RODITELJI OPREZ Infektologinja o sve većom broju respiratornih virusa kod djece i o načinima prevencije

Izvor slike: canva

Dolaskom hladnijih dana sve više vremena provodimo u zatvorenim prostorima, nerijetko zaboravimo provjetravati prostorije u kojima boravimo pa se rizici širenja raznih virusnih i bakterijskih infekcija u ovo doba godine dodatno umnažaju. Osim godišnjeg doba, na povratak uobičajenih respiratornih infekcija utjecalo je i popuštanje protuepidemijskih mjera, ukidanje obveze nošenja zaštitnih maski i mjera obveznog distanciranja.

Iako se možda nećete odmah uputiti liječniku ako primijetite kašalj, smrcanje ili curenje iz nosa, za očekivati je da se jedan dio djece u ovo vrijeme godine iz vrtića i škola vrati s nekim od spomenutih simptoma.

O aktualnoj temi respiratornih infekcija kod djece, uzrocima, prevenciji i liječenju, razgovarali smo s dr. sc. Lornom Stemberger Marić, spec. pedijatrijske infektologije iz Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu.

Respiratorne infekcije su česte infekcije u dječjoj dobi. Koji su uzroci respiratornih infekcija?

Najčešći uzročnici respiratornih infekcija su virusi, od kojih su najčešći rinovirusi, influenca, parainfluenca, respiratorni sincicijski virus (RSV), adenovirus, SARS-CoV-2. Mjere koje su nam pomogle da se zaštitimo od COVID-19 u protekle 2 i pol godine – izolacija, fizičko distanciranje, nošenje maski, pranje ruku – također su pomogle u ograničavanju širenja drugih virusa. Povratkom u kolektive te smanjenom upotrebom maski, ti se virusi vraćaju se u “punoj snazi”. Naravno, i bakterije, od kojih je najznačajniji Streptococcus pneumoniae (tzv. pneumokok), ali i beta-hemolitički streptokok, hemofilus i druge mogu uzrokovati respiratorne infekcije u djece (poput upala uha, upala pluća, purulentnog nazofaringitisa), a najčešće se javljaju kao komplikacija prethodne virusne infekcije dišnih putova.

Djeca se iz vrtića i škola znaju vraćati šmrcava i s kašljem. Kada trebamo potražiti liječniku pomoć?

Najčešći simptomi respiratornih infekcija su upravo sekrecija iz nosa i kašalj koji mogu biti praćeni vrućicom. To je, s obzirom na učestalost respiratornih infekcija u djece, nažalost “zimska svakodnevica” svih roditelja, pogotovo ukoliko dijete pohađa kolektiv. Nekad se čini kao da ni ne prestanu biti šmrkavi cijele godine pa često u ambulanti na pitanje “otkad mu curi nos?” dobijamo odgovor “otkad je krenuo u vrtić”. U svakom slučaju, ukoliko postoji poremećaj općeg stanja djeteta (dijete je mirno, blijedo, uznemireno), tvrdokorna vrućica i/ili ubrzano i otežano disanje, svakako treba potražiti liječničku pomoć radi procjene stanja djeteta. Također, ukoliko se radi o novorođenčadi/maloj dojenčadi, kod njih se ove bolesti, osim začepljenog nosa, prezentiraju i s otežanim i oslabljenim hranjenjem, umaranjem kod hranjenja te je to često jedan od prvih “alarma” kod roditelja.

Koje respiratorne infekcije su najčešće i najteže? Kako se možemo zaštiti?

Svaka infekcija se može prezentirati u rasponu od vrlo blagih do vrlo teških i neuobičajenih kliničkih slika, posebno ovisno o dobi djeteta. Najčešće se težom kliničkom slikom od virusnih respiratornih infekcija prezentiraju RSV i gripa. COVID je kod djece, na sreću, I dalje najčešće blaga bolest. RSV se pojavljuje svake godine u kasnu jesen i zimu i javlja se uglavnom kod male djece. Zatim ponovno nestane u proljetnim i ljetnim mjesecima te se ponovno se pojavi sljedeće zime. Ove su se godine slučajevi RSV-a počeli pojavljivati u proljeće i sada su u velikom porastu, čak i kod starije djece i odraslih. Kod nas još sezona gripe nije u punom jeku, no recimo u SAD-u broj slučajeva gripe također raste nešto ranije nego inače, a u drugim zemljama postoje slični neobični obrasci kod respiratornih infekcija kao što su adenovirus, parainfluenca i rinovirus. Kao i Covid-19, RSV i gripa se šire kapljicama respiratornih sekreta koje ispuštamo u zrak kod kašlja ili kihanja, a one se mogu satima zadržati na površinama koje se često dodiruju (kvake, prekidači, stolovi).

Dakle, ljudi koji su za vrijeme pandemije intenzivno prali ruke i dezinficirali površine, nosili maske i držali se podalje od drugih, učinili su više od zaustavljanja širenja koronavirusa. Te intervencije, iako su bile izvrsne u ograničavanju širenja COVID19, također su učinile jako dobar posao u ograničavanju širenja drugih respiratornih bolesti (poput RSV-a i gripe). Došlo je do naglog pada slučajeva RSV-a i hospitalizacija u sezonama 2020. i 2021., kao i neobično blage sezone gripe. No, kako su cjepiva za COVID19 postala dostupna, sve se više ljudi počelo vraćati u školu i na posao te komunicirati bez maski i tako “dijeliti klice”. Te preventivne mjere za vrijeme pandemije su stvorile "jaz u imunitetu" ili "dug imuniteta" zbog čega je više ljudi osjetljivo na bolesti poput RSV-a. Kako? Djeca izgrade prirodni imunitet na viruse kada su im izložena. Većina djece dobije RSV u nekom trenutku prije nego što navrše 2 godine, a novorođenčad dobiva određenu pasivnu zaštitu od svojih majki, koje prenose antitijela majčinim mlijekom. No, unazad 2-3 godine bilo je malo prilike da se djeca rođena tijekom pandemije ili ljudi oko njih zaraze RSV-om ili drugim virusima. Imunitet na taj virus im je oslabio ili se uopće nije formirao, pa kada su ta djeca i njihovi roditelji počeli komunicirati s drugima, bila je veća vjerojatnost da će se razboljeti. Tako sada viđamo porast broja djece oboljele od RSV-a, i to ne samo u “tipičnoj” dobi za taj virus, već i među starijom djecom koja nisu unazad 3 godine bila u kontaktu s ovim virusom. Ako se situacija s koronavirusom ne pogorša do razine novog lockdowna, u sljedećih nekoliko godina će se vjerojatno dogoditi povratak na stare obrasce izbijanja ovih virusa.

Ne postoji cjepivo za sprječavanje RSV-a, ali postoji za gripu, tako da ako cjepivo protiv gripe dobro odgovara soju u optjecaju i ako ga dobije dovoljan broj ljudi, zemlja bi mogla izbjeći porast slučajeva kao što je sada s RSV-om. U međuvremenu, za ograničenje ovih drugih virusa (uključujući RSV), ostaju nam higijenske mjere – pranje ruku, dezinfekcija površina, prozračivanje prostorija, kihanje u lakat ili maramicu... Za odrasle se svakako preporuča nošenje maski, posebice ukoliko imaju simptome respiratorne infekcije. I svakako ostanak kod kuće ako postoje znakovi bolesti. Ove nefarmaceutske intervencije jasno djeluju i što više možemo učiniti da smanjimo broj slučajeva bilo kojeg od ovih virusa, to bolje.

Vezani sadržaj: