Sifilis: što trebate znati o spolno prenosivoj bolesti u porastu

Izvor slike: 123RF

Sifilis je 2000. godine pao na povijesno najnižu razinu. Svoj vrhunac doživio je u 18. i 19. stoljeću, da bi početkom 20. stoljeća napretkom dijagnosticiranja i liječenja, njegova učestalost znatno pala. Posljednjih godina, međutim, broj oboljelih raste, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu.

Učestalost spolno prenosive bolesti uzrokovane bakterijom Treponema Pallidum (tkivni parazit), u Americi je narasla za čak 28%, a rast je primjetan i u Hrvatskoj. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, značajan porast osjetio se posebno u 2020. godini te u prvih deset mjeseci 2021. godine. Procjenjuje se da godišnje oboli oko 70 ljudi.

Simptomi sifilisa

Sifilis je sistemska spolno prenosiva bolest koja zahvaća različita tkiva i organe - kožu, krvožilni, koštani i središnji živčani sustav. Širi se s osobe na osobu kožnim kontaktom ili dodirivanjem sluznice ranica. Prvi simptomi sifilisa su najčešće bezbolni čirevi na području genitalija, rektuma ili usta, a obično počinju od 1. do 13. tjedna nakon infekcije, iako je prosjek 3 do 4 tjedna. Infekcija tada prolazi kroz tri stadija: primarni, sekundarni i tercijarni stadij. Infekcija može trajati godinama, a u rijetkim slučajevima uzrokuje oštećenje srca ili mozga i smrt.

1. Primarni stadij sifilisa

Na mjestu ulaska Treponeme, nakon inkubacije od 9 do 90 dana (3 tjedna u prosjeku), nastaje tamnocrvena mrlja (makula) koja postupno prelazi u papulu, čvrstu izbočinu promjera manjeg od 1 cm, u čijem središtu nastaje ulkus. Prema Mayo Clinic, veliki broj ljudi ni ne primijeti čir jer je on potpuno bezbolan i vrlo često se ne nalazi na samoj površini kože, već unutar rektuma ili vagine. Čak 80% oboljelih mogli bi doživjeti jednostrano povećanje limfnih čvorova, odnosno limfadenopatiju.

2. Sekundarni stadij sifilisa

Drugi stadij započinje 9-10 tjedana nakon infekcije, odnosno 6-7 tjedana nakon primarne lezije, a posljedica je hematogenog i limfoidnog širenja T. Pallidum. Tijekom drugog stadija mogu se razviti osip na koži i bol u grlu. Osip obično ne svrbi i nalazi se na dlanovima i tabanima, ali se može pojaviti bilo gdje na tijelu. Ostali simptomi sekundarnog sifilisa mogu uključivati:

glavobolje
natečeni limfni čvorovi
umor
groznica
gubitak težine
gubitak kose
bolni zglobovi

Uz ove simptome, može se javiti i alopecija (gubitak dlaka/kose na dijelovima tijela na kojima se obično nalaze dlake), promjene na noktima i Sifilitička angina. Sekundarni sifilis često se pogrešno zamjenjuje s drugim stanjima, kao što su pityriasis rosea, lichen planus i psorijaza, stoga je sifilis je poznat i pod nazivom "veliki imitator." Budući da simptomi mogu biti toliko nespecifični, ljudi koji imaju simptome mogu ih ignorirati, a ponekad ni sami medicinski stručnjaci ne posumnjaju na prisutnost infekcije.

Osip i kvržice obično nestanu, ali infekcija ostaje u tijelu osobe. Bez liječenja, sifilis može uzrokovati štetu godinama ili čak desetljećima kasnije, oštećujući živčani sustav, mozak i srce. Međutim, ozbiljni simptomi mogu se pojaviti u bilo kojoj fazi ako se infekcija proširi na mozak, oči ili uši, uključujući oštećenje vida ili sluha ili čak demenciju.

3. Latentni stadij sifilisa

Ako se ne izliječi u sekundarnoj fazi, sifilis može prijeći u latentnu ili skrivenu fazu. To znači da će se simptomi primarnog i sekundarnog stadija povući, ali bakterije ostaju u tijelu i bolest ne prestaje. Ova faza bolesti trajat će od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Nekima se simptomi nikada ne moraju vratiti, a nekima će sifilis prijeći u posljednju, tercijarnu fazu.

Iako ne postoje vidljivi simptomi, treponeme su aktivne i razmnožavaju se. U ranom latentnom stadiju, zaražena osoba može prenijeti bolest spolnim kontaktom, dok se u kasnom stadiju bolest može prenijeti samo transplacentarno sa zaražene majke na plod.

Tercijarni sifilis

Procjenjuje se kako u posljednju fazu sifilisa uđe od 14 do 40 % ljudi, uglavnom kod neliječenih i neadekvatno liječenih bolesnika. Tercijarna faza opasna je po život i može se pojaviti čak godinama ili desetljećima nakon početne infekcije. Ovaj stadij karakteriziraju promjene na koži i sluznicama, kardiovaskularni sifilis i neurosifilis (povišenje intrakranijalnog tlaka, ishemija i gubitak funkcije kranijalnih živaca). Drugi potencijalni ishodi tercijarnog sifilisa uključuju:

sljepoća
gubitak sluha
stanja mentalnog zdravlja
gubitak pamćenja
uništavanje mekog tkiva i kosti
neurološki poremećaji, poput moždanog udara ili meningitisa

Dijagnostika sifilisa

Ako sumnjate na ovu zaraznu bolest, što prije posjetite liječnika. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike i laboratorijskih nalaza. Laboratorijskoj dijagnostici pripadaju:

direktne metode - patohistološka pretraga
TPHA test - standardni test za utvrđivanje protutijela postupkom hemaglutinacije
FTA – ABS test - metoda indirektne imunofluorescencije kojom se dokazuje se prisustvo treponemskih protutijela u serumu
VDRL test - flokulacijski test, najčešće upotrebljavani nespecifičan test u kojem se antigen sastoji od kardiolipina, kolesterola i lecitina
RPR test - brzi orijentacijski test kojim se dokazuju antilipidna tijela

Sifilis i trudnoća

Za vrijeme trudnoće dobro je testirati se na sifilis i druge spolno prenosive infekcije tijekom prvog tromjesečja jer takva stanja mogu povećati rizik od komplikacija u trudnoći, kao što su pobačaj, zaostajanje u rastu i prijevremeni porod. Liječnici vrše pregled i zato što se sifilis može prenijeti na fetus, stanje poznato kao kongenitalni sifilis. Neliječeni kongenitalni sifilis može izazvati ozbiljna oštećenja kod novorođenčadi i biti opasan po život. Bolest se rijetko može prenijeti tijekom poroda (prolaskom kroz porođajni kanal) ili dojenjem ako se primarna lezija nalazi u području bradavice dojke.

Bebe rođene s kongenitalnim sifilisom mogu dobiti osip, groznicu, žuticu, anemiju, a čak i oštetiti jetru ili slazenu. Kasni stadij sifilisa mogao bi prouzrokovati oštećenje kostiju, zuba, ušiju i mozga bebe. Za vrijeme trudnoće glavni lijek koji se koristi je penicilin.

Najčešće spolno prenosive bolesti i njihovi simptomi

Liječenje sifilisa

Primarni i sekundarni sifilis lako se liječi injekcijom penicilina. Penicilin je jedan od najčešće korištenih antibiotika, a osobama alergičnima na penicilin propisat će se drugi lijekovi kao što su doksiciklin i ceftriakson. Kod pojave sifilisa u trudnoći vrlo je važno provesti terapiju, jer u slučaju neliječenog sifilisa dolazi do infekcije ploda u 70 do 100 % slučajeva.

Tijekom liječenja važno je izbjegavati svaki seksualni kontakt dok sve rane na tijelu ne zacijele te dok liječnik ne potvrdi da je sigurno nastaviti sa spolnim odnosima. Liječenje sifilisa u ranoj fazi može potpuno eliminirati teže simptome te je potpuno nepotrebno pustiti da simptomi napreduju do teških oblika kao što su propadanje mozga, krvnih žila ili vida.

Jarisch-Herxheimerova reakcija

Ova kratkotrajna pojava česta je nuspojava liječenja sifilisa. Manje od 30% osoba s primarnim ili sekundarnim sifilisom može doživjeti JHR simptome unutar 24 sata od liječenja. Reakcija će uzrokovati simptome koji variraju od blagih do teških, a to su: groznica, osip, glavobolja, bolovi u zglobovima ili mišićima i gastrointestinalni simptomi, kao što su mučnina i povraćanje.

Jedina sigurna prevencija zaraze sifilisom je prakticiranje sigurnog seksa. Vrlo je važno koristiti zaštitu tijekom intimnih odnosa, izbjegavati dijeljenje seksualnih igračaka i redovno se pregledavati na spolno prenosive bolesti.

Vezani sadržaj: