Senilna makularna degeneracija

Makularna degeneracija je promijenjeno stanje žute pjege (makule) kao posljedica degenerativnih promjena uzrokovanih starenjem.  U razvijenim zemljama svijeta senilna makularna degeneracija je najučestaliji uzrok legalne sljepoće. Legalna sljepoća je stanje kada osoba ima najviše 10% vida, odnosno kada je vidno polje suženo na 20 stupnjeva ili manje. To znači da osoba nije u cijelosti slijepa, jer ima sačuvan periferni vid, ali u centralnom vidu je prisutna tamna mrlja ,koja ne nestaje s pokretanjem oka.

Makula je mjesto najjasnijeg vida na mrežnici (macula lutea je latinski naziv za žutu pjegu). U mlađoj životnoj dobi moguće su boleti žute pjege uzrokovane nekim drugim bolestima (npr. šećerna bolest, povišeni krvni tlak, bolesti bubrega, trauma itd.), no najčešće se ipak radi o starenju žute pjege i popratnim degenerativnim promjenama opisanima kao senilna degeneracija žute pjege. Postoji više uzročnih čimbenika koji se dovode u vezu s nastankom ove bolesti, no točan mehanizam nastanka nije do kraja poznat. Među čimbenike rizika spadaju životna dob, naslijeđe, hipertenzija, pušenje, povišene masnoće u krvi, sunčeva svjetlost i dr. Posljedica makularne degeneracije je poremećaj centralnog vida. Centalni vid je onaj koji nam pomaže da dobro vidimo čitati, voziti, gledati televiziju bez poremećaja ili iskrivljenja u sredini slike koju gledamo.

Postoje različiti stupnjevi makularne degeneracije. U najtežem slučaju postoji potpuni gubitak centralnog vida zbog čega osoba ne može čitati ili voziti. U drugim slučajevima može postojati samo blago iskrivljena slika pri gledanju. Dva glavna oblika ove bolesti su suha i vlažna makularna degeneracija.

Suhi oblik je znatno češći, a njegovo obilježje su druze i gubitak (atrofija) pigmentnih stanica mrežnice. Druze su sitne žućkaste nakupine ispod pigmentnih stanica mrežnice zbog kojih propadaju pigmentne stanice. Pigmentne stanice su bitne za prehranu fotoreceptora (štapića i čunjića) pomoću kojih gledamo. Ukoliko su oštećene pigmentne stanice, dolazi i do postupnog propadanja fotoreceptora s posljedičnim smanjenjem centralnog vida.

Vlažni (eksudativni) oblik prisutan je u oko 10% bolesnika. Katkad postoji stvaranje novih krvnih žila i bujanje veziva u obliku membrane. Novostvorene krvne žile vrlo su nježne i lako pucaju zbog čega dolazi do krvarenja, istjecanja plazme s posljedicom oštećenja okolnog tkiva. Ukoliko se ne liječi, bolest napreduje zbog čega se sve više pogoršava centralni vid. U završnom stadiju u makuli ostaje ožiljak. U tom stadiju nikakvo liječenje više ne pomaže pa je stoga važno redovito kontrolirati oči (čak i onda kad ne postoje nikakve smetnje) osobama starijima od pedeset godina života barem jednom godišnje.

U osoba sa suhim oblikom makularne degeneracije oštećenje centralnog vida je postupno i blaže, dok u osoba s vlažnim oblikom može nastupiti naglo i značajno smanjenje centralne vidne oštrine. Kao posljedica oštećenja centralnog vida javljaju se poteškoće pri čitanju ili obavljanju poslova koji zahtijevaju precizan vid. Osoba primjećuje iskrivljenu sliku promatranog predmeta (pravilne linije izgledaju iskrivljeno i vijugavo, npr. rubovi prozora ili vrata).

Dijagnoza bolesti postavlja se pregledom očne pozadine (oftalmoskopija). Ostale potrebne pretrage uključuju testiranje vidne oštrine, Amslerov test koji pokazuje da li je došlo do iskrivljenja slike, fluoresceinsku angiografiju (FAG) za snimanje krvnih žila mrežnice uz pomoć kontrasta, te optičku koherentnu tomografiju (OCT) koja omogućava snimanje mrežnice u slojevima te mogućnost pravovremenog otkrivanja edema i pravovremenog liječenja.

Za sada još nema terapije za suhu makularnu degeneraciju. U određenim slučajevima vlažne (eksudativne) makularne degeneracije kada nije zahvaćen sam centar makule moguća je fotokoagulacija laserom (prave se "pečati" na mjestima gdje propuštaju krvne žile). Fotokoagulacija laserom ne dovodi do poboljšanja vida, već samo spriječava njegovo daljnje pogoršanje. Unazad nekoliko godina primjenom fotodinamske terapije (kombinacija lasera i lijeka koji se ubrizga u krvnu žilu) učinkovito zaustavlja rast noviostvorenih krvnih žila u nekih bolesnika s vlažnim oblikom makularne degeneracije. Te novostvorene krvne žile moraju se uz pomoć ove metode začepiti da ne bi došlo do krvarenja u mrežnicu. Ovakav novi način laserske terapije uzrokuje manja oštećenja nego fotokoagulacija laserom. Postoji i mogućnost davanja raznih injekcija u oko, bilo samostalno ili u kombinaciji s fotodinamskom terapijom. Najnovijom metodom ubrizgavaju se izravno u oko lijekovi koji djeluju na suzbijanje nastanka i rasta novostvorenih krvnih žilica, a čije bujanje ili pucanje s krvarenjem dovodi do značajnog gubitka centralne vidne oštrine. Mnoge studije u svijetu pokazale su veliku učinkovitost ovih lijekova, no samo redovita kontrola očiju omogućava liječniku da ove lijekove primijeni na vrijeme. Mnogi od lijekova koji se daju kao injekcije u oko još uvijek su u fazi ispitivanja što znači da nisu registrirani. Do sada su primjećeni dobri rezultati u bolesnika kojima niti jedan drugi od registriranih načina liječenja ne može pomoći.

Rana je dijagnoza ključna u liječenju vlažne makularne degeneracije. Bolesnici mogu sami testirati vlastiti centralni vid pomoću Amslerove mrežice i tako pomoći liječniku u ranom otkrivanju ovog oblika makularne degeneracije. Mrežica i upute za korištenje mogu se skinuti s naše internetske stranice www.bilicvision.hr.

Nedavna istraživanja pokazala su povezanost između prehrane i razvoja makularne degeneracije. Znanstveno je dokazano da osobe koje u prehrani koriste mnogo voća i povrća (osobito lisnatog zelenog povrća) imaju manje šanse za pojavu makularne degeneracije. Također, dokazano je da dodaci prehrani, kao što su vitamini i minerali, mogu usporiti ili spriječiti daljnje napredovanje određenih oblika makularne degeneracije. Najviše koristi od ovakve terapije imali su bolesnici s vlažnim ili uznapredovalim suhim oblikom bolesti.

Važno je znati:

1) Za sprječavanje gubitka centralnog vida u starijoj životnoj dobi obavezne su rutinske kontrole očiju kod oftalmologa jenom godišnje.

2) Zaštititi oči od najranije životne dobi kvalitetnim sunčanim naočala da bi se zaštitila žuta pjega od štetnog djelovanja UV zraka. Čak i nošenje samo šešira ljeti štiti prolaz UV zraka u oko za 20-30%.

3) Zdrava prehrana s dosta zelenoga, crvenog i žutog povrća - likopeni koji se nalaze u njima štite žutu pjegu. Preporučljivo je izbjegavati masti životinjskoga porijekla zbog zaštite cirkulacije.

4) Ne pušiti. Neke su studije pokazale da pušenje povećava rizik od razvoja degeneracije žute pjege za 40%.

5) Ukoliko bolujete od dijabetesa, povišenoga krvnog tlaka, povišene masnoće u krvi, važno je iste održavati u granicama normale, a ako je potrebno liječiti.

6) U starijoj životnoj dobi, čak i ako nemate naznaka makularne degeneracije, dobro je preventivno uzimati dodatke u prehrani, poput vitamina C i E, lutein te minerale.