiti pomoć, što je razlog zašto muškarci rjeđe prijavljuju probleme s depresijom. Takva je kulturna praksa izrazito opasna jer i za muškarce depresija može imati vrlo ozbiljne posljedice, štoviše, statistike pokazuju da su muškarci skloniji tome da počine samoubojstvo.

Kada posumnjati na depresiju i što učiniti?

“Tipični simptomi depresije su sniženo raspoloženje, s naglaskom na to da je u nekim slučajevima raspoloženje izraženije sniženo u jutarnjim satima, te oboljeli ističu kako se situacija tijekom dana djelomično poboljšava”, pojašnjava doktorica Despetović Jotanović. “Uz to dolazi gubitak interesa i zadovoljstva u stvarima koje su oboljelu osobu prethodno veselile, osjećaj smanjene energije, pojačano umaranje, promjene apetita, koji može biti i smanjen i povećan, smetnje spavanja, smanjeno samopoštovanje, osjećaj krivnje pa čak i suicidalne misli.”

“Ako kod sebe ili bliskih osoba prepoznate simptome depresije, ključni korak je potražiti pomoć, što možete napraviti tako da sa svojim liječnikom obiteljske medicine razgovarate o tome kako se osjećate te će vas on uputiti na pregled psihijatra kako biste dobili adekvatnu pomoć.”

Vezani sadržaj: